SALIX PURPUREA L.

Por. Salicaceae (vrbe)

Vrba rakita rasprostranjena je u zapadnoj, srednjoj i južnoj Europi, sjevernoj Africi i dijelu Azije. Ova biljka najčešće raste uz rijeke i potoke, po rudinama. Podnosi raznovrsna tla. Traži dosta vlage i sunca. Zanimljivo je napomenuti da se vrba rakita može naći i na 1800 m nadmorske visine, gdje raste pojedinačno na vlažnim planinskim točilima. U Imotskoj krajini ovu biljku nalazimo najviše uz rijeku Vrljiku i manje potoke. Vrba rakita ima razgranat i jak korijen iz kojega izbija listopadni grm visine 3 do 6 m. Ima vitke grane s mnoštvom šibolikih izbojaka. Linealnolancetasti listovi su na ograncima smješteni naizmjenično, a često i nasuprotno. Dugi su do 11 cm i široki do 2 cm. Lice im je modrozeleno. Cvjetovi su dvospolni. Nalaze se u resama. Muški cvjetovi imaju dva prašnika koja su srasla, pa se doimaju kao jedan. Plod je tobolac koji se otvara uzdužno sa dva zaklopca. Vrba rakita cvjeta u travnju i svibnju. Ova biljka se zbog savitljivosti izbojaka koristi u pletarstvu za pravljenje korpi, a kod nas naročito za izradu krtola.

CLEMATIS RECTA L.

Por. Ranunculaceae (žabnjaci)

Pavitina je rasprostranjena u srednjoj, južnoj i istočnoj Europi te u Aziji. Nalazimo je u svijetlim šumama i šikarama uz putove, u živicama i sl. Voli šljunkovita, kamenita ili ilovasta tla. U Imotskoj krajini je široko rasprostranjena biljna vrsta. Ova biljka ima uspravne ili puzajuće zeljaste (rijetko odrvenjele) šuplje stabljike koje su glatke i gole. Svijetlozelene su boje, a često ponešto ljubičasto nahukane. Na stabljici su neparno perasti listovi koji se sastoje od 3 do 7 ili 9 liski cjelovitog ruba, tamnozelenoga lica i sivozelenoga naličja. Listovi imaju duge i gole peteljke. Mnoštvo bijelih cvjetova ugodnoga mirisa formira uspravnu cvat u obliku metlice. Treba napomenuti da cvjetovi imaju mnoštvo žutih prašnika. Plodovi su jednosjemeni oraščići čiji se vrh produžava u nekoliko cm dugački perasto dlakavi produžetak. Ovo doprinosi boljem rasijavanju plodova pomoću vjetra. Pavitina cvjeta od svibnja do srpnja.

SYRINGA VULGARIS L.

Por. Oleaceae (masline)

Jorgovan je kao ukrasna biljka rasprostranjen u velikom dijelu svijeta. U Imotskoj krajini možemo ga vidjeti u mnogim dvorištima, vrtovima. Ova biljka traži hranjiva i vodopropusna tla. Najbolje uspijeva na sunčanim i otvorenim mjestima. Jorgovan je listopadni grm koji naraste oko 3 m visoko, ali može i više. Ima tanke i uspravne, šibolike grane na kojima su smješteni cjeloviti, polukožasti, goli jajastolancetasti listovi. Dvospolni ljubičasti mirisni cvjetovi formiraju metličaste cvatove dužine oko 15, pa do 40 cm. Cvijet ima dva prašnika. Jorgovan cvjeta od travnja do lipnja.

EUPHORBIA CYPARISSIAS L.

Por. Euphorbiaceae (mlječike)

Ova biljka rasprostranjena je po cijeloj srednjoj i južnoj Europi, Balkanskom poluotoku, jugu Skandinavije, srednjoj i južnoj Rusiji, u Sibiru do Bajkala. Najčešće je nalazimo na pustim i suhim mjestima, livadama, uz putove, po nasipima, pjeskovitom tlu i sl. Ova zeljasta trajnica grmolikog izgleda ima stabljike gusto obrasle spiralno raspoređenim linealnim listovima. Visoka je 10 do 50 cm. Donje grane su sterilne. Listovi bočnih ogranaka su vrlo uski, gotovo igličasti. Pricvjetni listovi su žućkasti, žutozeleni, a kasnije zeleni. Plod je čahura sa tri brazde u kojoj se nalaze glatke okruglastojajaste sjemenke. Smrekasta mlječika cvjeta od travnja do srpnja. Ova biljka je vrlo otrovna, pa je stoka izbjegava. U pučkoj medicini se koristi za uklanjanje bradavica i za izazivanje crvenila na koži. Ako se koža duže vrijeme podražava nastaju plikovi.

PUNICA GRANATUM L.

