Smokva

FICUS CARICA L.

Por. Moraceae (dudovi)

Smokva Smokva je rasprostranjena prvenstveno u Sredozemlju. Raste i u Indiji, ali i drugdje kao kultivirana biljna vrsta. Smokva traži blago podneblje. Može živjeti i na siromašnim tlima. Ova biljka je grm ili drvo sa svijetlosivom korom. Na granama se nalaze krpasti listovi različitih oblika. Na sebi imaju duboke ureze, tako da se list sastoji od 3 do 7...

Kruška trnovača, glogulja, krušvina

PYRUS AMYGDALIFORMIS Vill.

Por. Rosaceae (ruže)

Kruška trnovača rasprostire se po Mediteranu te Maloj Aziji. Obitava u toplim šumama mediteranskog i submediteranskog podneblja. Možemo je naći u šumama okopoljskih brda, ali i u višim područjima Imotske krajine, primjerice u Zagvozdu i Rašćanima. Korijenje dubok, dobro razvijen i u širinu. Iz njega izrasta listopadno drvo do 8 m visoko koje nosi...

Jela, obična

ABIES ALBA Mill.

Por. Pinaceae (borovi)

Jela se rasprostire po srednjoj Europi, Pirinejima, Apeninskom i Balkanskom poluotoku. Ova biljka traži duboka i hranjiva tla sa dosta humusa te stalnu vlažnost zraka i umjerenu temperaturu. U Imotskoj krajini pretežno živi u višim predjelima (npr. Župa, Biokovo). Iz kratkog središnjeg korijena sa snažnim bočnim ograncima raste stablo i preko 10 m visine...

Albizija, julibriš

ALBIZZIA JULIBRISSIN Dur.

Por. Mimosaceae (mimoze)

Albizija je prirodno rasprostranjena od Irana do Japana, no prenesena je kao ukusna biljka i drugdje. U Imotskoj krajini ima nekoliko stabala (npr. u Grubinama, zaselak Jonjići). Ova listopadna biljka traži rahla, svježa, duboka i hranjiva tla na sunčanim i zaklonjenim mjestima. Albizija u svojoj pradomovini može narasti 10 do 15 m visoko. U...

Maslina, uljika

OLEA EUROPAEA L.

Por. Oleaceae (masline)

Ova zimzelena biljka, koja vjerojatno potječe iz Male Azije i Palestine rasprostranjena je po Sredozemlju. Prenesena je i kultivirana i na drugim kontinentima. Maslina živi do 150 m nadmorske visine u sjevernoj Dalmaciji te do 400 m nadmorske visine u južnoj Dalmaciji (Dubrovačko područje). U Imotskoj krajini možemo je naći samo rijetko i pojedinačno i to...

Borovnica obična, kleka, smrča, brinje

JUNIPERUS COMMUNIS L.

Por. Cupressaceae (čempresi)

Ova dvodomna zimzelena biljka rasprostire se u gotovo cijeloj Europi, sjevernoj Africi, Aziji i sjevernoj Americi. Najčešće je nalazimo po planinskim i brdskim krčevinama, u svijetlim borovim i brezovim šumama, po neobrađenim i zapuštenim, ogoljelim i suhim kamenitim površinama. U Imotskoj krajini je široko rasprostranjena (osobito u brdskim...

Istočnjačka tuja, biota

THUJA ORIENTALIS L.

Por. Cupressaceae (čempresi)

Ova ukrasna biljka živi u istočnoj Aziji te zapadnoj i sjevernoj Kini. U Europu je prenesena u 18. stoljeću (1752. godine). Tuja može živjeti na različitim tlima, premda joj najviše odgovaraju silikatima bogata tla. Za dobar razvoj traži dosta svjetla i sunčana vremena. Koristi se kao biljka za ukrašavanje vrtova, parkova, groblja, za žive ograde i...

Lovor, lovorika

LAURUS NOBILIS L.

