Tomo Matković: Radio i ganga su moje dvije velike ljubavi

Većina ljudi ovog podneblja  je zasigurno imala prilike čuti prepoznatljivi radijski glas „Tome sa Radio Gruda“ odnosno Tomislava Matkovića. Ovaj popularni voditelj, za kojega kažu da je „najpoznatiji Imoćanin u Grudama“ , osim radija godinama pedantno  prati gangu,prikuplja građu o njoj i čuvar je toga baštinskog naslijeđa. U razgovoru s Tomom  smo saznali više o njegovom životu,  životnom projektu koji je ukomponirao u jedinstvenu web stranicu  i zašto je radio njegova velika ljubav.


Tko je Tomo?


Ja sam dijete gastarbajtera rođen u Njemačkoj, roditelji su se kada sam završio 4. razred osnovne škole vratili u Imotski. Odnosno moj otac je svoju ženu, moju majku Njemicu doveo u Dalmatinsku zagoru. Studirao sam arheologiju i filozofiju u Zagrebu, ali sam ostao, po našem starom običaju, vječni apsolvent. Već dvadesetak godina živim i radim uz radio, oženjen sam i otac dvoje djece.


Sada kada smo se lijepo upoznali, recite kako se rodila vaša ljubav prema gangi?


Prvo sam radio na Radio Imotskom, a  kada se prije petnaestak godina  otvorio Radio Grude tražili su  nekog s iskustvom, tako da sam odmah bio primljen. U početku uopće nisam slušao gangu, nego sam je zavolio tek poslije kad sam počeo raditi na radiju. Naime, u radijskom studiju sam snimao gangaše koji bi dolazili i tako sam  počeo slušati kako je što snimljeno, nakon bezbrojnih preslušavanja jednostavno mi je u glavi kliknulo, te sam osjetio da je posebna i na kraju sam je zavolio.

Kako je počelo?


Snimao sam gange za potrebe radio programa, snimke sam poslije obrađivao i bezbroj puta preslušavao, kako bi bio siguran da je snimka dobra. Gangu je naime dosta teško snimati jer ima tihi uvod, a kasnije nastavlja s (pre)glasnom dionicom. Kad netko čuje gangu, većina ljudi misli da je to samo vika i dreka, ali kad sam u  to malo dublje ušao i analizirao shvatio sam da ganga ima dušu. Sve me to počelo zanimati, počeo sam se raspitivati kod gangaša da mi objasne neke stvari, ali sve je to bilo rekla-kazala jer ni oni nisu točno znali.  Htio sam kasnije saznati što više o ovom pjevanju, međutim kada sam počeo istraživati shvatio sam da o gangi nije skoro ništa znanstveno napisano. Šokirao sam se!


Web stranica Ganga.hr?

Dakle, sve je počelo prije 15-ak godina. U svom istraživanju gange zvao bih neke institucije u Zagrebu, međutim kad bi im rekao što me zanima i odakle sam, osjetio bih zahlađenje s druge strane telefona. Taj “odmak” su povezivali s činjenicom da je ganga primitivna, kao i gangaši, pa samim time i oni koje zanima ganga. Tada se u meni probudio inat!


Tako je nastala Ganga.hr, internetska stranica gdje bi svi znanstveni radovi o gangi bili na jednom mjestu kao i snimke pjevanja koje sam snimao po selima. Ganga je staro, arhaično pjevanje  koje se ne može notno zapisati, zbog toga mi je bilo važno zabilježiti audio i video snimkama. Nije mi važno da je stranica popularna, samo sam želio na jednom mjestu sve obujmiti i boriti se protiv predrasuda o njoj. Ganga se ne mora voljeti, ali želim da se poštuje kao kulturni izričaj!

 

Zahvaljujući vama ganga je zauzela svoje mjesto u kulturnoj baštini Hrvatske. Stanje u BiH?

U suradnji sa ljudima s Instituta za etnologiju i folkloristiku, posebno s gospodinom Joškom Ćaletom koji je etnomuzikolog, ganga s područja Imotske krajine i Vrgorca je proglašena nematerijalnom kulturnom  baštinom.


Međutim, stanje u BiH je drugačije. Ovdje nije formiran ni ured koji bi se bavio zaštitom kulturne baštine, tek se pravi lista što će se zaštiti kad se ured uspostavi.

Što se tiče zaštite gange od strane UNESCO-a,  ona se ne može  pojedinačno zaštiti , već je zahvaćena u širem kontekstu koje nazivamo ojkanje. Ukratko zaštićeno je ono potreskanje glasom pri pjevanju. Takva vrsta pjevanja nalazimo na području od Karlovca, Like, zadarsko i šibensko zaleđe, dalmatinska zagora, zapadna Hercegovina i Konavle.

 

Radio je vaš život?

Upravo tako! Radio je moja velika ljubav još iz djetinjstva i samo je splet sretnih okolnosti omogućio da radim ono što volim. Vjerovali ili ne, još kao dijete sam se igrao radija, snimao zamišljene radio emisije na kasetofon.

Ovo radim skoro 20 godina i  svaki dan mi je novi izazov. Želim kao voditelj biti dio naroda, ne volim uštogljenost, stoga u eteru pričam kao da se družim se slušateljima, kao da sam s njima u konobi, gostionici, na pazaru... Volim koristiti narodne izraze, šale i fore, volim ovaj naš “iščašeni” smisao za humor, smatram  da mi ovdje imamo specifičan humor. Važno je istaknuti  da je  u Hercegovini radio važan medij. Pošto Hercegovina nema svoju televiziju ovdje je medij broj jedan radio.

 

izvor: Hum.ba