Vlado Gotovac - ispred komande V. Vojne oblasti (Zagreb, 30.08.1991.)
Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer davno već u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže U Navarri se umiralo od srama. Mi Hrvati kada ne bi imali ovo dostojanstvo i kada ne bi imali ovu ljubav mi bi umirali od srama, ali ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi.
Don Mihovil Pavlinović: Besjeda u slavi Imotske čitaonice
8.veljače 1870 god.
Krajišnici braćo!
Hrvatsku besjedu niste čuli, stoga me danas pozvaste da vam ju pripovjedim; danas, kad Imotska čitaonica pristupa veselo u narodno kolo, do Ješke čitaonice.
Dojedna vjera ima svoje vjerovanje; dojedan narod red je da ima svoj pravac.
Blago ti se narodu koji na vrijeme pravac svoj pogodi da ne mlati praznu slamu dok drugi od njegovih truda vršu i viju gojatno zrnje; narodu blago koji s puta ne zalazi, da ne ostane potragljivac za narodima dok oni sjede za stolom i njegovom se mukom pokladaju.
Ante Kraljević, ISKONICE

Ovī mômci kō u zídu škȁlja,
U Nìmačku òtišā ko vàljā.
Bez kolesterola - (ispadak iz romana I)
x x x
Obukli ga u odijelo od debelog zastupnikova sina maturanta. Malo su mu nogavice do koijena i rukavi do lakata, ali je bar prostrano i svečano. U svakom slučaju mu bolje stoji od onoga od prve pričesti, koje smo mu mislili obući.
x x x
Bili na Matičnom uredu. Matičar nešto govorio, a onda mi ispružio dlan. Ispružio i ja njemu, pa smo se rukovali. Malo me čudno gledao. Upitno. Ja njega usklično.Onda išli u crkvu. Don Paško govorio i govorio (Koliko samo može govorit! Vidi se da mu Bog daje snagu.), a onda mi i on ispružio ruku. I ja njemu, pa smo se rukovali. Čudno me gledao. Upitno. Ja njega usklično. Prije toga je pitao ako netko zna neki razlog da se ovo dvoje ne spoje, neka sad kaže ili umukne za uvijek. Ja rekao Prezervativ! On, da što. Ma, ništa, izletilo, tj. probilo se.
x x x
Pir napravili u našem glavnom i jedinom stanu. Zakonita, da jeste li za rakijicu. Skočila punica. Ne da. Ostalo je još malo, a to joj je after šejv travarica za noge, ruke i ostale brkove. Onda ništa. Nalokali se aperitiv-vode dok smo čekali pečeno. Onda uletio Papan u iskidanom odijelu, s janjcem na ražnju. Polupečenim. I baš da ćemo navalit, pa neka je i nedopečeno, kad došla neka dvojica, da su oni tu, iz obližnjega restorana i je li ovdje uletio tip u smiješnom odijelu s polupečenim janjcem i ražnjem preko ramena. Ma kakvi. U nas je pir, pa kad ste već tu, izvolite. Oni, da hvala, samo će se malo mašit. Probali i da nije baš pečeno, a kad smo tako ljubazni, ponudili se da nam ga oni dopeču u restoranu.
x x x
Dopekli ga i donijeli, i da ih naš mladoženja neodoljivo podsjeća na onog tipa što im je digao janjca i ražanj. Ma, di bi on to! Pa danas se oženio. Zbogom i hvala.
x x x
Navalili na janjetinu, pečenu skroz. Zaletila mi se kost. Zagrcnuo se i poplavio s laganom zelenom nijansom. Punica me počela lupati po ledima, bubrezima, vratu, glavi, koljenima... Izletio komad, na hlače. Punica, da će mi ona očistit mrlju s hlača. Polila me benzinom, od glave do pete (Odakle joj samo benzin? Bit će iz zastupnikova auta), a onda joj slučajno ispala cigareta iz usta (a inače ne puši) na moje hlače. Vušššššš! Zakonita, da jeba te, što si pocrnio, isti Michael Jackson dok je bio crnac. Podigao sam pregorjeli kažiprst i priprijetio punici da ću joj napraviti hare krišna u trbuh prije nego se srušim. A ona me ugrizla za kažiprst. Pokušao sam ga izvuči, ali izvukao sam i cijelu puničinu dentjeru na prstu. Ona, da frati mi fenfijeru, frmfugo jefna manijafka, kako fu fad fderat janjefinu. Mrf u furaf! – rekao sam i bafio fenfijeru froz frozor. Onda je podigla ražanj na mene, da će me nafosti, a Zakonita je zavikala da nemoj, zar ne vidiš da je već pečen. Onda sam napokon odlučio izgubiti svijest, pa su me, bar tako su kasnije rekli, odnijeli u krevet.
x x x
Janjetina je požderana, dentijera pronađena u komadu. Došla zastupnikovica, da će mi čestitati, da gdje je sretni otac. Zakonita, da eno ga u postelji, od uzbuđenja je pregorio.
Robert Marić
Bez kolesterola - (ispadak iz romana II)
Ajmo, tovari, tovari! Ti si tovar, magarče jedan! - izderala se punica. Ma, ne govorim vama da ste tovari, nego da tovarite grožde u karijolu, prije nego Mate dođe u jematvu. Zakonita, da lako je sjedit i naređivat, dok oni tovare kao tovari. A mora netko i stražu čuvat. Ajde, jesmo li? Gotovo? Kidajmo i...i čekajte da se ukrcam u karijolu, zabolile me noge od sjedenja. Ajmo, Điiii-haaaa!!! Uprite, punice!
x x x
Ajmo, tovari u kadu! Nećemo svi stat - rekao je Papan. Ma, ne vi, tovari, u kadu, nego istovarite grožde. Eto ga, još nam fali šećer i... I Zakonitaa, da ona ima viška šećera. A di ti je? U mokraći. Ajd, daj ga u kadu. Ona, da ne trpi joj se i... A napij se vode. Papan, da zar sam zaboravio da su nam isključili vodu. A daj joj onda neka popije onu bocu rakije koja je tajanstveno nestala iz Stipina dućana. Ajd, potegni!
x x x
Zakonita, da hahahaha, a jeba te, hik, hahaha...upiš...upiš...hik...at ću se od smija...sve mi se mantaaahahaaa... NE U ŠKOLJKU, ZAKONITA! POŠTUJTE NAŠE ZAHODE! Uvalimo je u kadu, brzo. Ma ne po-me-ni-jbntmtr...Ona, da hahaha, hik...
x x x
I dodaje tako Zakonita dodanu vrijednost šećera u vino, kad uletio Jozo pandur i da koje su ovo mućke i...i otkad je Zakonita postala paparazzo, oćemo li koju nesreću izazvat, je li...i...oasti, koji aparat, šjora Zakonita...koja Mona bez Lize! Ma, koji paparazzo, koji aparat, Jozo? On, da Zakonita ga cijelo vrijeme slikaje i...i dajte, gospođo, obucite mudante! Boooga ti, a šećer? Koji šećer? A da nemaš ti slučajno šećer u mokraći? On, da nema, ali ima masnoću u tragovima i slobodne radikale i... I šta si uopće doša? Vidiš da smo u poslu. On, da snimila nas je skrivena kamera i... I mi se svi počeli smijat. Ma ne ta, nego skrivena policijska kamera vas je snimila dok ste projurili s karijolom kroz crveno i morate platit kaznu ili... Ma, pusti kaznu, Jozo, probaj malo friškoga vina iz kade. On, da ne bi smija na dužnosti, ali, ako je friško...Je, evo ovaj čas smo šećer dodali. Ajd,Zakonita, izlazi iz kade, dosta je bilo. MA DOSTA! ISPADAJ! Dovoljno si zapiš...zašećerila.
x x x
HIK! - rekao je Jozo - NEMOJTE SE IZNENADIT AKO VAM JEDNOGA DANA PRIĐE PANDUR I REČE: "NE SMIJTE SE, SNIMILA VAS JE SKRIVENA POLICIJSKA KAMERA!", HIK, ŠTA JE DOBRO OVO MLADO VINO! A Zakonita: Hahaha...pšššš...hik... Onda smo se svi napili, hik, i izljubili se...i uvalili Jozu pandura u kadu...i digli mu pendrek...i...i jeba te koji Leonardo da Vinčina!
(...)
TRAVA PRVA
Kiša pada, trava ne raste, jer je oko zgrade asfalt, ali se zato može kupit na svakom kantunu - trava, ne asfalt - može i heroin i kokain... Zastupnik ulazi u novi, proračunski mercedes i puca mu prsluk, pa mu ispada sto maraka u lokvu. Gladni Mate skače u blato i grabi marke. Papan skače na Gladnoga Matu. GRRR! AV, AV, AV! - Mate grize Papana za ruku. Papan grize Matu za nos. KEV! KEV! KEV! ... Zastupnik nastavlja vožnju oko zgrade.
GLAVA DRUGA - MOKRA
Zakonita kopa crviće za prodati ih Ivanu ribaru. Ulazi zastupnikovica mokre glave i da može li joj Zakonita vratiti viklere za navit kosu. Aaaaa, zato mene boli želudac! A govorio sam ja njoj, uvažena, da to nisu ekleri nego vikleri...bili su malo pretvrdi. Evo, sad ćemo mi to...sve će to narod povratiti... BLOOOUUFFFPSMTR! - Evo, izvolite viklere, ionako nisu bili friški.