Por. Lauraceae (lovori)

Lovorika "vuče" podrijetlo iz Sredozemlja i Male Azije. Danas je rasprostranjena i u drugim dijelovima svijeta. Najviše raste u zimzelenoj šumi hrasta crnike. Možemo je naći i pojedinačno ili u manjim skupinama u naseljima i oko njih gdje je zasađena. Iz dobro razvijenoga korijena koji veže zemlju izrasta zimzeleni grm ili stablo koje može narasti preko...

Bazga, zova, crna bazga, crna zova

SAMBUCUS NIGRA L.

Por. Caprifoliaceae (kozokrvnice)

Crna bazga rasprostire se u gotovo cijeloj Europi, osim krajnjeg sjevera te dijelom i u Aziji. Ovu biljku najčešće nalazimo po selima, uz ograde i živice, u šumama običnoga graba i hrasta kitnjaka, po poljima i obalama rijeka. Voli plodna, vlažna i humusna tla bogata dušikom. Penje se do 1200m nadmorske visine, pa je nalazimo u gotovo cijeloj...

Hrast medunac, magaričar

QUERCUS PUBESCENS Willd.

Por. Fagaceae (bukve)

Hrast medunac živi u Maloj Aziji, Kavkazu, srednjoj i južnoj Europi. Ovoj biljci odgovara topla i suha klima, te je medunac mediteranska i submediteranska vrsta. Raste na plitkim i suhim kamenitim tlima. Stablo je ukorijenjeno razvijenim korijenom koji dobro raste u kamenitoj podlozi. Hrast medunac raste kao drvo, ali i kao grm. Narasle i do 20 m...

LJetni vrganj (Boletus edulis Fries)

Još ga zovu, ovisi u kojem kraju Hrvatske ga beru: PRAVI VRGANJ, HRŽENJAK, JURČEG

- Jestiv, izvrsne kakvoće

- Raste ljeti i u jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.

- Ne postoji opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.

- Simbiont

Jedna od rijetkih gljiva koja se može cijela iskoristiti za jelo i priprema se na sve načine.

 

 

 

 

 

Turčin, Palčec, Turski vrganj (Leccinum aurattiacum S.F. Gray)

- Raste ljeti i u jesen u bjelogorčnim i crnogoričnim šumama. Osobito voli topole (Populus Tremula).

- Jestiv, izvrsne kakvoće

- Ne postoji opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.

- Simbiont

Vrhunska gljiva za sva pripremanja. Koristi se klobuk i stručak dok nije drvenast.

Potkategorije

  • Priroda - Biseri
    • Badnjevice

      Kanjon Badnjevice spaja selo Ričice i mjesto Proložac i jedan je u nizu prirodnih zanimljivosti Imotske krajine o kojima se zna malo. U pretpovijesno vrijeme u kanjonu su se nalazile mnoge prirodne brane koje su vodu zadržavale u predjelu Ričica i tako oblikovale manje jezero. Za plovidbu po Ričičkom jezeru Iliri su koristili lađe koje su na obali vezali za željezne prstene. Kasnije je pronađen velik broj tih prstena.

    • Blidinje
    • Crveno jezero

      Crveno jezero smješteno je kilometar zapadno od grada Imotskog i najveće je između osamnaest većih ili manjih suhih jezera ili vodom ispunjenih depresija jezera u okružju. Zbog crvenih stijena na liticama dubljim od 250 metara dobilo je naziv Crveno jezero. Boja jezera je tamnomodra, a veliko je oko 150 x 180 metara. Njegova veličina ovisi o razini vode i godišnjem dobu. Jezeru se najlakše može prići s istočne strane, ali uz pomoć užeta. Naime, riječ je o okomitoj litici dugoj oko šezdeset metara nakon koje slijedi oko tri stotine metara vrlo strmog sipara. Posljednjih najmanje desetak metara (ovisno o razini jezera) proteže se ponovo okomita litica. Iznad površine jezera okomite litice visoke su između 160 i 250 metara. To znači da se u ljetnim mjesecima ni do jedne točke na obodu jezera ne može prići bez uporabe posebne tehnike.

    • Modro jezero
  • Priroda - Zemljopis
  • Priroda - Živi svijet