Terasasto svetište u Gracu kraj Posušja
Crkvine u Cisti Velikoj

Starokršćanska bazilika na Bublinu - Zmijavci

Proložac
Proložac se nalazi na sjeveroistočnoj strani Imotsko-bekijskog polja. Prozvan je po kanjonu potoka Suvaja što ga je prolomio-proložio uvirući u polje. Od Prološkog blata do izvorišta rijeke Vrljike nižu se zaselci Prološca Donjeg, Postranja, Sridnjeg sela, Buljanije i Luga. Zajedno s Gornjim Prološcem, Buljanijama i dijelom Šumeta, pripadaju Župi Svetoga Mihovila, a prema važećem upravnom ustroju općini Proložac županije Splitsko-dalmatinske.
Arheološka istraživanja u Podbiloj, općina Posušje
Povijesni podatci o župnoj kući uklesanoj u liticu
Milan Budimir iz sela Podbile u posuškoj općini idejni je začetnik istraživanja i uređenja nesvakidašnjega povijesnoga stambenog kompleksa u blizini Podbile, na lokalitetu Ćemeri. Riječ je o župnoj kući iz 17. stoljeća, uklesanoj u podnožju pedeset metara visoke litice, od koje su danas ostali samo tragovi. A ti tragovi upućuju na veliku upornost u gradnji na teškome terenu, snalažljivost, pa i genijalnost franjevaca imotskoga samostana u prvim stoljećima turske vladavine, koji su našli načina kako opstati na ovim prostorima, unatoč svakodnevnim opasnostima, a nerijetko i progonima, te djelovati među povjerenim im narodom.
Povijesno stambeni kompleks u blizini Podbile, općina Posušje (Stara župna kuća)
Stara župna kuća u selu Podbila, općina Posušje, zacijelo je jedinstven lokalitet iz razdoblja otomanske vladavine u našim krajevima. Kuća je, naime, sagrađena u podnožju jedne visoke litice ponad rijeke Ričine, ispod suvremenog sela Podbile, tako da su na toj litici još uvijek uočljivi tragovi usijecanja kamena u svrhu učvršćenja kuće pomoću drvenih greda i ostaloga što je bilo potrebno da bi kuća u litici mogla služiti svojoj svrsi.
Stećci - sažetak
Stećci su srednjovjekovn nadgrobni spomenici koji tijekom cijelog srednjeg vijeka nastaju u zaleđu jadranske obale. Spuštaju se negdje i do samog mora pa ih nalazimo u Šibenskom i Makarskom primorju ali i na Pelješcu, u Konavlima itd. Računa se da ih je danas po planinskim prostranstvima Dinarida ( pretežno Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora) razasuto preko 70 000.
Srednjovjekovne tvrđave
Svojevrsni procvat arhitektura fortifikacija doživjet će u razdoblju od druge polovice 13. do početka 16. stoljeća. Osim komuna na obali i otocima koje će zahvaljujući svom razvitku finacirati između ostalog i gradnju novih gradskih utvrđenja, započinje se i s intenzivnijom gradnjom u unutrašnjosti. U spomenutom će vremenu na području od Velebita i Zrmanje do Neretve (ne uzimajući pritom u obzir fortifikacije gradskih središta) nastati negdje oko 100 do 150 različitih utvrđenja - jednostavne kule-promatračnice, sjedišta pojedinih lokalnih velikaša (kašteli, dvorci), središta različitih teritorijalnih jedinica i posjeda, utvrde odakle manja vojna posada kontrolira puteve.
Franjevci u Imotskoj krajini
Višestoljetno djelovanje franjevaca u Imotskoj krajini ostavilo je vidljive tragove u odgoju naroda u kršćanskoj vjeri i moralu. Njihovo djelovanje odrazilo se na prosvjetnom, kulturnom i znanstvenom polju, posebice u doba Hrvatskoga narodnog preporoda. Uz svoj prvotni evangelizatorski poziv u svakom razdoblju mnogi franjevci pronalazili su ljubavi, vremena i novca za kulturno-znanstveno djelovanje. Današnjemu naraštaju to je u nasljeđe ostavilo vrlo bogate plodove srca i uma velikih ljudi te vrijednu kulturnu baštinu.
Glagoljaši u Imotskoj krajini
Glagoljaši na području Imotske krajine za turske vladavine
dr. don Slavko Kovačić
Izvori o crkvenom životu i uređenju na području današnje Imotske krajine tijekom srednjega vijeka vrlo su rijetki.
Oslobađanje Imotske krajine
Prof. fra Andrija Nikić, povjesničar
povodom gostovanja na IMOart-u Forumu Croaticumu, 02. prosinca 2002.
Na molbu braće Šoića, podrijetlom iz Mostara, i fratara, odluči generalni providur Dalmacije Alojzije Mocenigo III. oteti Turcima imotsku tvrđavu, a s njom i čitavu krajinu. Stoga Mocenigo naredi izvanrednom providuru Baldu da skuplja vojsku. On prenese topove, municiju i hranu do Zadvarja. [1]
Sinjsko-imotski rat
Prof. fra Andrija Nikić, povjesničar
povodom gostovanja na IMOart-u Forumu Croaticumu, 02. prosinca 2002.
Ni početkom XVIII. stoljeća Turcima se nije dalo mirovati. Tako već 8. prosinca 1714. Turska je navijestila Mlečanima rat u namjeri da bi joj otela Moreju (Peloponez, na jugu Grčke). Rat je započeo 1715. godine. Slijedeće godine (1716.) u rat se umiješala i Austrija. Jedan od povoda rata bio je i crnogorski ustanak; koji je buknuo na ruski poziv i zahvatio Crnu Goru i Hercegovinu. Ustanak je završio bez uspjeha. Iz bojazni od turske osvete jedan dio naroda iz tek spomenutih zemalja pobjegao je na mletački teritorij. Taj rat je, međutim, donio Mlečanima proširenje u Dalmaciji i to na području Imotske krajine. Mlečani su, ipak, izgubili Moreju.
Subcategories
More Articles …
Page 1 of 2