MARKA TREĆA - PROZOR PRVI
Ulazi blatnjavi Papan sa sto maraka. Pere marke i stavlja ih sušiti na balkon. Zakonita je i dalje nagnuta i kopa crviće. Upada Jozo pandur i viče da smo uhapšeni zbog pranja novca. Jesi li poludija, to je Papan našao zastupnikov prijavi novac, pa smo ga oprali i... I Jozo, da jesmo li oprali novac ili nismo. A jesmo, ali to nema veze s pranjem novca i... On, da pranje je pranje, organiziranome kriminalu moramo stati na kraj, a one na početku nećemo dirat i...i koja vam je ono guzica tamo? Zakonita se uspravlja i da nisam ti ja guzica nego kopam crviće i...i zamahuje vrčinom - PJOINNNG! - a Jozo dobrovoljno leti kroz tri prozora materina doli.
GLAVETINA ČETVRTA - RAZBIJENA
Jozo pandur, leteći policajac, pada na krov zastupnikova mercedesa i razbija se ka pičak. Uvaženi udara glavom o volan, a mercedes nastavlja voziti i prelazi preko lokve u kojoj leži Gladni Mate i da jeba te, kako ću se izvuć iz blata, kad su mi još i državni mercedes navalili na grbaču. Uvaženi se duhovno osvješćuje, izlazi iz mercedesa i drži se za potres mozga od 4,5 stupnjeva po Merkaliju. Jozo pandur, slomljenog ključnog pendreka, silazi s krova mercedesa i naplaćuje kaznu Gladnome Mati zbog nepropisnog kupanja u blatu, a nije ni vezan. Uvaženi pita da di su mu marke. Jozo odgovara da su ih oprali oni gore. Uvaženi, da što se to njega tiče tko ih pere i da bi mu bilo bolje da lovi lupeže. Stiže Hitna i odvodi uvaženoga i Jozu... Gladnoga Matu nisu primijetili, pa su i oni malo prešli preko njega...
Robert Marić
Bez kolesterola - (ispadak iz romana III)
U liftu. Ja da ne mogu nikako nategnuti mjesec da ga jebeš. Bubi Goblen, koji je upravo popravljao šav na hulahopkama, da ako ne mogu mjesec, hmmh, neka nategnem barem njega, hmmh, je li, to bar nije teško. Ma nategnit ću ja tebe, evo ovako, među namazane oči, pa ćeš vidit i Mjesec i Muju kako kuje konja po dotičnome. Izašao iz lifta i ostavio Bubija na podu da popravlja šminku i namješta periku i da uff, koja ste vi muškarčina, gospon Očajnik. Svašta.
x x x
Uletio Papan, i da stari, skroz sam ispalija. A smiri se. Da kako će se smirit, kad je ispalija. Policija na vrata. Je li ovdje uletio divljak koji je u dućanu ispalio iz sačmarice u strop i da svi na pod, a ti debela blagajnice, ispljuni lovu, a debela blagajnica ga ispljunula u facu - jer je baš bila marendavala mortadelu goricu - pa je pobjegao. Ma kakvi. Mi pooojmaaa. Ako nešto doznamo, dakako, odmah ćemo mi to vama.. Lijepa sačmarica, Papane, tko zna koliko vrijedi na crno-bijelom tržištu. Odakle ti? Našao na putu?!
x x x
Susjeda Blaga - skraćeno od Blagostanjena - s trećega vratila nam kost za juhu, koju nam je prije dva dana posudila susjeda Ispačena s petoga, a mi je posudili uznemirovljenom penzioneru Kostikoži sa sedmoga, on je proslijedio Šimi Prozirnom s desetoga koji obavlja prljave poslove za državu za malu lovu, tj., radi u Gradskoj čistoći, a da bi kost napokon završila kod susjede Blage, koja nam je evo vraća, sretna što joj je mirovina povećana za jednu kost, tj., za 5 posto, pa je mi sad napokon možemo vratiti susjedi sa šestog, a prije čega ćemo je iskoristiti i još jednom skuhati masnu juhu za barem tri dana. A svemu tome pridonijela je Zastupnikovica koja nam sve rjeđe donosi kosti za našeg slatkog nepostojećeg psa, jer sve češće kupuje meso bez kostiju, jer prije i nismo baš ovisili o toj kosti koja kruži neboderom, a evo smo se sad našli u nezgodnoj situaciji, pa smo čak morali na glavni opskrbni kontejner napisati "Zabranjeno vađenje otpadaka i ispadaka".
x x x
Nastavnik matematike, da zašto vaš mali, hahahakahkah, nije riješio onih stotinu zadataka za domaći rad uradak, hahahakahhh, a što će biti tek sutra, kad mu ih zada cca pet stotina, pa još svaki ima pod a i be i ce... ceeeeheeee... Ništa ga ja nisam razumio, a on je još nešto vikao dok su ga ,utrpavali u bijelu maricu i pokušavali mu navuči nekakvu bijelu košuljicu.
x x x
Zakonita, da može li me malo držati za budalu. A drži. Onda me je tako Zakonita počela držati za budalu, a punica upala u sobu i počela se derat na nju, da ostavi se budale, budalo jedna, idemo doli, upravo su neki savjesni građani iskrenuli smeće u kontejner. Zakonita ispustila budalu iz ruke i išla s materom u spizu. Ja spremio budalu.
x x x
Baš bio u autobusu naplaćivao u pola cijene karte neradničkoj klasi, a oni se nešto bunili, da karte ne mogu stati u poništivač i da ih neodoijivo podsjećaju na izrezane komade novinskog papira (a što bi oni htjeli za pola cijene!), kad uletio odrpani tip i rekao da je on socijalni fundamentalist i sve će letit u tri inflacije materine ako mu se ne predaju kune, lipe, kruh, manistra...
Skupili i dali mu, a on počeo plakati i urlikati, da jeba te, koja bijeda, sve u svemu, nema ni deset kuna u cijelome autobusu. Počeli smo ga tješiti i savjetovali da umjesto autobusa zaustavi prvi BMW-jac koji naleti. Pomogli mu da siđe, a meni se, tko zna kako, našla u ruci ona opljačkana lova i kruh i manistra, pa sam i ja izašao, a netko je nešto vikao za nekim.
x x x
Šetao parkom, a gospođa profi s klupe, da oćeš li jedan brzinski felicio za trideset kuna, a možemo i kolitis, ako mi odgovara, sve uračunato u cijenu bez poreza na promet donjim organima, da bit će mi pravi ekstazi. Neka, hvala, draga gospođo, ako želite, ja ću vama napraviti i felicija i kolitis i taj ekstazi u pola cijene.
x x x
Punica, da di smo stavili gijive muhare i buhare, što smo ih jučer skupljali po gorama bez šuma. A eno vam ih tamo gdje stoji paučina. Ona, da paučina je po cijelom stanu, i slabo se snalazi. Pronašao gijive i dao joj. Uto se vratio Papan sa suda gdje su ga bili pozvali zbog nekakve krađe o kojoj on, dakako, pooojma nije imao. Što je? Uvjetna? On, da ma kakvi, ništa. Nema suca. Kako nema suca? A nije izašao na teren, nisu čak ni pokrajni došli, zacijelo zbog blatnjava terena.
x x x
Punica je povraćala i povraćala i povraćala...
x x x
Punica njupa "Mambu", Zakonita njupa "Mambu", Papan njupa "Mambu", Blesi njupa "Mambu", a boga mi, njupam je i ja. Jedino to je Blesi uspio skupiti, dok sam ja s vlasnikom dućana razgovarao o aktualnoj situaciji, ali brzo se okrenuo i da što moj mlađi tamo petlja po policama sa slatkišima... I tako sad njupamo tu "Mambu" da umanjimo osjećaj gladi i gadi i jadi i adi i di i samo i .
x x x
Punica, da hahahakhkhahhhkah, šećer dolazi na kraju, hahahaaa, i da će malo skoknuti dolje, jer izgleda da je kraj, pošto je dobila još i šećer. A di je? Di vam je šećer? Niste nam rekli da u Caritasu dijele šećer i... Ona, da hahahaaa, da di je hehekhe, u krvi i mokraći, idioteeeeaaaakhhhh - BUM! Pala opet dolje na de Jurin kiosk de facto.
x x x
Papan našao na pazaru izgubijenog prasca od stotinjak kila. Da ufff, jedva ga je ugurao u lift i brzo zatvorite vrata. Stavili ga u kadu da prenoći, a sutra ćemo ga srediti. Punica, da di će ona sad spavat. A u kadi, kao i uvijek. S prascem??? S prascem, pa šta, a bit će vam drago kad ga budete žderali, osim toga, to sigurno nije prasac s kojim ste spavali.
x x x
Punica, da nije cijele noći oka sklopila, onaj prasac je bio nemiran, a i hrkao je ka prasac. Ja, da sad će vašim mukama doći kraj, i uzeo nož. Ona, da neeeee, upomooooć! Ma, ovo je nož za prasca, a ne za prasice, tj., ne morate se bojati. Blesi dojahao na prascu iz zahoda, a onda sam rekao: Odmaknite se! - zaletio se - Banzaiii, okinavaaa!, i skočio na dotičnoga, ali prokleta svinja od prasca se izmakla, pa sam zakačio punicu u debelo meso, a svugdje joj je debelo meso; dakle, žena-guzica.