Por. Punicaceae (morganji)

Prapostojbina šipka je najvjerojatnije jugozapadna Azija, odakle se još u starom vijeku raširio u područje Mediterana. Danas živi i u Australiji, Africi, Kini, Južnoj Americi. Ovu biljku najčešće nalazimo u toplijim šumama i šikarama, kamenjarima, makiji u živicama, ali se uzgaja i kao kultivirana biljka. U Imotskoj krajini šipak je rijedak. Najčešće ga nalazimo pojedinačno. Šipak ima dobro razvijen korijen iz kojega izrasta listopadni grm ili drvo visine od 2 do 5 m. Na granama se nalaze trnoviti izraštaji. Obrnutojajasti listovi na granama smješteni su nasuprotno. Imaju sjajno lice. Dvospolni cvjetovi žarkocrvene boje nalaze se u grupicama od tri cvijeta u pazusima listova. Plod je velika crvena boba koja ima mnoštvo sočnih sjemenki koje su najčešće slatkog okusa. Na vrhu ploda nalaze se ostaci časke. Sipak cvjeta od svibnja do rujna. U pučkoj medicini ovu biljku koriste protiv proljeva, trakavice, za ispiranje grla.

CLEMATIS VITALBA L.

Por. Ranunculaceae (žabnjaci)

Pavitina je rasprostranjena u Europi, sjevernoj Africi, Sjevernoj Americi te Kavkazu. Za svoj život ova biljka traži bogata i suha tla. Najčešće je nalazimo u živicama, uz rijeke, u bukovim i hrastovim šumama. Čest je šumski korov koji sputava razvoj mladih stabala. Iz površinskog, razvijenog korijena razvija se višegodišnja listopadna drvenasta penjačica. Razgranata stabljika pavitine naraste preko 10 m dugo. Na stabljici se nalaze neparno perasti listovi s 5 krpastih liski. Bijeli ili mliječnobijeli cvjetovi formiraju račvaste cvatove. Plod je plosnati oraščić koji ima dlakavi izdanak (repić) da ga vjetar lakše odnese. Tako se rasprostranjuje. Pavitina cvjeta od lipnja do kolovoza. Ova biljka se koristi kod nekih gnojnih kožnih upala, upale limfnih čvorova i nekih poremećaja spolnog sustava.

VITIS VINIFERA L.

Por. Vitaceae (lozice)

Vinova loza je biljka čije porijeklo ni do danas nije posve razjašnjeno. Najraširenije mišljenje je da ova biljka potječe iz zapadne Azije i jugoistočne Europe. Djelovanjem čovjeka naknadno je prenesena širom svijeta gdje se u kulturi uzgaja u velikom broju sorti. Vinova loza spada u red onih kultura koje je čovjek počeo najranije uzgajati. U Imotskoj krajini je najraširenija poljoprivredna kultura. Ova biljka ima iskrivudanu stabljiku obavijenu tamnosmeđom korom koja se ljušti uzduž u obliku uskih traka. Na ograncima stabljike nalaze se gotovo okrugli listovi koji obično imaju 3 do 5 režnjeva, a pri osnovi su srcasto usječeni. Nalaze se na peteljkama. Rub im je grubo, tupo i nejednoliko nazubljen. Vinova loza ima i vitice kojima se prihvaća za okolne biljke, kolce ili žicu. Nasuprot svakog lista nema cvata ili vitice. Plodovi su mekane bobe koje formiraju grozd. Boja, okus i veličina boba varira i ovisi o sorti. Vinova loza cvjeta u lipnju i srpnju, a plodonosi u rujnu. Ova biljka ima dosta široku primjenu u pučkoj medicini gdje se upotrebljava kod oboljenja vena, hemoroida, začepljenosti, oboljenja jetre i dr. Vino se koristi za proizvodnju ljekovitih vina.

NERIUM OLEANDER L.

Por. Apocvnaceae (zimzeleni)

Oleander je autohtona biljka Mediteranskog područja i Male Azije. Međutim, prenesena je u mnoge krajeve gdje se prvenstveno uzgaja kao ukrasna biljka. U Imotskoj krajini je razmjerno česta ukrasna biljka u dvorištima, vrtovima i sl. Prirodno stanište ove biljke su obale potoka i rijeka te makija u područjima sa toplijom klimom. Zimi je treba zaštititi od hladnoće. Oleander se javlja kao zimzeleno drvo ili grm visine do 5 m. Na granama se nalaze lancetasti, kožasti listovi oštrog ruba s naglašenom glavnom žilom na naličju. Nalaze se u pršljenovima u skupinama od 3, a rijetko i 4 lista. Ružičasti ili bijeli cvjetovi promjera obično 3 do 4 cm udružuju se u terminalne paštitaste cvatove. Oleander cvjeta od lipnja do rujna. U pučkoj medicini ovu biljku koriste za liječenje nekih kožnih bolesti, za pospješivanje menstruacije.

RUBUS FRUTICOSUS L.

