Kanjon Badnjevice
Na prijelazu iz stare u novu eru, točnije prije dolaska Rimljana na to područje, snaga vode koja se slijevala niz kanjon Badnjevice rušila je sve prirodne brane, a voda iz Ričičkog jezera slijevala se u Imotsko polje nanoseći veliku štetu poljodjelcima.Park prirode Blidinje
Park prirode Blidinje obuhvaća područije planinske masive Čvrsnice, Čabulje i Vrana, a obuhvaća općine Mostara, Posušja, Tomislavgrada, Prozor-Rame i Jablanice. Zbog svojih povoljnih geomorfoloških osobina i prekrasnih krajobraza, a 30. april 1995. godine to je područje proglašeno parkom prirode.
Crveno jezero
Zasebnu i najvažniju grupu krških oblika, u neposrednoj blizini SI i SZ odsjeka, kojim obod kontaktira s dnom zavale Imotskog polja su duboke bunaraste ponikve čiji je otvor više ili manje kružnog oblika. Ukoliko postoji duža os, različitog je pravca, bez koincidencije s pružanjem slojeva (J. Roglić, 1938). Dubina im je u usporedbi s promjerom otvora vrlo velika, tako da gledane iz daljine izgledaju kao ogromne jame.
Crveno jezero na poštanskoj marki u bloku i na maksimum karti
Dana 8. lipnja. 2007. Hrvatska pošta izdala je prigodnu poštansku marku u bloku pod nazivom »Crveno jezero«. Prema fotografiji Luke Kolovrata autori tog bloka s markom jesu dizajneri Ivana Vučić i Orsat Franković. Vrijednost bloka iznosi deset kuna. Višeslojni offsetni blok tiskala je tiskara Zrinjski d.d. iz Čakovca u nakladi od 30.000 komada.
Fauna Crvenog jezera
Novija speleohidrogeološka i ronilačka istraživanja
O Crvenom jezeru pisali su Philipp Ballif, Alessandro Gavazzi, Josip Roglić, Milivoj Petrik, Srećko Božićević i mnogi drugi. Prva sustavna istraživanja morfologije jezera proveo je dr. Josip Roglić 1937. godine, no podatci koji su bili dobiveni mjerenjima nisu bili najprecizniji. Precizniji podatci bili su dobiveni hidrološkim mjerenjima akademika Milivoja Petrika.
Modro jezero
Udubljenje Modrog jezera koje leži u neposrednoj blizini Imotsko predstavlja drugi tip ponikava na obodu zavale Imotskog polja. Ponikva je razvijenija u horizontalnom pravcu. Kod Crvenog jezera u gornjem dijelu izražena je uzdužna dinarska osovina, kod Modrog je pak duži promjer u poprečnom pravcu SI - JZ (J. Roglić, 1938).
Geološke značajke
Od početka stoljeća istraživan je sastav i razvoj zemljišta Imotske krajine posebno zanimljive zbog mnogih krških jezera. Josip Roglić je obradio u potpunosti fizičke i geografske osobine, klimu i biljni pokrivač Imotskog polja 1937. godine. Njegova radnja postala je temelj svim kasnijim istraživanjima. Mnogi istraživači utvrdili su kako je Imotsko polje zatvoren tip područja s vlastitom hidrografskom mrežom, jer ima posebne morfološke i hidrogeološke osobine.
Vrba rakita
SALIX PURPUREA L.
Por. Salicaceae (vrbe)
Vrba rakita rasprostranjena je u zapadnoj, srednjoj i južnoj Europi, sjevernoj Africi i dijelu Azije. Ova biljka najčešće raste uz rijeke i potoke, po rudinama. Podnosi raznovrsna tla. Traži dosta vlage i sunca. Zanimljivo je napomenuti da se vrba rakita može naći i na 1800 m nadmorske visine, gdje raste pojedinačno na vlažnim planinskim točilima. U Imotskoj krajini ovu biljku nalazimo najviše uz rijeku Vrljiku i manje potoke. Vrba rakita ima razgranat i jak korijen iz kojega izbija listopadni grm visine 3 do 6 m. Ima vitke grane s mnoštvom šibolikih izbojaka. Linealnolancetasti listovi su na ograncima smješteni naizmjenično, a često i nasuprotno. Dugi su do 11 cm i široki do 2 cm. Lice im je modrozeleno. Cvjetovi su dvospolni. Nalaze se u resama. Muški cvjetovi imaju dva prašnika koja su srasla, pa se doimaju kao jedan. Plod je tobolac koji se otvara uzdužno sa dva zaklopca. Vrba rakita cvjeta u travnju i svibnju. Ova biljka se zbog savitljivosti izbojaka koristi u pletarstvu za pravljenje korpi, a kod nas naročito za izradu krtola.
Pavitina, škrabutina
CLEMATIS RECTA L.