Dok ju je Zakonita previjala, roktala je na mene. Onda je Papan rekao Blesiju da prestane jahati na prascu i da se svi odmaknemo, pa je opičio rafal iz kalašnjikova, ali mu očito nišanske sprave nisu bile baš uštimane, pa je prasac potrčao prema vratima na kojima su se pojavila dva policajca i da jesmo li slučajno vidjeli jednoga huligana i jednoga prasca kako ulaze u zgradu i kakvo je to pucanje. Mi vam poojma nemamo o tome...i... A da što onda ovaj prasac radi ovdje. Koji? Je li Papan? Da ne znaju kako se zove, ali ovo je prasac. Aaaa, tooo. Baš smo se pitali čija je to beštijica zalutala ovako visoko i htjeli potražiti vlasnika i, tako to... Samo vi njega uzmite. Jedva ga uvukli u lift i - zbogom meso. Izderao se na prasca Papana da tko mu je podvalio nepreciznog kalašnjikova, tako bi bilo da su nas i četnici napali, a punica je i dalje nešto roktala na mene.
x x x
Zakonita gledala kroz prozor je li se ipak kreće i baca li netko smeće, a onda je povikaia Eno Milošević!!! Milošević??? Je, eno ga. Papane, brzo donesi sanduk. Bom-be ba-caaaj! BOOOUUUMMM! Izbombardirali dolje Miloševića. Okupila se gomila oko bivšeg Miloševića, a Zakonita se derala: Štaaa je, šta se bunite? A kad ste vi ono za prošli Božić pola zgrade digli u zrak a? A vi tu nama za par kinder-bombi iznenađenja igračku i čokoladu... Osim toga, bacili smo ih na Miloševića i... Što? Nije Milošević? A isti on, pljunuti, onako iz daljega, ispovraćani on. A jebi ga, dogodi se. Što? Raznijeli? Koga? Eto, što ti je život, pošten čovjek prolazi, a neka budala od njega pomisli da je Milošević i doleti mu iznenađenje i kinder-bomba na glavu. Što? Mi? Mi pooojma nemamo o tom nemilom događaju. Policiju? A zovite, kad ste zapeli, mi ionako pojma nemamo, je li tako, mužu? Aha. I što se petljaš u stvari koje se nas ne tiču.
x x x
Blesi doveo desnog prijatelja Uber Allesa i da on svašta može desnicom. Uber Alles je rekao Juden banditen aus šisen los!, a onda je desnicom počeo svašta raditi, pa se punica srušila, a Zakonita izbečila oči. Ja ga opičio po desnici i onome u desnici, on zaurlao kao da ga je netko udario šakom u glavu. Ajde doma, pa se liječi! Čekaj, ispao ti je kukasti križ. Evo na i bog...i stavljaj mlake obloge na to.
x x x
Blesi postigao jubilarnog stotog asa, pa me tom svečanom prigodom pozvalo u školu. Predložio razredniku da se u tu čast napravi mala zakuska i da priloži i on koju kunu zlaticu. On, da jesam li ja normalan. Ja, da kakve to ima veze i zašto svi kad im pitaš koju kunu pitaju jesi li normalan.
Demonstrativno otišao. On će meni, škrtac jedan, a da je to kome drugome, napravio bi feštu, jeba te.
Bez kolesterola - (ispadak iz romana IV)
K R A T K I D N E V N I K M O Ć N I K A
pjevanje drugo
Sastanak. Zastupnik me predstavio kao idealnu zamjenu gospodinu Juri koji se kompromitirao. Jure, da će se argumentirano braniti i...oooasti... Pao preko mojih ispruženih nogu. Oho, već je počelo podmetanje nogu, rekao je. Pridigao se i počeo: Od početka sam se borio za našu stvar i bio uvjeren da je komunizam opasan, pa i onda kad mi je ona poltronska budala rekla: "Druže politički komesaru, ovaj kmunizam je prava stvar". Tako je, druže - rekao sam odlučno, dajući mu do znanja što o tome mislim - i pozdravite druga generala, vašeg oca i zahvalite mu na onoj vili i vikendici i bazenu. Kad se samo sjetim zatvorskih dana i sad se naježim, što sam sve morao raditi tim jadnicima. Ali zatvorenici su me voijeli, iako sam bio s one strane rešetaka, jer su znali za moju težnju ka demokraciji i da se jednog dana nađem u vladajućoj stranci, ma koja ona bila i bla...bla...bla...
x x x
Zastupnik je rekao da unatoč dirijivu obrazloženju, Jure će morati prepustiti mjesto mladima i sposobnijima, tj., meni. Tako jeeee, rekao sam. Gospodo, zalagat ću se za maksimalne poreze onima s minimalnim primanjima. - Tako jeee, gazi sirotinju! - čulo se. Hvala. Zatim ću se zalagati za porast zaposlenosti uže i šire rodbine. Bravoooo! A ako zatreba, idemo i preko Drine, i do Niša - dakako, bez mene, jer sam potreban ovdje. O deložacijama da i ne govorimo. Tako jeeee, nećemo sad o deložacijama. Aplauz. Primljen sam.
x x x
Pred zgradom su neki prčkali po kontejneru. Izderao sam se na njih, da kako ih nije sram to raditi. Zakonita sretna mojim vrtoglavim uspjehom i da može li sad kite sad drži, a ja da sam umoran i nme kite pa. A sutra me čeka novi sastanak u nekakvom upravnom odboru ili tako nekako se zove. Evo, dali su mi i ove papire, da su to dionice. Ti ćeš mi biti tajnica, a punica podtajnica za odnošaje s javnošću. Eto, kako sposobnom čovjeku malo treba da uspije na Ej Ti Pij ijestvici. Ruku na srce.
x x x
Papan i mlađi Blesi naglo se popravili u školi. Ravnatelj mi rekao da su toliko odlični, da čak i kad ih ne pitaju nastavnici, oni dobiju petice, pa i kad ne dodu u školu, opet petice... i da preporuča se za njegovu sestru, a u svezi zaposlenja koje sam mu obećao...
x x x
Upravo ravnateljevu sestru uvodio u posao i pokazivao joj u čemu je stvar, kad je na vrata ureda banula Zakonita i da mi ima nešto reći...ali...što ta ženska glava radi ispod stola. Gospođica se zakopčavajući uspravila i rekla: Gospođo, pa vi drkate pojmove!
Ma nemoj! - izderala se Zakonita - a šta onda ti radiš?! Zakopčao se i ja i ispratio kandidatkinju, rekavši joj da ima šanse iako nije u potpunosti zadovoljila. A vaša žena je kriva, rekla je. Zakonita zamahnula krokodilskom torbicom, i da dat ću ja tebi pušenje pojmova. Pogodila je, pogađate, moju glavu.
x x x
Kad sam se osvijestio, Zakonita pitala da jesu li ovo od one mudante, i bacila ih u koš, a onda da mi je došla predložiti da dobijemo još jedan stan, pošto nam je tijesno, a možda joj se mater i uda. Najviše bi odgovarao Šimin stan preko puta, da smo blizu.
x x x
Dok sam ulazio u zgradu, nešto je jauknulo poda mnom. Gladni Stipe. Da je li ovo gaženje preko leševa, a. Čuo je on za mene. Je li? A otkad si ti leš? Da leš sam ka leši mol bez kune i lipe, a vi, moćnici i pomoćnici... Odlučio mu ne odgovarati na niske udarce, pa je još jednom nešto jauknulo poda mnom. Opet Stipe Leši, ili tako nešto.
x x x
Šimu smo deložirali bez većih problema i mirno reintegrirali stan u naše vlasništvo. Zamolio nas da mu pomognemo iznijeti namještaj. Ne trebaš se mučiti, Šime, ostavi ga unutra, mi ćemo ga paziti kao da je naš, a tebi smo našli nužnički smještaj u jednom simpatičnom domu.
x x x
Papan i Blesi igrali pod nogu za dionice, pa se posvađali. Ajde, dosta, donijet ću vam sutra toga koliko oćete. Onda je pozvonio mobitel. Ekselencijo? Odmah stižem. Da. Potpisati...
x x x
Gospodine direktore, tamo vam je tuka. Znam da je tuka, to mi je tajnica. Da ne ta tuka, nego mi je donio tuku i da on je Mujo, a Haso ga dolje čeka i ako bi se moglo naći posla za njih...i federacija, pa konfeder... Ajde, izlazi, dosta mi vas je i u vicevima, a vi biste još i u moj dnevnik. Mrš vanka! Iš! Iš!
x x x
UMPF...UMPR... Auuuauuuuooouuumrprtošauuuuaauuu! Probudilo me. Poskočio. Poskočila i Zakonita. I punica. Je li uzbuna? Onda opet Auuuuoouuuuouuuu. Pa to se ova blesa debela na pozornici dere, jeba te. Glupačooo, prestravila si nas! Koji se karuzo tako dereš! Onda su počeli šššššš, psšst niste doma, u operi ste. Pa šta ako smo u operi?! Došli smo se opustiti, je li tako, zastupniče? Rekli ste da opera opušta. Prisjele nam i kokice i kikiriki. Zastupnik, da to je počela opera. Operi svaka čast, ali što se ova dere, baš kad smo zasp...kad smo se počeli opuštati? On, da to nije baš za spavanje, već za duhovno opuštanje. Može bit, ali ako ona debela nastavi jaukat, mi idemo doma. Opet urlik. Mi doma, demonstrativno. Ona će se nama tu derat, booooga ti, da je bilo.
x x x
Skrenuo. Opet skrenuo. Najprije lijevo, a onda mi rekli da idem desno. Još malo desno. Jedva našao kafić i zastupnika i upravni odmor. Da pozvao me je jer moram umiriti one radnike što se bune i svašta laju samo zato što nisu primili plaću pet-šest ili možda sedam mjeseci. Strašno.
x x x
Polaaaako, polaaaako, gospodo bijedn... mislim, radnici. Nitko od vas, kao što je rekao premijer, neće biti bačen na ulicu. Sad vas šaljemo ravno vašim kućama - eto vidite da vas ne šaijemo na ulicu - a što ćete vi poslije, to se nas ne tiče. Opet se počeli buniti, a ja da razjasnimo... Miiirrr, miiiirrrr... Najprije se ide pod stečaj, pa idemo u sanaciju, zatim u privatizaciju, pa rekapitulaciju, pa dokapitalizaciju, pa kanalizaciju...ili tako nekako...onda... Onda jedna poma, druga poma, jedno jaje, drugo jaje... Jedva ušao u BMW. Jeba te, ko će sad oprat ovo s mene. Ako ne bude išlo, kupit ću novo odijelo i BMW, na račun reprezentacije Croatije.
