Divlji kesten

AESCULUS HIPPOCASTANUM L.

Por. Hippocastanaceae (divlji kesteni)

Divlji kesten je endemska biljna vrsta južnog dijela Balkanskog poluotoka. Ova biljka traži dosta duboka i humusom bogata tla. Često se nalazi u sastavu priobalnih šuma. U Imotskoj krajini najviše ga ima u samome gradu i oko njega, gdje se nalazi kao ukrasna biljka u parkovima, drvoredima i si. Divlji kesten ima jak, razgranat...

Mukinja obična

SORBUS ARIA (L.) Crantz

Por. Rosaceae (ruže)

Ova biljka je rasprostranjena po čitavoj Europi. Mukinja raste na stjenovitim tlima, u šibljacima, otvorenim kamenjarima i si. Penje se do oko 1700 m nadmorske visine, ali se često spušta i niže, tako daje ima u brdima okopoljskih naselja, a najviše u višim naseljima (Zagvozd, Župa, Rašćane...) i skoro do vrha Biokove. Iz jako razvijenog dubokog...

Bukva, europska bukva

FAGUS SYLVATICA L.

Por. Fagaceae (bukve)

Ova biljka rasprostranjena je u najvećem dijelu Europe te dijelu Azije. Bukva traži silikatna i vapnenačka tla bogata humusom, ali može rasti i na siromašnim tlima. Voli sjeverne obronke. S obzirom da živi na nadmorskoj visini od 500 do 2100 m nalazimo je na Biokovi, Iz osrednje dubokog ili čak plitkog dobro razvijenog korijena raste listopadno drvo do 40...

Ilirska ljigovina, smrdljika

RHAMNUS FALLAX Boiss.

Por. Rhamnaceae (krkavine)

Ova biljka se rasprostire po južnim Alpama te Balkanskom poluotoku. Raste na strmim obroncima, rubovima provalija, vrtača i si. Raste u područjima od 300 do 2000 m nadmorske visine. Zato je možemo naći uglavnom u višim predjelima Imotske krajine (Zagvozd, Župa, Raščane te na Biokovi u području Pleća, Čubrijanu i drugdje). Iz razvijenog korijena...

Drijen, drina

CORNUS MAS L.

Por. Cornaceae (drenovi)

Drijen je rasprostranjen po srednjoj i južnoj Europi, te u Maloj Aziji, Kavkazu i Krimu. Ova biljka najbolje uspijeva na toplim i rahlim krečnjačkim tlima. Može dobro uspijevati i na plitkom tlu. Drijen je listopadni grm ili omanje stablo do 10 m visoko. Odlikuje se gustom zaobljenom krošnjom. Kora je u mladosti glatka, dok kasnije ispuca i ljušti se. Boja...

Javor klen, kljen, poljski javor, klen

ACER CAMPESTRE L.

Por. Aceraceae (javori)

Kljen je rasprostranjen po Europi, sjev. Africi i Maloj Aziji. Ova biljka traži rahla, mineralima bogata zemljišta. Zato ga najviše ima u naplavnim šumama poljskog jasena i hrasta lužnjaka. Korijen je izrazito dobro razgranat i razveden. Kljen zna narasti i do 20 m. Stablo je obavijeno svijetlosivom i hrapavom korom. Kod kljena plutnjaka mladi ogranci...

Jabuka

PIRUS MALUS L.
 
Por. Rosaceae (ruže)
 
Jabuka je kao kultivirana biljka široko rasprostranjena u velikom dijelu svijeta. U Imotskoj krajini uzgaja se uglavnom pojedinačno ili u malim skupinama od nekoliko stabala. Ova voćka traži duboka i hranjiva tla. Jabuka je listopadno drvo koje može narasti i preko 10 m visoko. Na slablu se nalazi dosta široko razgranata krošnja. Na granama su jajasti listovi...

Makljen, maklen

ACER MONSPESSULANUM L.

Por. Aceraceae (javori)

Područje rasprostranjenosti makljena je sjeverozapadna Afrika, zapadna Azija i južna Europa. Stanište ove biljke jesu mediteranske i submediteranske šume. Također se može naći i duboko kontinentalno gdje raste na toplijim mjestima. Ovo listopadno drvo naraste do 12 m visoko. Na deblu obavijenom sivkastosmeđom korom nalazi se gusta, okruglasta...

