Geni kameni III

U prošlom nastavku vidjeli smo kako je za današnji raspored halogrupa bitno bilo razdoblje prijelaza pleistocena na holocen, odnosno ponovno naseljavanje sjevernih dijelova Europe iz južnih toplijih utočišta. U tom naseljavanju kao najbrže pokazale su se grupe zapadnih utočišta (R1b, I1a, I1c) jer su im topla Golfska struja te nizak teren brzo otvorili put prema Britaniji, Skandinaviji te cijeloj Njemačkoj i Poljskoj nizini.

Geni kameni II

U dugom razdoblju postojanja Zemlje prevladavala je topla klima, no u nekoliko navrata konstalacija plutajućih kontinentalnih ploča, nabiranje planinskih lanaca i način rotacije oko Zemljine osi doveli su do perioda zahlađenja kad se stalni ledeni pokrov spuštao daleko prema umjerenim zemljopisnim širinama. Zadnje takvo zahlađenje počelo je prije dva milijuna godina i poklapa se sa širenjem prvih vrsta čovjeka. To doba nazivamo ledeno doba (pleistocen / diluvij) i trajalo je sve do prije desetak tisuća godina kad je nastupilo zatopljenje (holocen / aluvij).

Geni kameni I

Dinarac, Hrvat, po talijanskom rasnom antropologu R. Biasutti, obično imaju smeđe-bijelu boju kože, kosa im je ravna, oči su kestenjaste do tamno kestenjaste boje, ponekad i svijetle. Stas je visok, tjelesna građa jaka sa dugačkim udovima. Lubanja je široka i kratka (čelo-zatiljak) s omjeron širine i duljine oko 85%, te vrlo visoka s prepoznatljivim ravnim zatiljkom. Nos je velik te uzak i ravan ili konveksno (orlovski) zakrivljen. Lice je dugačko sa jakom, dubokom bradom, a kod žena nešto šire i ovalnije.

Ljude je oduvijek vukla želja saznati tko su i odakle su. Propitujemo didove, listamo stare matične zapise, te učimo iz debelih i tankih knjiga ako nas zanima ona daleka prošlost. U rješavanju enigme podrijetla uz pisane tragove i iskopine pomažu nam stari običaji, jezik, neki toponimi, ali i posebne tjelesne karakteristike stanovništva koje duže vrijeme živi zajedno. Te karakteristike se nasljeđuju od roditelja putem gena.

Bunjevci

Bunjevcima se obično nazivaju Hrvati koji žive u zaleđini Zadra, Hrvatskom Primorju, Velebitu i Lici te druga skupina koja živi u Bačkoj i to na mađarskoj i vojvođanskoj strani. Zajedničko im je to da i jedni i drugi pričaju ikavskom štokavicom s novom akcentuacijom. Dakle istim onim jezikom kojim već bar četiri stotine godina pričaju i Imoćani. Bunjevački Hrvati sami imaju predaju da su došli negdje iz Hercegovine, obično sa rijeke Bune jer im naziv te rijeke nalikuje na ime. Postoji i narodna pjesma "Ženidba Vidak kapetana" koja opisuje jednu takvu seobu. No većina povjesničara sumnja u tu tezu jer je Buna premali teritorij za takvu seobu, a i u doba seljenja (početak 17 st.) tu se već govorilo jekavicom. U to doba pojam Hercegovine je bio puno širi jer je većina današnje Dalmacije i jugozapadne Bosne pripadala Hercegovačkom sandžaku.

Bunjevci u Kupresu i Hercegovini

Džaja & Draganović

Pomnijim promatranjem današnjeg stanovništva na Kupresu lako ćemo otkriti njezinu dosta jaku bunjevačku komponentu, dok je ona u prošlosti, posebno u XVIII. vijeku, po rodovima, kojih sada ovdje više nema, bila i znatno jača. U nju spadaju obitelji Aničića, Bušića, Bešlića, Dumančića, Džaja, Grgića (a tako, izgleda, i svih Brstila uopće), Jovića, Matica, Tokića i Vila (Vilovi, Vilici) od sadašnjih stanovnika, a od bivših još i Bartulovića, Brčića, Ivankovića, Mažara, Sudara, Vidakovića, Vučenovića, Vučića i nekih drugih1).

Morlaci (Vlasi) gledani s mletačke strane - Grga Novak

/. Od XIII — XV stoljeća
Sabirući i obrađujući relacije mletačkih predstavnika u Dalmaciji i Albaniji, nailazio sam često na Morlake, o kojima sam pisao god. 1928. u »Novostima« br. 34 u članku »Morlaki (Vlasi)«, zatim u »Narodnoj Starini« god. 1930 pod naslovom »Jedan anonimni rukopis iz 1775/6 god. o dalmatinskim Zagorcima i(Morlakima), 'Primorcima i Otočanima«, i ona u »Starinama« JAZU knj. 49, str. 5—80 pod naslovom »Dalmacija god. 1775/6 gledana očima jednog suvremenika«.

Žužul

Prezime Žužul je jedinstveno za imotski kraj. Svi Žužuli su potomci jedne obitelji s deset članova kojoj je glavar bio Križan Žužulović i zapisani su u Zemljišniku na području Nebriževac iz 1725. gdje piše da su dobili 18 kanapa zemlje.

Popis katoličkog stanovništva u Bosni i Hercegovini prema izvještajima biskupa Dragićevića

U raznim historijskim periodima razvijao se pristup historijskim iz­vorima i metodama njihove obrade. Željelo se što autentičnije, preglednije i pristupačnije predstaviti i ponuditi historijski materijal za raznovrsna is­traživanja. U našoj historiografiji prvi put dajemo u štampu kompjutorsku obradu dvaju popisa jednog dijela bosansko-hercegovaokog stanovništva.

Milas, Ivan

milas ivanIvan Milas (Zmijavci, 18. listopada 1939. - Zmijavci, 29. srpnja 2011.), pravnik i hrvatski političar.

Fra Ćiro Ujević

ciroFra Vjeko Vrčić:

DVADESETA OBLJETNICA SMRTI FRA ĆIRE UJEVIĆA
17. lipnja 1979-1999.

(Preneseno iz Testimonia Croatica br. 3-4, Split 1999.)

Ove 1999. navršava se dvadeset godina (17.6.1979.) od smrti istaknutog biskupskog delegata, dekana,župnika i gvardijana franjevca fra Ćire Ujevića. Ne može čovjek u svako doba pokazati sposobnosti kojima ga je Bog obdario. Za to treba posebno vrijeme, istaknute prilike i iznimni društveni život.

Prof. Josip Jurčević

Josip Jurčević (Studenci kod Imotskog, 1951. -), hrvatski povjesničar.

Osnovnu školu, gimnaziju te Filozofski fakultet (povijest i filozofija) završio je u Zagrebu. Magistrirao na istom fakultetu s temom Problemi proučavanja žrtava Drugoga svjetskog rata na području Hrvatske. Doktorirao 2000. godine s temom Represivnost jugoslavenskog sustava u Hrvatskoj 1945. godine. Radi kao znanstveni suradnik na Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar".

Petar Brečić

PETAR BREČIĆ rođen je 15. listopada 1935. u Glavini Donjoj, a umro je 29. siječnja 1997. godine u Zagrebu. Osnovnu školu pohađa u Imotskom, klasičnu gimnaziju u Splitu, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Bio je urednikom kulture na Hrvatskom radiju, direktorom drame HNK Split.

Page 1 of 2