Etno zbirka prof. Anđelka Mrkonjića, Slivno

Dr. Anđelko Mrkonjić, profesor pedagogijskih znanosti na zadarskom sveučilištu u svojoj je rodnoj kući u Slivnu utemeljio etnografsku zbirku, koju je godinama prikupljao nastojeći spasiti starinu, kućne alatke i pomagala otrgnuti od rđe i prašine, i sačuvati u zapamćenjima novih naraštaja. Prof. Mrkonjić otrgnuo je od zaborava i više stotina lokalizama ukoričivši humoreske koje je objavljivao u lokalnom listu Imotska krajina.


Više stotina eksponata godinama je marno skupljao prof. pedagogijskih znanosti Andelko Mrkonjić i nakon godina rada na obogaćivanju svoje zbirke istu otvorio u svom rodnom mjestu Slivnu u zaseoku Mrkonjići. Prostor stare kamene kuće, nekadašnje staje danas je mjestom koje čuva predmete od kojih je većina starija i od dvjesto godina. Dakako da je reći će prof. Mrkonjić trebalo uložiti i dosta novčanih sredstava u sam prostor koji je pretrpio svoju adaptaciju da bi mogao prihvatljivo služiti svojoj svrsi. Prepuni su danas kameni zidovi predmeta od drveta, gline, tkanine i metala koji svjedoče o načinu života naših predaka iz davnih godina. “Želja mi je bila prikupiti i najednom mjestu izložiti eksponate koji su nekada služili u svakodnevnom životu naših predaka. Danas su nažalost ne samo zaboravljeni već ih je rijetkost više i pronaći - reče nam vlasnik ove vrijedne zbirke, nadodajući kako će zbog velikog broja prikupljenih predmeta trebati renovirati još jedan prostor uz staru obiteljsku kuću u koji će potom smjestiti dio zbirke.Za to će trebati zasigurno i dodatna financijska sredstva pa se prof. Mrkonjić nada i pomoći šire zajednice te donatora. On sam planira uz postavljanje rasvjete u objekte i izradu kataloga kako bi svaki od posjetioca uz oku ugodno mogao sa sobom ponijeti slikovnu te pisanu riječ sabranu na jednom mjestu, a vezanu uz istu zbirku Prikupljat će vlasnik i ubuduće vrijedne predmete konstantno nadopunjavati prostor budućeg etno muzeja. Za sada kamene zidove rese samokresi i kubure, Lopar, vreteno i kudelja. U kutu štap u kojem su naše bake davnih godina od mlijeka maslac spravljale. Kotluše, glinene zdjele i sinije, žrvnjaci, još stotine raznoraznih predmeta ukras su ove vrijedne zbirke. Prošlost života čovjeka u dalmatinskom kršu, na selu zaustavio je prof. Anđelko Mrkonjić otrgnuvši zaboravu. Njegov velik trud zasigurno će biti nagrađen i vrednovan. Nadati se da će mnogi po dovršetku cjelokupna projekta željni upoznavanja nečeg bez čega se u prošlosti nije moglo živjeti putovima Zabiokovlja put Slivna, barem na trenutak poželjeti vidjeti ovu vrijednu zbirku, bogatu eksponatima koje je već poodavno patina godina i izboranih ruku naših predaka učinila vječnima.

Vedrana Šuvar