Šipak, morganj, nar

PUNICA GRANATUM L.

Por. Punicaceae (morganji)

Prapostojbina šipka je najvjerojatnije jugozapadna Azija, odakle se još u starom vijeku raširio u područje Mediterana. Danas živi i u Australiji, Africi, Kini, Južnoj Americi. Ovu biljku najčešće nalazimo u toplijim šumama i šikarama, kamenjarima, makiji u živicama, ali se uzgaja i kao kultivirana biljka. U Imotskoj krajini šipak je rijedak...

Pavitina bijela, pavit obična, gužva

CLEMATIS VITALBA L.

Por. Ranunculaceae (žabnjaci)

Pavitina je rasprostranjena u Europi, sjevernoj Africi, Sjevernoj Americi te Kavkazu. Za svoj život ova biljka traži bogata i suha tla. Najčešće je nalazimo u živicama, uz rijeke, u bukovim i hrastovim šumama. Čest je šumski korov koji sputava razvoj mladih stabala. Iz površinskog, razvijenog korijena razvija se višegodišnja listopadna drvenasta...

Vinova loza

VITIS VINIFERA L.

Por. Vitaceae (lozice)

Vinova loza je biljka čije porijeklo ni do danas nije posve razjašnjeno. Najraširenije mišljenje je da ova biljka potječe iz zapadne Azije i jugoistočne Europe. Djelovanjem čovjeka naknadno je prenesena širom svijeta gdje se u kulturi uzgaja u velikom broju sorti. Vinova loza spada u red onih kultura koje je čovjek počeo najranije uzgajati. U Imotskoj...

Oleander, lionder, lejandor

NERIUM OLEANDER L.

Por. Apocvnaceae (zimzeleni)

Oleander je autohtona biljka Mediteranskog područja i Male Azije. Međutim, prenesena je u mnoge krajeve gdje se prvenstveno uzgaja kao ukrasna biljka. U Imotskoj krajini je razmjerno česta ukrasna biljka u dvorištima, vrtovima i sl. Prirodno stanište ove biljke su obale potoka i rijeka te makija u područjima sa toplijom klimom. Zimi je treba...

Kupina

RUBUS FRUTICOSUS L.

Por. Rosaceae (ruže)

Kupina je široko rasprostranjena po sjevernoj hemisferi, tako da je možemo zvati kozmopolitom sjeverne hemisfere. Živi u živicama, uz putove, po šikarama i si., a podnosi razne tipove zemljišta. Kupina je grm koji naraste do 3 m visoko. Po cijeloj biljci nalaze se nešto unatrag savijene bodlje. Liske listova mogu imati različite oblike, a pretežito...

Kozja krv, kozokrvina, orlovi nokti, božje drvce

LONICERA CAPRIFOLIUM L.

Por. Caprifoliaceae (kozokrvnice)

Kozja krv, kozokrvina, orlovi nokti, božje drvce Kozja krv obitava u jugoistočnoj Europi i zapadnoj Aziji. Ova biljka za svoj život traži sjenovita mjesta gdje nema izravnog udara sunca. Voli termofilne i mezofilne šume. Nalazimo je po šumarcima i živicama. Iz vodoravnog i površinskog korijena izrasta gusto razgranata listopadna povijuša...

Zimolez, kalina

LIGUSTRUM VULGARE L.

Por. Oleaceae (uljike)

Zimolez je biljka koja obitava najviše u sjevernoj Africi, srednjoj Europi, Mediteranu te u zapadnoj Aziji. Ova biljka traži sunčano podneblje i suha tla. Najčešće je nalazimo u šumama gdje raste među grmljem. Zimolez je drvenasta, gromolika biljka koja naraste do 5 m visoko. Listovi ove biljke opadaju jedino za jakih ledova i vrlo hladnih zima. Ako je...

Trnina, crni trn, trnjina

PRUNUS SPINOSA L.