x x x
Zastupnik, da će svečano presjeći vrpcu. Škare! Daj škare! Koje škare, koji ožbolt? Odakle mi škare? Izderao se: Ima li netko škare? Gospođa Čakija, da ona ima nož. Daj bilo što, samo da je oštro! Evo, izvolite, da ću mu dodati nož, kad - netko mi sapleo noge i, jebi ga, ravno nožem u zastupnikova leda. Zar i ti ne-brate ne-Brute, rekao je prije nego se srušio, a HTVekipa je tjerala Zakonitu da se makne od kamere s tom novom bundom. Dok su ga odnosili, iščupao sam nož iz zastupnikovih leđa i presjekao vrpcu, da ne pokvarim slavlje.
x x x
Posjetio ga. Oporavlja se. Donio mu komad vrpce. On, da jebenti vrpcu materinu, tiš meni nož u leđa! Ma, to vas ovo radio nervira, stalno radi bip...bip...bip...Sad ću ja naći malo muzike, pa će to...a smislio sam i predizborni slogan, kako ste naložili: GLASUJTE ZA NAS, MI ĆEMO NAJMANJE JEBATI VAS! Evo, sad ću ja to radio...On, da ostavi to, idiote, nije to raaaadliiii... Uletila ekipa u bijelome i da odmaknite se. Zastupnik poskočio, legao, opet poskočio, legao, a bijeli su rekli da je sad u redu. Radio je opet ispuštao kratke bipove, pa sam otišao. Nervira me ta stanica. Posjetit ću ga kad ga poprave...radio.
x x x
Bili na misi. U prvom redu. Mora se, radi javnosti i HTV-a. Fra Paško završio propovijed, a mi aplauz. Svi pogledali u nas, pa i oni aplauz. Fra Paško se izderao: Ovce moje, ne dođe sad aplauz, nego Amen i Iiiditeee u miiiruuuu. Opet aplauz. Ovacije.
x x x
Zapijukalo. Ja na zahodu: Halo! Zakonita: Šta je? Punica: Koji si? Papan: A? Blesi: Koji kurac sad zove? Zakonita, da to nju zove prijateljica iz Australije, iz auta, i da mi spustimo mobitele, tj., iskijučimo. Spustili. Iskijučili.
x x x
Dragi naš druže Jure, a nakon 90-te gospodine Jure, ostavio si neizbrisiv trag za sobom, osobito onda, u onom zahodu, kad su ti one sarme bile naškodile, pa se to nikako nije moglo oprati, još i danas je na onim pločicama tvoja kakica i... Molim?!... Da? Aha! ... Dragi naš Jure, ovo nije ni mjesto ni vrijeme - kiša će - da ja sad o tome, kao što mi zastupnik prišapnu, no svejedno, živjet ćeš vječno - iako si skoro i živio vječno, kad se uzme u obzir da si doživio 99 - dakle, živjet ćeš vječno u našim sjećanjima, sve dok se ne vratimo doma. Hvala ti na svemu, a osobito što si upraznio mjesto novom mladom kadru, mome rođaku Anti.
Ja završio govor, a zastupnik pocrvenio, pozelenio, izbečio oči, i počeo plakati. Ne plačite, život teče dalje - tješio sam ga. Da, rekao je, ali s takvima kao što si ti - i nastavio plakati. Tko bi razumio te tužne trenutke.
x x x
Sastanak s važnim gospodinom. Da izvolite sjesti vis a vis. A može i Brač a Brač i Hvar a Hvar. Da sutra je vojna vježba i moram se tamo pojaviti radi morala. A dobro.
x x x
Samo vi čvrsto držite tu zastavicu, gospođo punice. Taaaakooo. A ja sad idem dolje, i ne mičite se. Spustio se. Gospodine bojniče, možete započeti vježbovnu vježbu gađanja, eno, tamo gore, ona zastavica...Bojnik, da mu se čini kao da je netko gore i... Ma ne, to je posebna lutka za gađanje. Samo vi pucajte. Počela pucnjava. Bojnik, da ona lutka gore se miče i skače. Ah, da, mora biti da se ukijučio automatski robot, naime, on može služiti i kao pokretna meta. Samo vi šibajte.
x x x
Punica u gipsima i cementima. Koluta nešto na mene očima i da će me potegnuti infuzijom. Izmaknuo se na vrijeme, pa je Zakonita dobila infuziju u punđu. Zakonita nju potegla narančom koja se odblia od gipsa i pogodila dežurnog doktora. A ja na nju, draga punice, da se niste onako micali, sad ne biste bili u bolnici. Ko vam je kriv, e! Ona počela nešto mrmljati i zamahnula gipsom i cementom, a mi smo je napustili uz najbolje želje, pjesmom: Samo ozdravi mi tiiii... I zalupili vratima.
x x x
Ova knjiga iscrpno govori o patnji našeg dragog zastupnika, a osobito je dojmljivo poglavlje o danima vašeg zatvora, dragi naš, ono kad se više od deset dana niste mogli posr...mislim, ono kad ste bili bez stolice uredovne i to. Dakle, štovani uzvanici, ova kapitalna autobiografija u deset tomova zasigurno je bla...bla...bla...I eto, završio bih s predstavijanjem knjige našega zastupnika koji mi je obećao ono poduzeće...hoću reći, koji obećaje nove književne uzlete u visine privatnim avionom zrakoplovom...
x x x
Kad smo već kod aviona, poslalo me na obvezan tečaj letenja. Gledaj nebo, pas te jebo - rekao instruktoru - Pazi kako voziš! On, da nema ovdje semafora, sve je jednosmjerno. A sad pritisnemo ovo...taaakooo... A sad... Čekaj, moram pipi, kako ću sad? On, da nema problema, pritisnemo ovo tu i... I otvorilo se poda mnom. Izvolite pipi dolje. Ja pipi dolje. Pa ovo je genijalno, tko visoko leti, po onima dolje piša, jeba te. Juhuuuu! Ali od brzine i visine - sustav pišanja očito nije usavršen - pipi mi se vraćao u lice. I instruktoru, koji je gubio kontrolu onako popišan. Je li mi ovo letimo prema brdu? On, da nema problema, samo ćemo malo opičiti u brdo ako ne stavimo padobrane. Skočili. Avion bummmm. Ma, nema problema, kupit će se novi, malo porez, malo razrez, malo pomoć iz vani... Ajd, sad mi je lakše.
x x x
A koji ste vi? da niste i vi ostavili tuku onoj tuki tajnici, pa sad oćete da vas zaposlim? Da on je veliki meštar, slobodni zidar i bilo bi dobro da pristupim loži. A luđaka, majko moja! Hvala, ne treba mi nezaposleni zidar, iako se to po vašim rukama ne bi reklo, a što se lože tiče, ja sam uvijek u svečanoj, a doma imam separe. Ajd, mrš! Da zidar, da meštar! Svašta.
x x x
Ovaj naš mladi umjetnik dao je sve svoje marke za umjetnost, a valja naglasiti da je i krvario za domovinu - jesi, jesi, ja sam svjedok, ono kad si radio moju bistu, pa si se čekićem po prstu - dakle, i ova njegova djela govore o...govore o... Mate, ako ne nađem zahod, bit će teška sranja! - prišapnuo sam savjetnikovu savjetniku za unutarnja pitanja i nastavio: Proglašavam izložbu otvorenom po hitnom postupku, jer...otvorilo me je i...i..Mate me odveo u susjednu nus-prostoriju, a na sredini školjka u modernističkom stilu, pa sam se tu...je li...znate već što...
Uzvanici su potom upali u prostoriju - taman sam uspio podignuti gaće - i stali se diviti, da kakva simbolika. A vidite kako je samo uvjerijivo umjetnik izradio ovo govno u udubini eksponata, kao pravo. Čak i smrdi, jeba te, primijetio je netko od ljubitelja moderne umjetnosti. Bravooooo! Aplauz pljesak.
A obično sranje, vjerujte mi.
x x x
Zakonita dobila trudove. Brzo doktora, babicu, babca... Ona jauče, pa jauče. Tiskaj, tiskaj! Upri, puš, puš! Onda sam zastao i upitao je odakle joj trudovi, ako nije trudna. Da nema pojma, bit će od one sinoćnje svečane večere u korist gladnih Afrike i ostalih demokracija. Malo je pretjerala s pršutom i janjetinom i svinjetinom i kolačima i tortama i... I onda se začulo glasno i jasno PRRRRRRRR! Uf, jeba te, sad mi je lakše, trudovi su prestali. Lažna uzbuna. Doktor babac joj se ispričao što mu je taj trud odvalila u lice dok joj je on nešto prčkao dolje po tim organima.
x x x
Od danas Papan više nije Papan, iako je i nadalje papan, ali, mislim, nije Papan, jer mu je službeno stiglo o promjeni imena u Hrvoje Domagoj Krešimir S Mogućnošću Promjene - sve je to ime, e - a skraćeno Hrvoje. I prezime nam više nije Očajnik, već je potvrđeno u Mobitel. Otmjenije zvuči. I gospodin savjetnikov savjetnik je sinu promijenio ime iz Jugoslav Promjenjivi u Hrvoje Promjenjivi. Ono Promjenjivi je da se može promijeniti uslijed promjene vlasti...tj., ako okolnosti to budu zahtijevale.
x x x
Štovani uzvanici i ostali muktaroši, pokušat ću na ovoj tribini - Je li se ovo ljulja? Nije? - dakle, pokušat ću rasvijetliti našu noviju povijest, pa i historiju. Kao što ne znate, nakon što partizani ustaše, Pavelić je rekao ono odlučno Ne, Staljinu 1968., dok je Broz bio proganjan 1971. i umalo ogolio još poneki otok, a Dido Kvaternik je Kardelju savjetovao da ne bježi u Argentinu zbog loše klime, no Bakarić ga nije poslušao, pa je Josip Broz ustrajao na NDH-u kao državi svih Jugoslavena, dok se Pavelić oštro opirao takvom stavu i umalo zaradio Jasenovac. E, onda je došla 1943., i pad Italije zajedno s Kninom i ostalim zvončićima, pa su Martića objesili za noge, a glava dolje...
