Etno zbirka Franjevačkog samostana Imotski

Počeci muzejske zbirke u franjevačkom samostanu u Imotskom datiraju iz prijelaza iz 19. u 20. stoljeće. Prvim začetkom ove zbirke može se smatrati događaj kada je u samostanu pohranjen skulptirani kameni ulomak ukrasa iz starokršćanske crkve u Dikovači krajem 19. stoljeća, kada je tu crkvu istraživao fra Ivan Tonković.

Od tada pa do danas mnogi arheološki nalazi od ilirske prapovijesti preko Rima do starohrvatskog pletera iz Prološca i Gorice nalaze se pohranjeni ovdje u ovoj muzejskoj zbirci. Jači zamah stvaranja zbirke je iz vremena gvardijanske službe fra Stanka Marušića u Imotskom 1907. - 1911. On i njegov pomoćnik fra Andrija Rajković izložili su u nekoliko drvenih ormara sakralne predmete, knjige, arheološke iskopine starokršćanske bazilike i sve ono što su smatrali da mu je mjesto u novouređenoj zbirci.  1911. godine ing. Tomičić iz Pokrajinskog muzeja za narodni obrt i umjetnost, potiče gvardijana da prikuplja etnografsko blago Imotske krajine "osobito iz starijeg doba." Posebno se oko formiranja samostanske zbirke u Imotskom trudio fra Vjeko Vrčić nakon što imenovan gvardijanom samostana 1961. godine. Velikim je marom prikupljao arheološko, sakralno, etnografsko i svako drugo blago po crkvama u Krajini, tavanima i podrumima, škrinjama i ostavama seoskih i gradskih kuća. U tome su mu mnogo pomogli i pojedinci iz naroda koji su osjetili vrijednost prikupljanja na jednom mjestu onoga što nestaje iz svakodnevne upotrebe.