Svib, svibovina

CORNUS SANGUINEA L.

Por. Cornaceae (drijenovi)

Svibovina je rasprostranjena u velikom dijelu Europe (poglavito srednje i južne) te u zapadnoj Aziji. Ova biljka voli nizinska svježa tla. Nalazimo je po živicama, šikarama, uz rijeke i rubove šuma. Iz dobro razvijenog površinskog korijena naraste do 5 m visoki grm. Listovi dužine do 6 cm i širine oko 3 cm nalaze se na šibolikim granama. Slični...

Bijeli glog, jednokoštičavi glog

CRATAEGUS MONOGYNA Jacq. s. lato

Por. Rosaceae (ruže)

Bijeli glog je rasprostranjen u velikom dijelu Europe, sjevernoj Africi, Kavkazu, Sibiru, Himalaji. Ova biljka raste u miješanim i listopadnim šumama, živicama, na skeletnim livadama i dr. Nalazimo je do oko 1500 m nadmorske visine. Iz dubokog i širokog korijena raste listopadni grm ili drvo visoko 3 do 10 m. Na granama bijelog gloga nalaze...

Obični čempres

CUPRESSUS SEMPERVIRENS L.

Por. Cupressaceae

Čempres je biljka specifična za područje Sredozemlja. Najviše je rasprostranjena u jugoistočnoj Europi i jugozapadnoj Aziji. Kod nas je obični čempres autohtona južnodalmatinska biljna vrsta. Ova biljka voli kamenita tla. Nalazimo je kao ukrasnu biljku u parkovima i sličnim mjestima. Iz dubokoga i razgranatoga korijena izrasta stablo u dva oblika...

Smrika, šmrika, smrič, crvena kleka, primorska kleka

JUNIPERUS OXYCEDRUS L.

Por. Cupressaceae

Smrika je rasprostranjena u Sredozemlju, Siriji, Maloj Aziji, Kavkazu. Najčešće je ima po kamenjarima mediteranskog i submediteranskog područja. Može se naći i iznad 1400 m nadmorske visine. Ova biljka zna narasti i do 14 m, mada obično naraste oko 8 m visoko. To je grm ili drvo okruglaste krošnje s dugim i razmjerno debelim granama. Listovi su oko 1,5...

Crna murva, crni dud

MORUS NIGRA L.

Por. Moraceae (dudovi)

Ova biljka se uzgaja u mnogim područjima, mada potječe iz Azije. Crni dud traži dosta hranjiva i duboka zemljišta. Možemo je najčešće naći uz putove, u šumama običnog graba i hrasta, po dvorištima i si. Kod nas raste i bijela murva (Morus alba L.) koja ima bijele plodove. Na stablu ove listopadne biljke koja naraste i do 20 m visoko nalazi se gusta krošnja...

Ruj, Rujevina

COTINUS COGGYGRIA Scop.

Por. Anacardiaceae (vonjače)

Rujevina se rasprostire po južnoj Europi, Krimu, Kavkazu i središnjoj Aziji. Najčešće je nalazimo na toplim staništima, u zoni toplih listopadnih šuma, ali i na otvorenim kamenjarima vapnenačkih i dolomitnih podloga. Penje se i preko 1000 m nadmorske visine. Možemo je naći na pripoljskim uzvisinama npr. u šumi između Nebriževca i Grubina (dr...

Grab crni, hmeljasti grab

OSTRYA CARPINIFOLIA Scop.

Por. Betulaceae (breze)

Ovo listopadno drvo rasprostranjeno je u srednjoj Europi, Balkanu, Maloj Aziji i sjeverozapadnom Iranu. Traži prisojne, plitke vapnenačke i dolomitne terene. Zato ovu biljku više nalazimo u višim predjelima Imotske krajine (npr. u Zagvozdu, Župi kod Sutvida i drugdje), ali se može naći i niže. Iz dubokog korijena s jakim bočnim ograncima izbija...

Jarebika

SORBUS AUCUPARIA L.