U tom trenutku morao sam prekinuti izlaganje kako bih pomogao ljudim u bijelom da mi navuku simpatičnu bijelu košulju s kopčanjem straga, pa me odvedu .
x x x
Pokušao psihijatrijskom doktoru ispričati kako je Josip Broz umalo dospio do Blajburga, ali su mi uštrcali nešto u venu, pa sam usnuo noviju budućnost.
Robert Marić
Dnevnik očajnika
N O V I D N E V N I K O Č A J N I K A (15)
E, dragi gledatelji, da meni nije mene, lako bih ja na zelenu granu, ne bi ona meni pukla ka i prošli put. Ali s ovakvim menom, nikad kraja, nema sriće; pa se stalno svađam sa Zakonitom, svađam se i s Mesićem Račmanom, i Linićem Pašalićem, i Sanaderom, i s pravosudnim organiziranim dilerima pravde... Svađam se s ukupnim informativnim programom. Ali najviše sa mnom, pred ogledalom, dok se brijem tupim žiletom, jer najprije Zakonita s njim obrije noge, gornje i donje pauzuhe, Blesi samo bradu, a tek onda ja dođem na red.
¤¤¤
I brijem se tako i plačem od boli, jer u tom trenu krvarim više za domovinu nego što su krvarili oni na položajima, koji su, čim je počelo krvarenje, odmah zauzeli položaje u prvim redovima poduzeća, gdje su jadni dobili hemeroide i invalidsku penziju i stan i dionice i sve. I onda se počnem svađat sa mnom: Majmune jedan, ovcu su napravili od tebe! - I sve tako...
¤¤¤
I tako se nekidan svađam i tučem glavom o zid, a uletila Zakonita, da jesam li poludija, oću li oštetit zid. A ja, da ovako se više ne može, ajde, spakirajte se, idemo ća, jedino izlaskom iz zemlje možemo izać iz krize. A oni gore su odavno već izašli, jer mi smo zemlja s najviše petih ortaka; svi su se osigurali po Švicarskim Otočjima, samo nama govore da se strpimo. A što se oni ne strpe, nego obavljaju verbalnu nuždu po nama, TeVe-izravno. Ma, sutra odlazimo.
¤¤¤
I napravili splav. Stavili krevet na dvije bačve, nešto dasaka i eto ga. Uputili se. Polaaako veslaj, ves-laj tiiii. Izlazimo iz krize morskim putem. A Zakonita, da di je više ta obalna straža, umorna je; i da lako je meni ležat na krevetu, dok ona i Blesi veslaju. Je li, a misliš da je lako bubnjat po ovoj teči i držat ritam – tam, tam, tam! Ajde, upri i ne buni se, jer ću te šakom u glavu, pa u Americi buš govorila da si perece papala, i da ti je to od njih.
¤¤¤
Onda je Blesi povikao: Kopnooo! Eno jeee! Amerikaaa!!! Jedan stari Amerikanac je lovio ribu, a mi počeli vikat: Viva Amerikanos! Ijos Kubaneros, jes pliz kubaniz! Zakonita, da tko zna hoće li nas primit. Ma kad primaju teroriste, di neće nas. Onda je starac i more rekao da šta se deremo, plašimo mu ribu. Pa, ovaj je naš! Prvi, pa odma naš iseljenik! A stari, da nije on naš, jer smo mi utekli iz ludnice, a on nije, a mislija je da ih samo vikendom puštaju. Niste baš pristojni, s obzirom da ste eto i ostarili u Americi. A on, da nije ostario u Americi nego na Šolti. A mi, da kojoj Šolti?! A ovoj ovdje.
¤¤¤
I vratili se trajektom sa Šolte doma kao slijepi putnici, pošto smo prethodno stavili poveze preko očiju. Propao nam politički azil. A je mi malo bilo čudno da smo tako brzo došli od Spljeta do Amerike. I eto, nema mi druge, nego pokušat opet na zelenu granu s konopom, možda ovaj puta ne pukne. Možda se i riješim ovoga mene, kojega više ne podnosim.
N O V I D N E V N I K O Č A J N I K A (16)
A, ljudi moji, koja luda kuća, koji ludi Sabor, koja luda Vlada, koja luda...ma vidi mene! A tija san reć, koja luda kuća je bila u mene. Najprije Zakonitu uvatila gripa i da ajbe, žda be zdizlo u nozu i brzima, evo mi i fibra. Ma, ništa ja tebe ne razumin. A ona, da glubane, vidiš da ne mogu govorid.
¤¤¤
Uto doša Blesi iz škole, da su ga potirali jer ima uši, i da ne dolazi dok ih ne odstrani. Zakonita s kauča, da goja je do zad nova diregdiva. Gago đe zlužad bredavanja bez užiju? Ja, da o direktivama se ne raspravlja, nisu učenici tu da misle nego da uče.
¤¤¤
A Blesi, da je li to mater čapala legionara. Ma koji legionar? Ima gripu i govori japanski. A on, da zašto joj ne nabavimo neki poljski lijek. Ma koji poljski lijek? A on, da je pročita na toaletnom krep dnevnom tisku u zahodu da Poljska ima najveći društveni dohodak. A može bit, pa šta, neš ti njih! A on, da ti Poljaci su čudo jedno, nisu bez razloga poznati širom svijeta poljski zahodi, poljski kreveti, poljske bolnice i poljske kućice, oni to stoljećima već izvoze. Eto, čak imaju i poljske miševe, a ka da sve to i mi nemamo...i...
¤¤¤
I zar ne možemo proizvesti naše, domaće zahode i bolnice i krevete, a i ti miševi, kako li su samo stigli iz Poljske? Bit će preko Češke i Mađarske. A ja, da nisu to kreveti i bolnice i miševi iz Poljske, već poljski kreveti i zahodi i miševi. A Zakonita, da gago nizu, zar zu možda iz Đežge... Pa...pa ovo je živi Kafka, ljudi moji! A Blesi, da koji Kafka, je li onaj iz Češke...ili je ono i on iz Poljske...
¤¤¤
Ma, vi ste poludili. Ne želim više čut ni za Čehe, ni Poljake. Blesi, dođi da ti okinem uši, pa moš u školu. I uzeo nož, kad upala Zastupnikovica, da je gnjavi neki manijak preko telefona, pa bi trebalo ugraditi lovca i...i da šta će mi taj nož. Ma, ništa, Uvažena, samo mu pokušavam pomoći da završi školu i... I šta ste vi ono...aha, lovca! To ću vam ja srediti za sitnu lovu, ugradit ću vam lovca, registriranoga i pouzdanoga. Ajte vi gori, eto mene s lovcem za po ure, a Blesi, ti čekaj tu, pa ćemo te uši kasnije.
¤¤¤
Doveo Duju s puškom kod Zastupnikovice i posjeo ga kraj telefona. Evo ga, Uvažena, lovac, ne bojte se, sve će on to sredit. Ona, da nije mislila na toga lovca. Ma, lovac je lovac. Onda zazvonio telefon. Duje podigao slušalicu: Mulac, evo ti na! - i opičio dva hica u slušalicu.
¤¤¤
Nedugo nakon toga ušao Zastupnik, krvave vilice i uha, da je baš bio pred ulazom i mobitelom nazva ženu, a javio mu se nekakav manijak i kroz slušalicu ga upucao. A bit ćete birali pogrešan broj... Nego, sad kad nemate uho, okinite još jedno, pa ćete moć i u školu ponovno. Političku, recimo, ako treba šta polagat, ako ste zaostali iz Kumrovca. On da koje uši, koji Kumrovec. ...Eto, sve poludilo, govorim vam ja, pa i ovaj moj Dnevnik.
N O V I D N E V N I K O Č A J N I K A (17)
Jedna je papigica mala sletjela na prozor. Pa još papigica. Cilo jato. Zakonitaaa! Brzo otvori prozor, smrznit će se papige. Ona, da otkad ja to brinem za životinje. A eto, brinem. Otvaraj! Otvorila, a male papigice ušle. Ajte, ajte, ptičice male, uđite – rekao sam – sad ćemo mi vas na toplo. Zakonita da na koje toplo. A u toplu vodu, da se zgriju. Ona, da ništa ne razumi. Ma nemaš ti šta razumit. Ajde, skini hladno perje s papigica, da se ne prehlade, pa lipo s njima u toplu vodu.
¤¤¤
I, mogu vam kazat da je tingulet bio odličan. Zakonita punih usta, da nije žnala da šu papige ovako ukušne. I poslije ručka da ćemo malo prileć, a Zakonita počela kašljat, i da mi baz bader, deg joj je brožla griba, a zad je đabala babagajzgu groznidzu, bidaj u Uvaženoga doblomjer, evo mi obed fibra.
¤¤¤
Ma, stani, od papige ne moš dobit papagajsku groznicu, nego od papagaja, jer da je od papige, onda bi bila papigska ili papiška groznica...ili ovo nisu papige nego papagaji i...I ona, da donezi mi doblomjer, babigu di baderinu!
