Šljiva

PRUNUS DOMESTICA L.

Por. Rosaceae (ruže)

Pradomovina šljive je jugozapadna Azija. U mnogim dijelovima svijeta uzgaja se u kulturi kao voćka. Ova biljka traži plodno i vlažno tlo. U Imotskoj krajini najčešće je nalazimo pojedinačno ili u malim skupinama od po nekoliko stabala. Šljiva ima dosta plitak korijen iz kojega raste drvo i do 10 m visine. Kod starijih primjeraka tamnosiva kora je...

Rašeljka

PRUNUS MAHALEB L.

Por. Rosaceae (ruže)

Rašeljka je vrlo rasprostranjena biljka. Nastanjuje južnu Europu, Mali Aziju, Iran, Turkestan, a ima je i na Kavkazu. Ovo je tipična submediteranska biljka koja obitava na dosta oskudnim krečnjačkim, suhim i toplim tlima. Može živjeti i u duboko kontinentalnim predjelima, i to samo na južnim, osunčanim obroncima. Živi na terenima i do 1500 do 1600 m...

Drača, diraka

PALIURUS SPINA-CHRISTI Mill.

Por. Rhamnaceae (krkavine)

Drača je rasprostranjena po čitavoj južnoj Europi i zapadnoj Aziji. Ova biljka obično u većim skupinama obitava na prijelazu listopadnih i zimzelenih šuma. Drača je u tlo pričvršćena razvijenim korijenom. Nadzemni je dio biljke zapravo grm visine 5 do 7 m. Kora je sjajna, sivkastosmeđa do tamnosmeđa. Na ograncima su spiralno raspoređeni...

Crna kostela, kosćela, koprivić

CELTIS AUSTRALIS L.

Por. Ulmaceae (brijestovi)

Areal ove biljke obuhvaća sjev. Afriku, južnu Europu, Malu Aziju, te Kavkaz. Kostela je submediteranska biljka čije su stanište šume hrasta medunca, te šikare. Osobito dobro uspijeva na krečnjačkim, rastresitim i pjeskovitim tlima. Može uspijevati do oko 900 m nadmorske visine. Biljka je dobro ukorijenjena pomoću razgranatog i dobro razvijenog...

Planinska bazga, zova

SAMBUCUS RACEMOSA L.

Por. Caprifoliaceae (kozokrvnice)

Planinska bazga je rasprostranjena po srednjoj i južnoj Europi te zapadnoj Aziji. Ovu biljku najčešće nalazimo u bukovim i jelovim šumama. Raste po čistinama, rubovima šuma, uz šumske putove i sl. Penje se do 1700 m nadmorske visine. U Imotskoj krajini je nalazimo uglavnom u šumama Biokove. Planinska bazga ima plitko površinsko korijenje iz...

Smrdljika, primorska smrdljika

PISTACIA TEREBINTHUS L.

Por. Anacardiaceae (vonjače)

Smrdljika je autohtona biljna vrsta Sredozemlja, dok je drugdje uzgajana kao ukrasna biljka. Ova biljka voli suha, topla i kamenita tla u zoni listopadnih šuma i šikara. Raste i do 700 m nadmorske visine pa je nalazimo i u mjestima kao npr. Slivno ili Raščane. Iz dobro razvijenog korijena koji prodire i u pukotine vapnenačkih stijena raste...

Crni jasen

FRAXINUS ORNUS L.

Por. Oleaceae (masline)

Crni jasen je biljka rasprostranjena u zapadnoj Aziji i južnoj Europi. Stanište mu se proteže od mora do duboko kontinentalnih predjela. Osobito ga mnogo ima u jasenovim i crnikinim šumama. Njegova staništa su suha. Odgovaraju mu neutralna i bazična zemljišta. Može živjeti na terenima do 1200 m nadmorske visine. Crni jasen je drvo ili grm čiji je korijen...

Trešnja

PRUNUS AVIUM L.

