Oslobađanje Imotske krajine

Prof. fra Andrija Nikić, povjesničar

povodom gostovanja na IMOart-u Forumu Croaticumu, 02. prosinca 2002.

Na molbu braće Šoića, podrijetlom iz Mostara, i fratara, odluči generalni providur Dalmacije Alojzije Mocenigo III. oteti Turcima imotsku tvrđavu, a s njom i čitavu krajinu. Stoga Mocenigo naredi izvanrednom providuru Baldu da skuplja vojsku. On prenese topove, municiju i hranu do Zadvarja. [1]

Sinjsko-imotski rat

Prof. fra Andrija Nikić, povjesničar

povodom gostovanja na IMOart-u Forumu Croaticumu, 02. prosinca 2002.

Ni početkom XVIII. stoljeća Turcima se nije dalo mirovati. Tako već 8. prosinca 1714. Turska je navijestila Mlečanima rat u namjeri da bi joj otela Moreju (Peloponez, na jugu Grčke). Rat je započeo 1715. godine. Slijedeće godine (1716.) u rat se umiješala i Austrija. Jedan od povoda rata bio je i crnogorski ustanak; koji je buknuo na ruski poziv i zahvatio Crnu Goru i Hercegovinu. Ustanak je završio bez uspjeha. Iz bojazni od turske osvete jedan dio naroda iz tek spomenutih zemalja pobjegao je na mletački teritorij. Taj rat je, međutim, donio Mlečanima proširenje u Dalmaciji i to na području Imotske krajine. Mlečani su, ipak, izgubili Moreju.

Povijest Imotske krajine

Imotska krajina jedna je od najstarijih hrvatskih povijesnih regija. Ona se nalazi u kop­nenome dijelu srednje Dalmacije, uz samu bosanskohercegovačku granicu. Iako je u Imotskoj krajini osmanlijska vlast trajala 224 godine, ona nije ostavila duboke korijene. To se može pripisati buđenju katoličke svijesti pod okriljem franjevaca koji su ju pove­zivali uz hrvatsko nacionalno biće, blizini primorskih gradova, oslanjanju na Mletačku Republiku i čestim upadima hrvatskih uskoka s mletačkog teritorija.

Grad Imotski

Prof. fra Andrija Nikić, povjesničar

povodom gostovanja na IMOart-u Forumu Croaticumu, 02. prosinca 2002.

Grad Imotski smješten je u dubokom zaleđu dalmatinske zagore. Od mora je udaljen 50 km, od Splita 100 km. Ima obilježja primorskog gradića i po pogledu kamene arhitekture i klime. Sam grad smjestio se na impozantnoj uzvisini zvanoj Podi, nadmorske visine 440 metara. Zahvaljujući tome dominira nad Imotskim poljem i zaseocima

Riječ s povodom

Prof. fra Andrija Nikić, povjesničar

povodom gostovanja na IMOart-u Forumu Croaticumu, 02. prosinca 2002.

Putnik, dolazeći iz Hercegovine, kad prođe uzduž Bekijskog polja i obavi poslove na tvrdom graničnom prijelazu sa pet ulaza, izbije na okuku što je pravi cesta koja se uspinje prema Gradu na gori na koji ga vuče produženi zvonik Crkve Sv. Franje i odjednom ugleda Goru ispresijecanu ulicama, išaranu eletričnim stupovima, redovima drevnih stabala, topola i raznog drveća. U daljini, u lakoj izmaglici, možda će nazrijeti tok rijeke Vrljike. Pitomost toga predjela odmah očara namjernika navikla na krševitu pustoš koja dijeli Hercegovinu od Hrvatske, gdje je lakše zamisliti geološku nego ljudsku povijest.

Kratka prošlost Imotske krajine

Prof. fra Andrija Nikić, povjesničar

povodom gostovanja na IMOart-u Forumu Croaticumu, 02. prosinca 2002.

Prošlost Imotske krajine možemo podijeliti na tri važna razdoblja. Prvo seže u najstarija vremena sa stanovnicima Ilirima, Rimljanima i Hrvatima. Drugo razdoblje od dolaska Turaka 1493. do njihova izgona 1717. Treće je od konca srpnja 1717. do danas.