¤¤¤
I došao u Uvaženoga: Imate li toplomjer? On: imamo, eno ga na zidu. Ma ne taj, nego onaj što mjeri temperaturu. A on, da zar ovaj mjeri vodostaj. Ma onaj za povišenu tempreraturu! A on, da je li, booga ti, pa da bude kao i prošli put kad smo im ga vratili, svi su dobili hemeroide pod pauzuhom. Di to vi mjerite temperaturu? A otraga je najtočnije, tako kažu. Nema, ne dam, evo vam jedino dvije ulaznice za maskenbal, jer ja ne mogu, imam problema sa zatvorom. A da popijete kamilicu? On, da taj mu zatvor može skinuti samo čaj od Nobila Prodanovića.
¤¤¤
I išli na veliki maskenbal, ja i Zakonita u groznici. A hrvatski švedski stol, evo ovoliki, kao od Splita do Zagreba. Na njemu od pršuta do tvornica. Sve se nudi. A iznad natpis: “Žderi, narod plaća!” Ja došao do druga Tomca i pitam: Kako niste umaškarani? A on, da pssst, jesam umaškaran, ja sam Budiša, samo imam masku Tomca. Ali tko je onda pod maskom Budiše? Šjor Budiša, koji ste vi? A on, da ja sam Ivić Pašalić pod maskom Budiše. Onda došao do Račana, a on da nisam ja Račan, nego samo Račan pod krinkom Račana. A Mesić se umaškarao u Muju i Hasu, Anto Đapić u Kandarea, i da nije se on umaškarao za bal, nego sutra ide ponovo pokušat magistrirat, pa traži barba Kandarea, u njega su mu ostali neki papiri i to, samo ne zna pod kojom je on sad maskom...
¤¤¤
I tako se nije znalo tko je pod čijom maskom i obrazinom, ni tko je tko. A još se ne zna, niti će se dugo znati. A Zakonita, da sad joj je jasno zašto nama Korizma traje četrdeset godina umjesto četrdeset dana. Ma Korizma ti je odricanje. A ona, da je, ovi su nas se odavno odrekli.
N O V I D N E V N I K O Č A J N K A (18)
“Jučer je u pedesetoj godini života, nakon dugog i teškog slušanja obećanja, podlegavši mitu i korupciji, zaposlen Mate Goluždravić - Goljo, nosilac više pari iskidanih rebatinki, te mnogobrojnih mirnodopskih socijalnih kartona. Obitelj zaposlenoga moli se biti pošteđena izraza čestitanja i čašćenja, jer Mate put i marendu plaća sam” - To sam pročitao na Zahodu za zapošljavanje, kad sam iša pitat daju li zlatni sat za jubilarnu desetogodišnjicu. Ne daju.
¤¤¤
A Zakonita, da bilo bi vrime da i mi nešto zaradimo. A dobro, ajmo ća. Ja nataka crna očala, Zakonita mini suknju obukla, maksi mudante svukla, i izašli. Sreli maloga Ivicu, da se vraća s predavanja i žuri na posao. Booga ti, pa onda je drug Račman bija u pravu da ćemo ostvarit ono “S fakulteta na posao”. A Ivica, da je, evo žuri s fakulteta nalivat taracu za sto bivših maraka, kako bi moga studirat, ili točnije, on ide s posla na fakultet, jer da nije nalivanja taraca i kopanja kanala, ne bi moga plaćat školovanje. A Zakonita, da ništa ga nije razumila, ali drago joj je da idemo naprid.
¤¤¤
Onda Zakonita išla malo u park, ja stao na kantun i počeo vikat: “Udijelite političkom slijepcu koji ne vidi državnu pljačku pred nosom! Udijelite slijepcu!” Ajde, ne gledajte na to tako crno - rekao je debeli gospodin i udijelio mi deset lipa. Hvala, debeli gospodine. Ništa, ništa...ali, ti nisi slijepac! Kako nisam? A kako znaš da sam debel? Po njuhu. Ma nemoj! Nisi ti slijepac! A jesam, evo, pitat ćemo ovu gospođu u cvenoj suknji što upavo dolazi. A može...ma čekaj, kako znaš da je u crvenoj suknji i da je gospođa? A nije valjda gospođica, kad ima vjenčani prsten?! On, da kako znam da ima prsten. A po sluhu. A on, da njemu se sve čini da bih ja trebao dobiti šakom po njuhu i sluhu i...
¤¤¤
I došla gospođa, ja ispružio ruke prema njoj, a ona, da stoko jedna, je li mi to uzimaš otiske prsiju. Oprostite, ne vidim, mislio sam da su sa vama djeca i da su im to glave. A debeli gospodin, da nema djece s tako malim glavama. Ona, da je li to oćete reć da su mi male, a?! A jesu li u vaše žene veće, a? Jesu li joj do pupka, kravetini jednoj ludoj! - pa ga stala tući grudobranom po glavi. A kako ja nisam od svađe, otišao sam...i tek kad sam došao doma, vidio da sam zabunom uzeo aktovku debelog gospodina. A unutra ništa od državnog značaja. Dvadesetak deka mortadele, i još neki transkripti i dionice od Prime-Glad, ili tako nešto.
¤¤¤
Onda došla Zakonita, i da zaradila je dvadeset kuna; dok je šetala parkom, jednom gospodinu ispalo, pa ona podigla, pa on platio i zahvalio; pa naletili neki momci i bili bi je silovali, da se ona branila, a ovako su joj se i oni zahvalili i dali nešto kuna. Ma, mi smo uopće jedna zahvalna nacija, samo joj nije jasno zašto govore da nemamo javne kuće, a toliko političke prostitucije se vidi svaki dan, da bi to trebalo zabraniti za luđe od 18 godina i starije od 60. I zar nisu sve te naše bijele kuće vladajuće, javne kuće? Pa nisu valjda privatne, je li!
N O V I D N E V N I K O Č A J N I K A (19)
Jesu li vam friške ove tuke? – pitam Mandu švercericu na pazaru. A ona, da zar ne vidim da su žive i čine tuj, tuj, tuj, pa kako ne bi bile friške. A oči su im malo blijede, pa škrge i to, pa da nisu to one japanske iz leda? Ma, koje japanske, koji led, jesi li ti lud ili si iz SDPSLS-a?
¤¤¤
Ma, samo oću znat di su ulovljene, u dubini ili u zagađenome moru, kraj kanalizacije? Ma nisu ulovljene nego ugojene i...i ljudiii, jeste li ga čuli, pita jesu li žive tuke friške. A dobro, ne morate odma galamit. A ona, da nemoj ti mene tu provocirat, jer ću se javit mužu Mati, paš vidit. Ma, dobro, ništa, bog i... I onda je počela vikat: Ostavi tuku, lupežuuu! A koju tuku, vidite da sama ide za mnom. Normalno da ide, kad si joj veza nogu za tvoju nogu.
¤¤¤
I trčim ja, trči tuka, trči Mande prodavačica, a trči i Jozo pandurija. I bilo bi svašta da na jednom kantunu Zakonita nije vadila vruće kestenje iz vatre, dok je Blesi s druge strane bačve zagovarao republikanca Marunićija, koji ih je pekao; pa je Mande naletjela na Zakonitu, a Jozo pandurija na Mandu. Ja produžio. A Zakonita s poda, da asti, živa sam se ispekla, a sad još i ova tuka pala na mene. A tuka Mande, da tuko jedna, kome ti tuko. A Zakonita, da saš ti vidit svoga tukca, i ubacila joj kestenje u mudante, pa je Mande počela zavijat poput Bika Koji Sjedi Na Žeravi: Ajmeee, moja prostotaaa! – i vadila kestenje iz svojih mudanata i u panici ih ubacivala Jozi panduriji u njegove mudante, koji je počeo zavijati da ajmeee, moj službeni organ. A Marunići je pokušao vaditi kestenje čas iz Mandinih mudanata, čas iz Jozinih pandurijinih, a Jozo na njega da ostavi, ajajaaaahahaaa šta pečeeee!
¤¤¤
Onda se Mate mesar, Mandin muž, odjednom stvorio kraj mene, ka stečaj iz vedra neba, i da tiš moje tuke krast - zamahnuo sikiricom, a ja da hahaha, Mate, pogledaj tamo prema onom kombiju, hehehe, ovo je...maši, maši prema kombiju. A Mate, da hehehe, je li moguće, hehehe, je li moguće da je ovo skrivena kamera. Je, Mate, hehehe! Onda Mate mahao i da ide upoznat ekipu, hehehe, pa došao do kombija, a ja: Mateee, ne! Pusti ekipu! Ali on otvorio stražnja vrata kombija, a iznutra Duje počeja vikat, da Mate manijače, šta to radiš, ćiribimbiš okolo, je li. I dok je Mate još uvijek mahao, Duje je navukao Cvitine mudante, a Cvita, koja je najprije blenula u Matu iz kombija, navukla Dujine. Onda je Mate rekao da očito je pogriješio kombi, pa je otvorio vrata drugoga kombija, a u njemu cijeli SIS, pa otvorio treći kombi, a tamo HIS, pa u četvrtome Miroslav i Vonta Hop. Pa išao od jednog do drugog kombija i mahao i osmjehivao se, pa nastao opći kaos, jer se nije znalo od pustih skrivenih kamera, tko koga snima, a tko koga montira.
¤¤¤
I dok su Matu uvodili u crnu maricu od Ivice, ja pokupio tuku i odnio je doma. Uto stigla i Zakonita s kestenjem, da jedva se riješila one tuke Mande, i da jesi li vidija kako je jadan Mate šenija, viri po kombijima zaljubljene parove. A tko bi reka da je seksualni manijak. Je, nikad ne znaš. Danas gledaš čovika u Saboru i govori skroz normalno, a sutra shvatiš da on zapravo opći s narodom.
N O V I D N E V N I K O Č A J N I K A (20)
Jubilarni. Čestitajte mi! Hvala, hvala, draga ruljo.
