Kopar

ANETHUM GRAVEOLENS L.

Por. Umbelliferae (štitarke)

Prapostojbina ove biljke je jugozapadna Azija. No, danas se uzgaja u cijelom svijetu. Najčešće je nalazimo uz putove, po vrtovima, nasipima i si. Kopar je jednoljetnica koja ima vretenasti korijen iz kojega izbija šuplja i uspravna stabljika plavkasto nahukana. Naraste od 40 do 130 cm visoko. Na stabljici se nalaze utanjeni listovi posebnog...

Vilina kosa

CUSCUTA EPITHYMUM L.

Por. Convolvulaceae (slakovi)

Vilina kosa rasprostranjena je u velikom dijelu Europe, sjeverne Afrike i Azije. Naknadno je, posredstvom čovjeka prenesena u Sjevernu Ameriku gdje je našla povoljne životne uvjete te se dosta rasprostranila. Nalazimo je po nasipima, živicama, u poljima i si. Ova jednogodišnja nametnička biljna vrsta odlikuje se izrazito tankom stabljikom...

Kurika bradavičasta

EVONYMUS VERRUCOSA Scop.

Por. Celastraceae (kurike)

Područje rasprostranjenosti bradavičaste kurike je Europa i Mala Azija. Ovoj biljci odgovaraju različita tla — zbijena ili rastresita, bogata ili siromašna, suha ili vlažna. Raste u području listopadnih šuma. Zato je nalazimo i u nižim i u višim predjelima do oko 1300 m nadmorske visine. Iz dobro razvijenog plitkog korijena raste listopadni...

Crveno pasje grožđe

LONICERA XYLOSTEUM L.

Por. Caprifoliaceae (kozokrvnice)

Ova biljka živi u Europi, sjeveru Male Azije, zapadnom Sibiru, Kavkazu. Njezino stanište su mezofilne šume bukve i rjeđe jele te šikare. Zato dopire i do 1600 m nadmorske visine, pa je na našem području nalazimo na Biokovi i podbiokovskim naseljima, npr. Župi, Rašćanima i drugdje. Iz površinskog, dobro razvijenog korijena, raste listopadni...

Divlja ruža, pasja ruža, svrbiguza

ROSA CANINA L.

Por. Rosaceae (ruže)

Ova biljka rasprostranjena je po Europi, velikom dijelu Azije, Male Azije, Kavkazu. Najčešće je nalazimo na otvorenim površinama, rubovima šuma, šikarama, uz putove i sl. Podnosi najrazličitije tipove zemljišta. Divlja ruža je listopadni grm koji naraste do oko 3 m. Korijen je dubok i dobro razvijen. Starije su grane obavijene sivkastosmeđom, a mladi izbojci...

Božje drvce

LONICERA IMPLEXA Ait.

Por. Caprifoliaceae (kozokrvnice)

Božje drvce je biljka tipična za Sredozemlje. Stanište ove biljke jesu šume česvine i crnog jasena. Može se pronaći i u grmovima na obalama rijeka i sl. Božje drvce je dobro razgranala povijuša, a rijetko se javlja u obliku grma. Kora je gola i tanka, sivozelenkaste boje. Listovi su kožaste konzistencije, zimzeleni. Lice im je sjajno...

Bršljan, bršćan

HEDERA HELIX L.

Por. Araliaceae (bršljani)

Bršljan je rasprostranjen po sjevernoj Africi, srednjoj i južnoj Europi, Kavkazu. Ova biljka traži dosta vlažan zrak, humozno tlo, ali podnosi i kamenita tla. Bršljan je zimzelena, drvenasta biljka penjačica ili puzavica koja se penje ili puzi sitnim korijenjem koje prianja za podlogu. To je adventivno (zračno) korijenje. Listovi su kožasti...

Tilovina, negnjil, zanovijet

PETTERIA RAMENTACEA (Sieber) Presl.

Por. Papilionaceae, Leguminosae (lepirnjače, mahunarke)

Tilovina kao endem obitava na Balkanskom poluotoku. To je listopadni grm koji naraste do 3 m visoko. Kora je crnosiva, mrežasto izbrazdana. Korijen ostaje u životu i nakon ugibanja nadzmenog dijela biljke (otuda ime negnjil). Sam korijen je izrazito razgranjen, tako da veže tlo štiteći ga od osipanja i...

