Planina Biokovo

Pribiokovska sela i brdski kraj
Pribiokovski dio Imotske krajine reljefno nije jedinstven prostor. Između Biokova i polja nalaze se nizovi vapnenačkih kosa koje su međusobno odvojene udolinama. Za razliku od gusto naseljenog okopoljskog dijela, to brdsko, krško i bezvodno područje danas je rijetko naseljeno. No, nekada, posebice u vrijeme osmanlijske opasnosti u XV. i XVI. stoljeća, pod Bio-kovom su ljudi pronalazili sigurnost. Zbog oskudnog prirodnog temelja stanovnici su se bavili stočarstvom te sadnjom krumpira i povrća.
Zaravni Imotske krajine
Od Aržana i Studenaca na krajnjem sjeveru uz granicu s Bosnom do Ciste na krajnjem zapadu protežu se visoravni i ravnjaci Imotske krajine. Njima se Imotska približava Cetini i Sinjskoj krajini. Tamo je klima oštrija, a srednje godišnje temperature mogu biti niže i nekoliko stupnjeva u odnosu na one u Imotskome polju. Za razliku od pribiokovskog kraja koji je u nesigurnim vremenima imao funkciju utočišta, sjeverozapadni dio Imotske krajine oduvijek je bio otvoreni prostor između tzv. gornjačkih krajeva odnosno zapadnobosanskih polja i Jadranskoga mora.
Imotsko polje

Povijestni grad Imotski
Grad Imotski smješten je na jugu Hrvatske, i to na križištu magistralne prometnice prema Grudama i Mostaru u Hercegovini. Od mora je udaljen pedeset kilometara, a od Splita stotinu kilometara. S obzirom na kamenu arhitekturu i klimu, Imotski ima obilježja primorskog gradića. Sam grad smjestio se na impozantnoj uzvisini Podi, koja se nalazi na nadmorskoj visini od 440 metara.
Izlet po Dalmaciji 1900. godine - Emanuel Nikolić
Zagvozd
Ponovo se vozimo komadom prijeđenog puta da bismo se vratili na glavnu cestu, ulazeći tako u planinsko područje koje vodi u Zagvozd. Plavitine ima u izobilju, po visokim živicama drače širi se pokriva ih dugačkim pokrivačima od bijelog paperja. Ovdje-ondje vide se i bajami, zatim sve češće njive prosa - znak planinske oskudnosti. Tu je Cytisus Weldens, kako ga je Visiani htio nazvati u znak vječne počasti uspomeni podmaršala i namjesnika zadarskog, baruna de Weldena, koji je ustrajno gajio znanost (scientia amabilis) i velikodušno osnovao onaj gradski park koji je zacijelo jedno od najugodnijih šetališta u Zadru.