Por. Ranunculaceae (žabnjaci)
Pavitina je rasprostranjena u srednjoj, južnoj i istočnoj Europi te u Aziji. Nalazimo je u svijetlim šumama i šikarama uz putove, u živicama i sl. Voli šljunkovita, kamenita ili ilovasta tla. U Imotskoj krajini je široko rasprostranjena biljna vrsta. Ova biljka ima uspravne ili puzajuće zeljaste (rijetko odrvenjele) šuplje stabljike koje su glatke i gole. Svijetlozelene su boje, a često ponešto ljubičasto nahukane. Na stabljici su neparno perasti listovi koji se sastoje od 3 do 7 ili 9 liski cjelovitog ruba, tamnozelenoga lica i sivozelenoga naličja. Listovi imaju duge i gole peteljke. Mnoštvo bijelih cvjetova ugodnoga mirisa formira uspravnu cvat u obliku metlice. Treba napomenuti da cvjetovi imaju mnoštvo žutih prašnika. Plodovi su jednosjemeni oraščići čiji se vrh produžava u nekoliko cm dugački perasto dlakavi produžetak. Ovo doprinosi boljem rasijavanju plodova pomoću vjetra. Pavitina cvjeta od svibnja do srpnja.
Obični jorgovan
SYRINGA VULGARIS L.
Por. Oleaceae (masline)
Jorgovan je kao ukrasna biljka rasprostranjen u velikom dijelu svijeta. U Imotskoj krajini možemo ga vidjeti u mnogim dvorištima, vrtovima. Ova biljka traži hranjiva i vodopropusna tla. Najbolje uspijeva na sunčanim i otvorenim mjestima. Jorgovan je listopadni grm koji naraste oko 3 m visoko, ali može i više. Ima tanke i uspravne, šibolike grane na kojima su smješteni cjeloviti, polukožasti, goli jajastolancetasti listovi. Dvospolni ljubičasti mirisni cvjetovi formiraju metličaste cvatove dužine oko 15, pa do 40 cm. Cvijet ima dva prašnika. Jorgovan cvjeta od travnja do lipnja.
Smrekasta mlječika, mali mlječ, obična mlječika
EUPHORBIA CYPARISSIAS L.
Por. Euphorbiaceae (mlječike)
Ova biljka rasprostranjena je po cijeloj srednjoj i južnoj Europi, Balkanskom poluotoku, jugu Skandinavije, srednjoj i južnoj Rusiji, u Sibiru do Bajkala. Najčešće je nalazimo na pustim i suhim mjestima, livadama, uz putove, po nasipima, pjeskovitom tlu i sl. Ova zeljasta trajnica grmolikog izgleda ima stabljike gusto obrasle spiralno raspoređenim linealnim listovima. Visoka je 10 do 50 cm. Donje grane su sterilne. Listovi bočnih ogranaka su vrlo uski, gotovo igličasti. Pricvjetni listovi su žućkasti, žutozeleni, a kasnije zeleni. Plod je čahura sa tri brazde u kojoj se nalaze glatke okruglastojajaste sjemenke. Smrekasta mlječika cvjeta od travnja do srpnja. Ova biljka je vrlo otrovna, pa je stoka izbjegava. U pučkoj medicini se koristi za uklanjanje bradavica i za izazivanje crvenila na koži. Ako se koža duže vrijeme podražava nastaju plikovi.
Subcategories
Priroda - Biseri
Badnjevice
Kanjon Badnjevice spaja selo Ričice i mjesto Proložac i jedan je u nizu prirodnih zanimljivosti Imotske krajine o kojima se zna malo. U pretpovijesno vrijeme u kanjonu su se nalazile mnoge prirodne brane koje su vodu zadržavale u predjelu Ričica i tako oblikovale manje jezero. Za plovidbu po Ričičkom jezeru Iliri su koristili lađe koje su na obali vezali za željezne prstene. Kasnije je pronađen velik broj tih prstena.
Crveno jezero
Crveno jezero smješteno je kilometar zapadno od grada Imotskog i najveće je između osamnaest većih ili manjih suhih jezera ili vodom ispunjenih depresija jezera u okružju. Zbog crvenih stijena na liticama dubljim od 250 metara dobilo je naziv Crveno jezero. Boja jezera je tamnomodra, a veliko je oko 150 x 180 metara. Njegova veličina ovisi o razini vode i godišnjem dobu. Jezeru se najlakše može prići s istočne strane, ali uz pomoć užeta. Naime, riječ je o okomitoj litici dugoj oko šezdeset metara nakon koje slijedi oko tri stotine metara vrlo strmog sipara. Posljednjih najmanje desetak metara (ovisno o razini jezera) proteže se ponovo okomita litica. Iznad površine jezera okomite litice visoke su između 160 i 250 metara. To znači da se u ljetnim mjesecima ni do jedne točke na obodu jezera ne može prići bez uporabe posebne tehnike.
More Articles …
Page 1 of 8