Por. Rosaceae (ruže)

Trnina je rasprostranjena u skoro cijeloj Europi, Maloj Aziji, Iranu te dijelu sjeverne Afrike. Ova biljka najbolje uspijeva na dubokim tlima, mada može živjeti i na krškim terenima. Najčešće je nalazimo u živicama, uz rijeke, po pašnjacima, rubovima šuma i si. Iz dubokog i razgranatog korijena raste listopadni grm od 1 do 5 m visine s trnovitim granama...

Bijela imela

VISCUM ALBUM L.

Por. Loranthaceae (imele)

Bijela imela rasprostranjena je po Europi, zapadnoj Aziji i Japanu. Živi kao polunametnik na granju bjelogoričnog drveća. Rijetko na crnogorici. Ova grmolika biljka koja naraste 30 do 100 cm ima člankovitu stabljiku zlatnožute boje koja je dihotomno razgranjena. Na stabljici se nalaze kožasti zimzeleni listovi obrnutojajastog oblika (rijetko lancetasti)...

Ružmarin

ROSMARINUS OFFICINALIS L.

Por. Labiatae (usnače)

Ružmarin je rasprostranjen u južnoj Europi, zapadnim obalama Male Azije, sjevernoj Africi. Najčešće raste u sastavu makije Sredozemlja. U Imotskoj krajini nalazimo ga najčešće kao ukrasnu biljku u dvorištima, vrtovima i si. Ova zimzelena biljka javlja se u obliku grma sa šibolikim ograncima. Na tim ograncima nalaze se sjedeći kožasti listovi...

Klečica, patuljasta kleka

JUNIPERUS NANA Willd.

Klečica, patuljasta kleka

Klečica živi u Europi, Aziji i Americi. Najviše voli skeletna tla planinskih rudina sa silikatnom i vapnenačkom podlogom. Penje se do najviših vrhova planina. U Imotskoj krajini prekriva veće kamene površine iznad pojasa šuma na Biokovi. Iz dosta plitkog i razgranatog korijena raste polegli, niski grm, visok 30 do 60 cm. Listovi su reducirani u 4...

Crna hudika, udikovina, šibikovina

VIBURNUM LANTANA L.

Por. Caprifoliaceae (kozokrvnice)

Područje rasprostranjenja ove biljke je gotovo cijela Europa i zapadna Azija. Za život joj najviše odgovaraju vapnenačka i silikatna tla. Obitava na svijetlim i toplim staništima od nizinskih do planinskih predjela. Tako je možemo naći od poljskih do planinskih područja (npr. Rašćane). Iz dobro razvijenog korijena raste listopadni grm ili...

Potkategorije

  • Priroda - Biseri
    • Badnjevice

      Kanjon Badnjevice spaja selo Ričice i mjesto Proložac i jedan je u nizu prirodnih zanimljivosti Imotske krajine o kojima se zna malo. U pretpovijesno vrijeme u kanjonu su se nalazile mnoge prirodne brane koje su vodu zadržavale u predjelu Ričica i tako oblikovale manje jezero. Za plovidbu po Ričičkom jezeru Iliri su koristili lađe koje su na obali vezali za željezne prstene. Kasnije je pronađen velik broj tih prstena.

    • Blidinje
    • Crveno jezero

      Crveno jezero smješteno je kilometar zapadno od grada Imotskog i najveće je između osamnaest većih ili manjih suhih jezera ili vodom ispunjenih depresija jezera u okružju. Zbog crvenih stijena na liticama dubljim od 250 metara dobilo je naziv Crveno jezero. Boja jezera je tamnomodra, a veliko je oko 150 x 180 metara. Njegova veličina ovisi o razini vode i godišnjem dobu. Jezeru se najlakše može prići s istočne strane, ali uz pomoć užeta. Naime, riječ je o okomitoj litici dugoj oko šezdeset metara nakon koje slijedi oko tri stotine metara vrlo strmog sipara. Posljednjih najmanje desetak metara (ovisno o razini jezera) proteže se ponovo okomita litica. Iznad površine jezera okomite litice visoke su između 160 i 250 metara. To znači da se u ljetnim mjesecima ni do jedne točke na obodu jezera ne može prići bez uporabe posebne tehnike.

    • Modro jezero
  • Priroda - Zemljopis
  • Priroda - Živi svijet