Ovo je prilično mekano, Zakonita, ali nije baš teletina, prije bi se reklo - plastika. A ona, da kad ih je kupila, prije dvadeset godina, rekli su da su to cipele od prave teleće kože, a to što su se rastopile u tavi na pravom domaćem motornom ulju, dolje iz Matina kombija, ona nije kriva. Da vidimo ...mhmhm...nije ni ta plaštika tako loša...malo še lijepi ža žubalo, ali šve u švemu... I požderali oba postola, a špigete spremili u frižider za juhu. Onda Zakonita, da joj je mušnina, pa joj nije jašno...ma vidi šta še lijepi, ižvadit še žubalo da može govorit, taaako... I da joj nije jafno kako fu fartizanen banditen žderali fipele i fizme, ono onda po fumama i gorama, pa im nije bilo nifta. I nagnula se, i počela nešto trabunjati o povraćanju otete imovine.
¤¤¤
A ja izjurio malo na friški smog. Kad ufff, kako me je promutilo. Pa di će nego usred grada. Ajmeee, ovo mi je naškodio postol. A ko mi je kriv kad sam i đon poždera! Astiii! A u cilom gradu ne moš nać javni zahod. Prije bi doša do neke javne ličnosti nego javnog zahoda, iako su zahodi korisniji.
¤¤¤
Nnntiii... Uletio u nekakav dućan. Prodavačica, da izvolite. A treba mi...ufff... treba mi... Ona, da ne moram se sramiti i tako stiskati noge i presavijati se, zna ona što mi treba: evo ovo smeđe odijelo baš vam krasno pristaje uz podočnjake. Ma, di vam je... A eno tamo, samo izvolite. A koji je za muške? Ona, da svejedno, hahahaaa. Je, li. Ma, vidi što smo liberalni!
¤¤¤
I uletio unutra. A vrata, gospođo? Di su vrata? Ona, da što će mi vrata, eto zavjesa, samo je povučem, i što bi vam bilo da vas netko i vidi. A kad ne mogu dok me gledaju. I brzo potegao zavjesu, spustio gaće i - ufff, koje olakšanjeee!
¤¤¤
A di je papir, gospođo? Ona, da lako ćemo za papir, ona će mi zamotati kad budem gotov. A ludoga dućana i još luđega zahoda u njemu, ovdje ti zamotaju kad završiš. Ali...nema vodokotlića...nema ni školjke! Kako ću sada pustit vodu? Aaa, bit će ti zato zamotaju, jer nemaju vodokotlić.
¤¤¤
I izašao, a prodavačica, da je li mi dobro. A sad je, ali... A ona, da zamotat će mi. Ma, ne trebate mi zamotavat, nismo u slastičarni...zadržite slobodno.
¤¤¤
Onda jedna gospođa ušla tamo di sam bio, arlauknula i da pa ovo se počelo srat na sve strane! A šta se bunite?! Kad vas oni s visoka fekaliziraju na vrh glave, onda mučite. A prodavačica, da o čemu se radi, i išla tamo iza zavjese. AJMEEE! Izderala se na mene, da kako me nije sram. A ja na nju, da kako njih nije sram, prijavit ću ih inspekciji, nemaju papira, ni vodokotlića, ni školjke...mogli ste barem čučavac nabavit, a ne mušterijama zamotavat za doma...i ne piše se KABINA nego ZAHOD. I izjurio vanka. A ona stala vikat za mnom, da lupežuuu, vrati kaki odijelo. Koje odijelo? Koje kaki? Čiji kaki?...
Robert Marić
Imotskiana
Imotskoj krajini nigdje kraja - pa pođimo od početka.
Hasanaginica - po imocki
Šta se cakli u gori zelenoj
il su vile il su mercedesi
da su vile brespravno građene
srušila bi već ji inšpekcija
mercedese carina odvukla
nisu vile nit su mercedesi
nego li je camping prikolica
Asanage tehnomenadžera
Pavić, Vinko
Vinko Pavić, rođen je 1958. godine u Ričicama pokraj Imotskoga. Školovao se u Ričicama, Splitu i Zagrebu, gdje danas živi i radi. Piše novinske članke, kratke priče i novele. Pjesme su mu objavljivane u raznim časopisima i književnim listovima. Objavio je dvije zbirke pjesama:
„Čujem kako kamen zove“ Zagreb,1998. god. i „Kamene ruke“ Zagreb, 2007. god.
KRIŽ ŽIVOTA
Kako je
Težak ovaj križ,
Gospodine,
Kojega si mi natovario na
Nejaka i slabašna pleća.
Kako vrijeđaju i
Bole ove rane,
Gospodine,
Rane opačinom iskopane.
U ovom vremenu strave gdje zanoćih,
Odavno je umro čovjek u čovjeku,
A sutoni su postali
Beskrajni daleki vidici.
Ne bih ja s trnjem i
Ranama na Golgotu.
Zato,
Ponesi i moj križ,
Gospodine.
-Ti si navikao.
MILOVATI ZEMLJU
Leći uz dub i pustiti sunce u njedra,
Milovati sunce u njedrima.
Milovati snenu zemlju pod suncem
I žeđati suze koje oci zasijaše.
Srce joj otvoriti kretnjama vješta ljubavnika,
Golubice i zvijezde u njedra joj pustiti.
Milovati bijele golubice u njedrima.
Zmijama glave odsjeći,
A zemlja će te u suton, sjetno,
Imenom zazvati.
NAGORKINJA VILA
Kažu mi da te nema i da ne postojiš,
A s pradjedovima si palila ljubavni plam
Iskrama konjskih kopita,
Začela, i najljepšu bajku o smilju i kovilju rodila.
Vjetru si u praskozorje krila otela i
Mene u njedrima poljem i gorom nosila.
Žudnju u snove utkala, u nježne grudi djevojačke.
Kroz noć smo Vranca jahali
Ustremljeni zvijezdama, grivu mu u pletenice pleli i
Tvoje kolo, strasno u ponoć, u zlatnom klasju igrali.
Pjesmom si umilnom mlade momke na
Iskonske izvore mamila i
Djevojačke kose rujne rezala od ljubomore.
Na potocima, kaduljom, tvoja bijela bedra mirišu.
Ujević, Augustin - Tin
Tin Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. - Zagreb, 12. studenog 1955.), hrvatski pjesnik.
Uspavanka iz Krivodola
I
Ti spavaš, dijete. U snu ćeš da grliš stabla sa zlatnim granama. Velike bašte od stakla i nemirne vode od žive zagolicat će te.
Ti spavaš dijete. U snu će da panu na te debela i gusta bremena omorike, a povrh ljubičastih hridina izlit će se nebesa sa hiljadu odbljesaka.
Nevinost čula razvezat će nepoznate mogućnosti stvari. Nosnice će da usrču u se ognjevitija saznanja nego kod šuma, od vreline akacija i drugog bilja, nego kad klis od zapaljene kadulje zatreperi i zamiriše.
Ljudska bića pretvorit će se u eternu bajku genija i anđela, u kojima će da zadrhti iznevjereni san slikara i vajara, i ljepota cijele one umjetnosti koje nema.
Glas čežnje izlit će, kroz svoja vajkanja, onaj nepoznati ton pijanstva u kojem će, saučesno, da zajecaju i zaplaču i da se oglase Lovreć i Cista, Lokvičići i Tamnice, Krivodol i Poljica, Zagvozd i Proložac*.
Jer tu sam, iz duduka gajde, čuo radosnu vijest da Veliki Pan nije mrtav.
Razriješena stvarnost obogatit će se od svojih živopisnih, naglih mogućnosti.Kroz novu ljestvicu naslada pipat ćeš, kušat ćeš, gutat ćeš pomorandže, smokve, šipke i rogače.
Od korijena stabala pa do vrha krošnje provalit će sokovi i zapjevat će živodajne mezgre: - Ja sam majka hraniteljica i oda zla braniteljica...
Vjesnici proljeća dalekih objavit će svoja zagonetna prisustva.Vrela će da zarominjaju na sve strane, kao na povjetarcu ponornih muzika stotine srdaca, povorke samotnih duša.
Zrak će da se potrese na novim prozračnostima i drhtajima iskričavih voda.Kroz
visove će da prolete slutnje ritmova i nova vrcanja idealne svjetlosti.
Vidjet ćeš kljunove i repove i krila kako lepetom bez računa, uzrujavaju prostore sa značajnim odjecima.Oblik će već sin duha i tvari, da navijesti svoje vrhovno čudo.
Ali najveće čudo, ljepota ljepota, to će biti djevičanska svetkovina zastajalih voda. Od blata, potoka, kanala, rijeka i jezera zasjat će odsjevi čarobnih ogledala,
vidovita isparavanja u svijet halucinacija, preobraženje protega u svijet višeg iskustva.
I pošto si sa sviješću dobre i duboke životinje gledao prve bademe u kruni bijeloga cvijeta, doznat ćeš za pijanstvo bolje od vina i duhana;
sjetit ćeš se prve noći kada si, pod borom i hrastom, uz listak grabova grma što u vatri mirisavo dimi, premda nije čempres, iz blisko odsječene daljine, pod najvećim brojem zvijezda.
preko brda i polja, kao basnu pravoga Istoka, ugledao i posmatrao Imotski u vidu nage ljepotice protegnute na logu od leopardova krzna i mirisa, posute biserjem po raskošnom tijelu;
i znat ćeš da si tada otkrio vile i vilenjake, ali da vještica, vukodlaka i vampira još nisi upoznao.
II
Ti si već gledao kako iz visina u praznine, pljušti snijeg u bezbrojnim pahuljicama,
i kako izvrcava i kovitla se slijepobijela vijavica.
Vidio si sive krajine i tla vlažna od kiše - i doznao da magla protančava mozak i popravlja loše perspektive brda i dolina.