Por. Rosaceae (ruže)

Jarebika je najviše rasprostranjena po Europi, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Ovoj biljci najviše odgovaraju hranjiva i svježa tla. Pretežno raste u predplaninskim i planinskim šumama. Zato je nalazimo u višim predjelima Imotske krajine, npe. Rašćanima te na padinama Biokove u pojasevima šuma. Korijen ove biljke je dubok i dosta razvijen. Iz njega raste...

Vistarija, glicinija

WISTERIA SINENSIS (Sims.) Sweet

Por. Fabaceae (lepirnjače, mahunarke)

Vistarija, glicinija Prapostojbina vistarije je Kina. Međutim, prenesena je i u druga područja gdje se uzgaja kao ukrasna biljka. U Imotskoj krajini postoji nekoliko primjeraka (npr. na Perinuši kod vinarije). Ova biljka traži pjeskovito, rahlo, hranjivo i svježe tlo. Najbolje uspijeva na istoku okrenutim i sunčanim ili...

Judino drvo, judić

CERCIS SILIQUASTRUM L.

Por. Fabaceae (lepirnjače, mahunarke)

Judić je rasprostranjen u južnoj Europi, Mediteranu i zapadnoj Aziji. U Imotskoj krajini nije česta biljka. Možemo je naći npr. u gradu Imotskom (oko dječjeg vrtića). Ovoj biljci potrebna su toplija tla koja se nalaze na vapnenačkoj podlozi. Judić ima dobro razvijen korijen iz kojega raste drvo visine do 8 m sa širokom krošnjom i...

Mliječ, mlječak

ACER PLATANOIDES L.

Por. Aceraceae (javori)

Mlječak je rasprostranjen gotovo po cijeloj Europi, zapadnoj Aziji, Krimu i Kavkazu. Ova biljka traži svježa, rahlija i bogatija tla. Stabla se javljaju pojedinačno, najčešće u hrastovim i bukovim šumama. Korijen karakteriziraju dobro razvijene bočne žile. Iz njega raste listopadno drvo do 20 (pa) i više metara visoko sa jajasto izduženom gustom...

Breskva

PRUNUS PERSICA (L.) BATSCH.

Por. Rosaceae (ruže)

Prapostojbina breskve je Kina. Tu se ova voćka uzgajala još 3000 godina prije Krista. Danas je mnogo raširena i to u umjerenom pojasu. Breskva je biljka koja se uzgaja po vrtovima, voćnjacima, dvorištima i si. Vrlo je osjetljiva na niske temperature, a traži hranjiva tla i toplu klimu. Breskva je nisko stablo sa dosta širokom i prozračnom krošnjom...

Potkategorije

  • Priroda - Biseri
    • Badnjevice

      Kanjon Badnjevice spaja selo Ričice i mjesto Proložac i jedan je u nizu prirodnih zanimljivosti Imotske krajine o kojima se zna malo. U pretpovijesno vrijeme u kanjonu su se nalazile mnoge prirodne brane koje su vodu zadržavale u predjelu Ričica i tako oblikovale manje jezero. Za plovidbu po Ričičkom jezeru Iliri su koristili lađe koje su na obali vezali za željezne prstene. Kasnije je pronađen velik broj tih prstena.

    • Blidinje
    • Crveno jezero

      Crveno jezero smješteno je kilometar zapadno od grada Imotskog i najveće je između osamnaest većih ili manjih suhih jezera ili vodom ispunjenih depresija jezera u okružju. Zbog crvenih stijena na liticama dubljim od 250 metara dobilo je naziv Crveno jezero. Boja jezera je tamnomodra, a veliko je oko 150 x 180 metara. Njegova veličina ovisi o razini vode i godišnjem dobu. Jezeru se najlakše može prići s istočne strane, ali uz pomoć užeta. Naime, riječ je o okomitoj litici dugoj oko šezdeset metara nakon koje slijedi oko tri stotine metara vrlo strmog sipara. Posljednjih najmanje desetak metara (ovisno o razini jezera) proteže se ponovo okomita litica. Iznad površine jezera okomite litice visoke su između 160 i 250 metara. To znači da se u ljetnim mjesecima ni do jedne točke na obodu jezera ne može prići bez uporabe posebne tehnike.

    • Modro jezero
  • Priroda - Zemljopis
  • Priroda - Živi svijet