Pucalina, grohotuša, pucaljka

COLUTEA ARBORESCENS L.

Por. Papilionaceae, Leguminosae (lepirnjače, mahunarke)

Pucalina je rasprostranjena po srednjoj i južnoj Europi, sjevernoj Africi i Maloj Aziji. Ova biljka raste obično na vapnenastom tlu. Može se pronaći u mediteranskim i submediteranskim šumama, kamenjarima i si. Pucalina je listopadni grm koji naraste 2 do 4 m visoko. Mladi vitki izbojci obavljeni su zelenkastom korom...

Pirakanta, divlja trnovina

MESPILUS PYRACANTHA L.

Por. Rosaceae (ruže)

Pirakanta je najviše rasprostranjena u području Sredozemlja. Najviše je možemo naći po suhim i kamenitim osunčanim mjestima. U Imotskoj krajini je dobro rasprostranjena. Često se koristi za izradu ukrasnih živih ograda jer lijepi živocrveni plodovi ostaju na granama i preko zime. Iz dobro razvijenoga korijena izrasta dobro razgranat zimzeleni grm s...

Majska ruža

ROSA GALLICA L.

Por. Rosaceae (ruže)

Majska ruža rasprostire se istočnom i južnom Europom. Nalazimo je u živicama, uz rubove šuma, uz putove, među grmljem, u svijetlim crnogoričnim i hrastovim šumama. Traži vapnenasta tla. Ova gromolika biljka koja naraste 20 do 100 cm visoko ima na sebi oko pola centimetra duge trnovite izraštaje. Cvjetne grane su gusto obrasle žljezdastim dlakama. Listovi su...

Kuka, bljušt, crne kuke

TAMUS COMMUNIS L.

Por. Dioscoreaceae (bljuštevi)

Kuka je biljka rasprostranjena po cijeloj Europi, Krimu, Kavkazu, Maloj Aziji i dr. Njeno stanište jesu rastresita, hranjiva tla bogata ilovačom. Raste u listopadnim šumama, šikarama i sl. Kuka je višegodišnja povijuša koja izbija iz podzemnog mesnatog gomolja sa dosta oštrih kristala Ca-oksalata- Ovija se oko okolnog bilja. Na do 3 m dugačkoj...

Potkategorije

  • Priroda - Biseri
    • Badnjevice

      Kanjon Badnjevice spaja selo Ričice i mjesto Proložac i jedan je u nizu prirodnih zanimljivosti Imotske krajine o kojima se zna malo. U pretpovijesno vrijeme u kanjonu su se nalazile mnoge prirodne brane koje su vodu zadržavale u predjelu Ričica i tako oblikovale manje jezero. Za plovidbu po Ričičkom jezeru Iliri su koristili lađe koje su na obali vezali za željezne prstene. Kasnije je pronađen velik broj tih prstena.

    • Blidinje
    • Crveno jezero

      Crveno jezero smješteno je kilometar zapadno od grada Imotskog i najveće je između osamnaest većih ili manjih suhih jezera ili vodom ispunjenih depresija jezera u okružju. Zbog crvenih stijena na liticama dubljim od 250 metara dobilo je naziv Crveno jezero. Boja jezera je tamnomodra, a veliko je oko 150 x 180 metara. Njegova veličina ovisi o razini vode i godišnjem dobu. Jezeru se najlakše može prići s istočne strane, ali uz pomoć užeta. Naime, riječ je o okomitoj litici dugoj oko šezdeset metara nakon koje slijedi oko tri stotine metara vrlo strmog sipara. Posljednjih najmanje desetak metara (ovisno o razini jezera) proteže se ponovo okomita litica. Iznad površine jezera okomite litice visoke su između 160 i 250 metara. To znači da se u ljetnim mjesecima ni do jedne točke na obodu jezera ne može prići bez uporabe posebne tehnike.

    • Modro jezero
  • Priroda - Zemljopis
  • Priroda - Živi svijet