Ali trebao si da sačekaš začarana i u se povučena jutra da vidiš kako se najmlađe sunce, još sasvim nevini božanski sin prirode, razgaljuje kroz mliječne visove
u smislu obećanja;
najmlađe sunce u žaru i srcu plamenoga suncokreta, da prospe plave, plave
ljubičice i plave, plave rasplinute - čupave ? - kaćune.
Eto iz vreloga bedra i usijane kičme stara Majka s djevičanskim likom htjede da najavi bogatstvo sirotinje i blaženost onih što ničega nemaju (pa im ipak pripada i nebo i zemlja) ;
jer je htjela da opiše značenje i silu sitnih vlati i trava, i da vrati sok izgubljenih
stvari kakve jesu: Ljubav i Dobrota
III
Iz čaški, evo, već pčele ispijaju srž raslina. Putem koračaju krotki magarci, a mnogi snažni parip i mazga strpljivi su za ljudsku korist.
Spavaj, spavaj, dijete. Sreće češ imati samo dok spavaš; a srca i duše samo bezazlenošću.
Jer evo si vidio vile i vilenjake, ali vještica i zloduha nad kolijevkom nisi vidio. I
snatrio si Gospe s očima iz tvojega sela i stasom iz kola na sajmu u Podbablju.
Neće te razmaziti med i svila iz Bagdada i Damaska; nego ćeš sa žuljevitim rukama da se znojiš za hljeb od kukuruza i za svakodnevnu puru.
Vidjet ćeš djevojke koje gaze, sudbonosno nagnute pod naramcima drva, i starice prignječene od punih vjedara vode.
Ozbiljnu rabotu tebi će da najavi škripanje kola i pometnja u mlinicama. Pa utješi se da je most u patnju staza oslobobođenja.
Pjesma života je teža od sna, ali je dublja i krepča. Slabo je fajde od anđelskih mašta i od uroka zlih kneginjica;
tebe će da probudi plast na gumnu, stoka u pojatama, sjetva, kosidba, vršidba, tovari grožđa u budućim berbama, kliktava pjesma polja;
jer treba da se snaga vrši: da se lomi kamen, da se krče grudi zemlje, jer treba da se kopa, da se sije, da se ore, da se žanje, da se sadi;
jer treba da se muči i kinji, da se satire i sadire sebe, da se bude, da se dube, da se gradi. I još tako kukavno....
Jer treba da onaj, koji je dao patnju, dade i istinu našu, istinu motike, mašklina, lopate, rala, poluga, kotača, mlina, bačve s moštom i kotla gdje se rakija peče.
Treba da utremo nove utrenike i da otvorimo svježe brazde; jer je daleko od sna do jave; jer ima milja od Jadrana do Pacifika.
IV
Ti spavaš dijete. U snu ćeš da vidiš stabla sa zlatnim granama, velike bašte od stakla, nemirne rijeke od žive.
Htjet ćeš da grliš neizmjernost, da letiš do San Diega i San Franciska, dok ne polomiš krila ovdje niže od vode, svakako još bliže od Jauka ili Runovića.
Buktinja, 1926
Svakidašnja jadikovka
Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad !
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.
I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa
sto sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.
--O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.
O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,
od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.
I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.
I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.
I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,
i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.
O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.
Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.
Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova !
O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.
Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.
Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.
Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,
kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad !
Notturno
Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vijeđe pote:
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.
Duša je strašna u dubini,
Ona je zublja u dnu noći:
Plačimo, plačimo u tišini,
Umrimo, umrimo u samoći.
Pobratimstvo lica u svemiru
Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ću i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.
Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima žive
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.
I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.
Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.
Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.
Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?
Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! Ja živim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u braći.
Visoki jablani
Oni imaju visoka čela, vijorne kose, široke grudi;
od gromora njina glasa šuma i more se budi,
a kada rukom mahnu, obzori svijeta se šire
i bune, i prodiru u vis, u etire.
Ali, za svoju snagu oni su zahvalni patnji,
bijedi, sužanjstvu, gladi i njinoj crnoj pratnji.
Oni imaju snagu vjere što živi u smaku
i vrelo svjetlosti što tinja u mraku
i sunce u oblaku...
Oni imaju polet orlova, srčanih zračnih ptica,
oni poznaju pjesmu naših najdubljih žica,
za svijet u slobodi. za svijet u ljepoti,
ljudi svojih djela, djeca svojih ruku,
rođena u plaču, sazrela u muku.
Njina muška desna neprestano zida
dvore čovječanstva. Dom Prometeida!
I gdje tinja savjest, kao iskra sveta
oko njih se kupi orijaška četa
za slobodu prava
Ali u samoći njihova je glava
ispravna i čista povrh mračne rulje
gdje ih ne razumiju glupani i hulje,
kao vršak divnih, zelenih jablana,
režući do munje vedri obzor dana.
Tako, uistinu, do njih vode puti,
gdje se pojas rijeke u dolini sluti,
gdje se sitno cvijeće plavi, ruji, žuti;
nagnuti u ponor, nebeskoga svoda
dok crvena jesen drumovima hoda.
Mi stupamo bijelim dolom u tišini,
oni, sami, gordi, dršću u visini,
muče žednu zjenu ili revnu opnu;
što ne mogu, što ne mogu da nas u vis popnu.
Povrh njina vrška gdje se pjesme gnijezde
samo vile lete, ili bure jezde;
a nad njima sunca; samo zvijezde, zvijezde!
Vječni prsten
Sve će ove stvari jošte jednom doći
kao što su bile i kako su prošle,
i ti crni dani, i te plave noći,
i ljubavi , čedne, strasne, dobrodošle;
jednom tamo poslije hiljada, hiljada
i hiljada ljeta opet ćemo naći
ista svježa čula, ista srca mlada,
i taj nježni osmijeh, blagi i domaći.
Tada opet jednom nad svladanim grobom
motrit ćemo svemir novim osvjetljenjem.
Vladat ćemo opet svojim rosnim sobom,
i ljubavnim plačem i požarnim htijenjem;
samo ipak neće tada, nadajmo se,
da nas jošte taru ove brige ružne,
i da polet u vis događaji kose
i plamen za ženom naše usne kužne.
--Pa da barem tada, za tisuć tisuća
i tisuću ljeta, i još mnogo veće,
primimo na naša srca uzdišuća,
kao nikad doslije, jedan uzduh sreće.
Pariz, 1918.
Odlazak
U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.
I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
Slaboća
Po ovoj magli,ovoj kiši-
o pjano srce, ne uzdiši.
Ti ljubilo si uzaludu,
a sada išteš rodnu grudu,
i tvoja čežnja, vapaj roba,
traži odnekud pokoj groba.
-Tu ću skoro da izdahnem,
tu ću skoro da usahnem,
na našem plavom, plavom valu,
na našem bijelom , bijelom žalu;
i sve ću naći što sam trebo
pod tvojim svodom, Sveto Nebo,
plaveti sunca i vedrine
nad zemljom stare domovine.
Trideset godina putovanja
Anđele, pogledaj natrag kući
i plači;
no meni pusti da budem jači;
ja neću ući.
Mrzi me da gledam svoju mladost.
Mrzi me da me prošlost veže.
I u bijedi ima radost
što nema mreže.
Ja nemam mreže, ja nemam veže.
Ja gubim sebe desetljeća.
Ima u meni pomama cvijeća,
i još imam ravnoteže.
Čemu se vraćati na stara mjesta?
Ja mrzim groblja i starinu,
i cijenim svjetlo i širinu:
postoji cesta.
Imaju kuće stare i nove.
Tuđe.
Ja nemam kuće.
Ništa me ne zove.
Trideset godina putovanja,
brda prokletstva.
Bez posla i bez zanimanja,
bez sredstva
Sotono, ne daj mi kući.
Anđele, plači.
Ja stradam, ja sam jači.
Ja neću ući.
Igracka vjetrova
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.
Autoportret
Portreta ja nemam; slikar koji bi ga imao izraditi
morao bi nadići sama sebe
i samnom se skladiti,
a to je nemoguće,
jer niko ne zna ko sam ja
i, pravimo se, ni ja sam.
No nije me sram:
ja znam svoju cijenu,
čvrstu ko granitnu stijenu,
znam da sam jedini i sam
ondje gdje me niko neće stići,
ni zmaj...
Autoportret: najprije treba imati crte
ustaljene i škrte
i stav za vječnost i pozu za vrijeme;
a ne da vas buše, ni da vas vrte,
ni razapinju na svoje dileme...
Veliki dio našeg portreta
jest naš stan i odijelo
i njegovano tijelo
u kočiji velikog svijeta...
Mene zasipa bijeli prah cigareta
po kaputu,
a ja sam vječno tragana silueta
na putu.
Vukući noge bez galoša
preko blata i gliba
kao ranjene noške ptica -
dok mi dim izgriza oči
u zakutnim kafanicama
gdje se rijetko predstavi
sablasno sunašce.
Vidi što od mene učiniše duga nezaposlenost
i javni nerazum i bekrijanje -
i u spletkarenju i kleveti prezaposlenost.
Kolajna I
Stupaj sa svojim mrakom
kroz propast horizonta;
sa tajnom i oblakom
od fronta, pa do fronta.
Stupaj sa svojom tmušom
kroz ponoć cijele zemlje;
pjevaj sa svojom dušom
gdje god se spava i drijemlje
*
Dosta je laži ! Što mi treba
to nije mnogo, dobri Bože,
i toliko se dati može;
tek ljubav žene, vidik neba
I ništa drugo. Ništa veće.
Da je u tebe dobre volje,
meni bi bilo čisto bolje
i -- čisto ravan put do sreće.
Kolajna II
Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.
I svak žudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
srećne mrene i dubine
nevinosti i neznanja
I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti:
biti čisti. Biti sveti.
I kad nema Našeg Duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.
More Articles …
Page 1 of 11