Bijela vrba

SALIX ALBA L.

Por. Salicaceae (vrbe)

Bijela vrba rasprostranjena je u sjev. Africi, srednjoj i južnoj Europi te u umjerenom pojasu Azije. Ova biljka traži dosta svjetla i vlage. Stoga njezino stanište jesu naplavni predjeli i doline rijeka, pa raste najčešće na riječnim obalama. Bijela vrba ima dobro razvijen i razgranjen korijen, a poglavito njegov glavni dio. Nadzemni dio može narasti i do 30...

Krkavina, krušina

RHAMNUS FRANGULA L.

Por, Rhamnaceae (krkavine)

Krkavina je rasprostranjena u najvećem dijelu Europe, zatim u Maloj Aziji, Sibiru, Kini. Najčešće je nalazimo na vlažnim šumskim mjestima. No, može se naći i uz rijeke, potoke i sL Ova biljka se javlja kao grm ili omanje drvo visoko do 5 m obavijeno sjajnom i glatkom sivosmeđom korom na kojoj se uočavaju bjelkaste lanticele vodoravno postavljene...

Bagrem, robinija

ROBINIA PSEUDOACACIA L.

Por. Papilionaceae, Leguminosae (lepirnjače, mahunarke)

Postojbina bagrema je sjeverna Amerika. U Europu, i to u Francusku, donesena je početkom 17. stoljeća (točnije 1601. g.). Odatle se raširila po cijeloj Europi. Ova biljka se vrlo lako prilagođuje svim vrstama zemljišta zbog čega se često koristi za pošumljavanje goleti. Bagrem je u zemlju pričvršćen vrlo razvijenim...

Bjelograb, bjelograbić, kukrika, bijeli grab

CARPINUS ORIENTALIS Mill.

Por. Betulaceae (breze)

Bjelograb se najviše rasprostire u srednjoj i jugoistočnoj Europi, Maloj Aziji te Kavkazu. Ovoj biljci odgovara mediteranska i submediteranska klima. Dobio podnosi uništena i degradirana zemljišta. Iz dobro razvijenoga korijena raste stablo koje može narasti i do 15 m. Međutim, u nas obično naraste 3 do 4 m. Na ograncima krošnje nalaze se oko 3 cm...

Potkategorije

  • Priroda - Biseri
    • Badnjevice

      Kanjon Badnjevice spaja selo Ričice i mjesto Proložac i jedan je u nizu prirodnih zanimljivosti Imotske krajine o kojima se zna malo. U pretpovijesno vrijeme u kanjonu su se nalazile mnoge prirodne brane koje su vodu zadržavale u predjelu Ričica i tako oblikovale manje jezero. Za plovidbu po Ričičkom jezeru Iliri su koristili lađe koje su na obali vezali za željezne prstene. Kasnije je pronađen velik broj tih prstena.

    • Blidinje
    • Crveno jezero

      Crveno jezero smješteno je kilometar zapadno od grada Imotskog i najveće je između osamnaest većih ili manjih suhih jezera ili vodom ispunjenih depresija jezera u okružju. Zbog crvenih stijena na liticama dubljim od 250 metara dobilo je naziv Crveno jezero. Boja jezera je tamnomodra, a veliko je oko 150 x 180 metara. Njegova veličina ovisi o razini vode i godišnjem dobu. Jezeru se najlakše može prići s istočne strane, ali uz pomoć užeta. Naime, riječ je o okomitoj litici dugoj oko šezdeset metara nakon koje slijedi oko tri stotine metara vrlo strmog sipara. Posljednjih najmanje desetak metara (ovisno o razini jezera) proteže se ponovo okomita litica. Iznad površine jezera okomite litice visoke su između 160 i 250 metara. To znači da se u ljetnim mjesecima ni do jedne točke na obodu jezera ne može prići bez uporabe posebne tehnike.

    • Modro jezero
  • Priroda - Zemljopis
  • Priroda - Živi svijet