Por. Rosaceae (ruže)

Kupina je široko rasprostranjena po sjevernoj hemisferi, tako da je možemo zvati kozmopolitom sjeverne hemisfere. Živi u živicama, uz putove, po šikarama i si., a podnosi razne tipove zemljišta. Kupina je grm koji naraste do 3 m visoko. Po cijeloj biljci nalaze se nešto unatrag savijene bodlje. Liske listova mogu imati različite oblike, a pretežito jajaste ili srcolike s nazubljenim rubom i ušiljenim vrhom. Naličje lista je snježnobijele boje, dok je lice zeleno. Cvjetovi bijelog ili ružičastog vjenčića promjera su oko 2 cm. Plod je najprije zelen, kasnije crven, a u zrelom stanju crn i sjajan. Sladak je i ukusan za jelo. Sastoji se od većeg broja plodića. Kupina cvjeta u lipnju i srpnju. U pučkoj medicini kupina se koristi kod čira na želucu, nekih kožnih oboljenja i dr. Kao ljekovitu biljku koristili su je i stari Grci, tako daje spominju Galen, Dioskurid i Plinije. Također su Arapi listove kupine koristili kao neku vrstu afrodizijaka. Plodovi kupine se u industriji koriste za proizvodnju pekmeza, sirupa, voćnih sokova i sl.

LONICERA CAPRIFOLIUM L.

Por. Caprifoliaceae (kozokrvnice)

Kozja krv, kozokrvina, orlovi nokti, božje drvce Kozja krv obitava u jugoistočnoj Europi i zapadnoj Aziji. Ova biljka za svoj život traži sjenovita mjesta gdje nema izravnog udara sunca. Voli termofilne i mezofilne šume. Nalazimo je po šumarcima i živicama. Iz vodoravnog i površinskog korijena izrasta gusto razgranata listopadna povijuša koja naraste 4 do 10 m. Stabljika je obavijena svijetlosmeđom korom. Mlade grančice su šuplje. Na granama se nalaze jajasti listovi postavljeni nasuprotno. Dugi su 3 do 6 cm. Donji listovi imaju kratke peteljke, nekoliko gornjih obuhvaća grančicu pa imamo dojam da ih ona probija. U pazusima tih listova smješteno je 3 do 10 mirisnih cvjetova bijeložućkaste boje. Ovi cvjetovi čine pršljenasti cvat. Plod je koraljnocrvena boba promjera oko 8 mm. Kozja krv cvjeta od svibnja do kolovoza. U pučkoj medicini se može koristiti za liječenje nekih plućnih oboljenja, ispadanja kose i zacjeljivanje rana. Ovo je i ukrasna biljka.

LIGUSTRUM VULGARE L.

Por. Oleaceae (uljike)

Zimolez je biljka koja obitava najviše u sjevernoj Africi, srednjoj Europi, Mediteranu te u zapadnoj Aziji. Ova biljka traži sunčano podneblje i suha tla. Najčešće je nalazimo u šumama gdje raste među grmljem. Zimolez je drvenasta, gromolika biljka koja naraste do 5 m visoko. Listovi ove biljke opadaju jedino za jakih ledova i vrlo hladnih zima. Ako je zima blaža listovi ostaju na granama. Zimolez je dakle, listopadna, poluzimzelena biljna vrsta. Na granama se nalaze kožasti, na licu tamnozeleni, a na naličju svijetlozeleni listovi duguljasto-lancetastog oblika. Imaju cjelovit rub, a vrh im je šiljast. Bijeli cvjetovi sa po 4 latice formiraju cvatove na vrhovima grančica. Plodovi su crne i sjajne okrugle bobe koje se dugo zadržavaju na vrhovima grančica. Ove bobe su otrovne pa u većim količinama izazivaju jake grčeve, proljeve i neke druge poremećaje. Zimolez cvjeta u lipnju i srpnju. Ovo je ljekovita biljka koja se koristi za liječenje nekih kožnih bolesti, upale grla, protiv proljeva i dr. Bobe se nekada koriste i za bojanje vina. Zimolez ponegdje uzgajaju i kao ukrasnu biljku.

PRUNUS SPINOSA L.

Por. Rosaceae (ruže)

Trnina je rasprostranjena u skoro cijeloj Europi, Maloj Aziji, Iranu te dijelu sjeverne Afrike. Ova biljka najbolje uspijeva na dubokim tlima, mada može živjeti i na krškim terenima. Najčešće je nalazimo u živicama, uz rijeke, po pašnjacima, rubovima šuma i si. Iz dubokog i razgranatog korijena raste listopadni grm od 1 do 5 m visine s trnovitim granama. Mlađe grane su smeđe ili crvenkaste. Na granama se nalaze elipsasti listovi pilastoga ruba. Plojke dužine 2 do 5 cm su na oko 1 cm dugoj peteljci. Cvjetovi su bijeli sa po 5 latica. Ima ih mnogo. Plodovi su okrugle crne koštunice modrikasto nahukane. Promjera su 1 do 1,5 cm i kiselkastog okusa. Trnina cvjeta od ožujka do svibnja. Ova biljka se koristi u pučkoj medicini za jačanje želuca, protiv kašlja i grčeva, za mršavljenje i "čišćenje krvi", te kod nekih poremećaja mokraćnog sustava. Koristi se kao ukrasna biljka za žive ograde te za sprečavanje erozije tla.