Por. Rosaceae (ruže)

Trešnja je najviše rasprostranjena u Europi, gdje raste gotovo po cijelom kontinentu, no uzgaja se po cijelom svijetu. Najčešće raste pojedinačno u šumi hrasta kitnjaka, ali je nalazimo i u kulturi po voćnjacima, dvorištima i si. Voli plodna i duboka tla. Penje se do 1700 m nadmorske visine. U Imotskoj krajini je prisutna na gotovo cijelom području. Ovo...

Višnja

PRUNUS CERASUS L.

Por. Rosaceae (ruže)

Smatra se da je višnja porijeklom iz područja jugozapadne Azije. Danas je rasprostranjena u gotovo cijeloj Europi i velikom dijelu sjeverne Amerike. Ova biljka koja voli plodna, toplija i prilično suha tla široko je rasprostranjena na području Imotske krajine. Možemo je naći u šumama, voćnjacima, dvorištima, vrtovima i si. Ova listopadna biljka ima...

Brekinja

CRATAEGUS TORMINALIS L.

Por. Rosaceae (ruže)

Areal brekinje obuhvaća srednju i južnu Europu, Malu Aziju, Kavkaz, Krim te sjevernu Afriku. Ova biljka raste pojedinačno ili u manjim skupinama u hrastovim šumama ravnica, ali i planina. Dopire do oko 1500 m nadmorske visine. Voli svježa, hranjiva i duboka tla. Nalazimo je u nižim područjima Imotske krajine (npr. Podbablje), ali i u višim (npr. ispod...

Gorski javor, bijeli javor

ACER PSEUDOPLATANUS L.

Por.Aceraceae (javori)

Gorski javor rasprostire se po gotovo cijeloj Europi, zatim Kavkazu i sjeveru Male Azije. Ovoj biljci odgovaraju rastresita, svježa i humusna tla. Nalazimo je pretežno u planinskim područjima Imotske krajine (npr, Župa kod Suluda). Konjen gorskog javora je dubok s dobro razvijenim bočnim ograncima. Ova biljka je listopadno drvo koje zna narasti i...

Jasika, ješika, trepetljika

POPULUS TREMULA L.

Por, Salicaceae (vrbe)

Areal jasike je Europa, sjeverna Azija i sjeverna Afrika. Ova biljka javlja se od nizinskih do planinskih predjela. Obično raste u bukovim i hrastovim šumama u grupicama ili pojedinačno. Tako je možemo naći u polju (npr. Kamenmost), ali i u planinskim područjima (npr. područje Pleća na Biokovi). Iz povrSinskog, ali dobro razvijenog korijena raste...

Potkategorije

  • Priroda - Biseri
    • Badnjevice

      Kanjon Badnjevice spaja selo Ričice i mjesto Proložac i jedan je u nizu prirodnih zanimljivosti Imotske krajine o kojima se zna malo. U pretpovijesno vrijeme u kanjonu su se nalazile mnoge prirodne brane koje su vodu zadržavale u predjelu Ričica i tako oblikovale manje jezero. Za plovidbu po Ričičkom jezeru Iliri su koristili lađe koje su na obali vezali za željezne prstene. Kasnije je pronađen velik broj tih prstena.

    • Blidinje
    • Crveno jezero

      Crveno jezero smješteno je kilometar zapadno od grada Imotskog i najveće je između osamnaest većih ili manjih suhih jezera ili vodom ispunjenih depresija jezera u okružju. Zbog crvenih stijena na liticama dubljim od 250 metara dobilo je naziv Crveno jezero. Boja jezera je tamnomodra, a veliko je oko 150 x 180 metara. Njegova veličina ovisi o razini vode i godišnjem dobu. Jezeru se najlakše može prići s istočne strane, ali uz pomoć užeta. Naime, riječ je o okomitoj litici dugoj oko šezdeset metara nakon koje slijedi oko tri stotine metara vrlo strmog sipara. Posljednjih najmanje desetak metara (ovisno o razini jezera) proteže se ponovo okomita litica. Iznad površine jezera okomite litice visoke su između 160 i 250 metara. To znači da se u ljetnim mjesecima ni do jedne točke na obodu jezera ne može prići bez uporabe posebne tehnike.

    • Modro jezero
  • Priroda - Zemljopis
  • Priroda - Živi svijet