Samostanska zbirka Imotski

Ova je zbirka pothvat samostanske braće u očuvanju uspomene na prošlost, od vremena nastanka do današnjih dana. Posebne zasluge pripadaju fra Vjeki Vrčiću, rođenom Imoćaninu, koji je nesebičnom ljubavlju dugi niz godina sakupljao građu za muzej, od arheologije i etnologije do uspomena na življenje u prošlosti kako grada Imotskog tako i ostalih mjesta Imotske krajine.

Zbirka sadrži svećeničko ruho, koje se sačuvalo, misnice i jedan plašt iz 19. stoljeća, tek ponešto s kraja 18. stoljeća. Sačuvan je jedan od najljepših kaleža u Dalmaciji, u Mlecima 1779. godine nabavio ga je ondašnji gvardijan samostana fra Marko Rupčić Ćorić, s likom Gospe Bezgrješnog začeća, sv. Ante i sv. Frane. Nalaze se još i dva datirana kaleža, jedan iz 1735. i drugi iz 1777. godine, radovi mletačkih zlatara. Sačuvane predočnice pripadaju posljednjem baroku s kraja 18. stoljeća i one koje taj slog oponašaju u 19. stoljeću. Ostalo srebro pripada prvoj polovini kraja 19. stoljeća.

Slikarska su se djela nabavljala kod talijanskog slikara Filipa Naldija koji je kao osrednji slikar putovao zagarskim dijelom Dalmacije, slikajući djela manje vrijednosti. Sačuvane su Naldijeve slike svetaca u ovoj Zbirci. Godine 1784, nabavljen je i drveni kip sv. Paškala za crkvu, a 1833. godine napravljene su prve orgulje za crkvu poznatog mletačkog orguljara Jakova Bezanija, od kojih se sačuvala samo zračnica.

U Zbirci je izloženo i nekoliko starijih knjiga iz samostanske knjižnice među kojima treba istaknuti rukopis Ciceronovih govora pisan 1422. godine, prijepis Gundulićeva «Osmana» iz 18. stoljeća te knjižicu fra Filipa Grabovca “Cvit razgovora ugodnog naroda i jezika hrvatskog”. Tu su izloženi i najstariji dokumenti o osnutku i životu samostana.

Osim djela Zbirke koji je najuže vezan uz samostan i crkvu, ostalo su uspomene koje pripadaju Imotskom i Imotskoj krajini.

Prvi začetnik ove Zbirke, može se utvrditi onda kad je u ovom samostanu pohranjen skulptirani kameni ulomak ukrasa iz starokršćanske crkve u Dikovači krajem prošlog stoljeća kada je tu crkvu, istraživao fra Ivan Tonković.

Od tada pa do danas mnogi arheološki nalazi, od ilirske prapovijesti preko Rima do starohrvatskog pletera iz Prološca i Gorice nalaze se pohranjeni u samostanu.

Veliki dio građe ove Zbirke pripada etnologiji. Tu posebno treba, istaknuti bogatstvo srebrnog i zlatnog nakita od 18. do 20. stoljeća, srebrnog koji pripada tzv. dinarskom tipu i zlatnog koji pripada jadranskom tipu. Prvim su se kitile samo žene na selu, a drugim pretežno žene u našim gradovima Dalmacije. Veliki je broj srebrnog čeonog ukrasa djevojaka na kojem se često javlja upotreba sitnog turskog novca. Za zlatni nakit osobitost je upotreba filigrana i biserja. Uz srebro i zlato mnogo je sačuvanih koraljnih ogrlica.

Među seoskom nošnjom treba istaknuti unikatne primjerke krune mlade nevjeste imotskog kraja ukrašene cvjetovima od šarena papira. A onda slijedi bezbroj predmeta kućne upotrebe izrađenih od drva, sinija, stočića, posuda, svirala i gusala te starije i novije keramike, one domaće i uvezene iz Italije.

Među oružjem, koje pripada borbenom i lovačkom, treba istaknuti mač zvan »ščavon« iz 15. stoljeća, željeznu mrežastu košulju nađenu na imotskoj Topani, koja datira iz 17. stoljeća, bogato ukrašenu husarsku sablju optočenu srebrom iz 18. stoljeća i srebrne korice bodeža iz 1749. godine.

Trag imotskog građanstva 19. stoljeća sačuvao se u nekoliko predmeta kućne upotrebe i odijevanja koje je naša generacija zanemarila u nastupu novog načina življenja.
Uz to su izložene i uspomene društvenog života i ljudi ovoga grada u prošlom stoljeću.