Vinova loza

Napisao/la Boris Karin, prof.

VITIS VINIFERA L.

Por. Vitaceae (lozice)

Vinova loza je biljka čije porijeklo ni do danas nije posve razjašnjeno. Najraširenije mišljenje je da ova biljka potječe iz zapadne Azije i jugoistočne Europe. Djelovanjem čovjeka naknadno je prenesena širom svijeta gdje se u kulturi uzgaja u velikom broju sorti. Vinova loza spada u red onih kultura koje je čovjek počeo najranije uzgajati. U Imotskoj krajini je najraširenija poljoprivredna kultura. Ova biljka ima iskrivudanu stabljiku obavijenu tamnosmeđom korom koja se ljušti uzduž u obliku uskih traka. Na ograncima stabljike nalaze se gotovo okrugli listovi koji obično imaju 3 do 5 režnjeva, a pri osnovi su srcasto usječeni. Nalaze se na peteljkama. Rub im je grubo, tupo i nejednoliko nazubljen. Vinova loza ima i vitice kojima se prihvaća za okolne biljke, kolce ili žicu. Nasuprot svakog lista nema cvata ili vitice. Plodovi su mekane bobe koje formiraju grozd. Boja, okus i veličina boba varira i ovisi o sorti. Vinova loza cvjeta u lipnju i srpnju, a plodonosi u rujnu. Ova biljka ima dosta široku primjenu u pučkoj medicini gdje se upotrebljava kod oboljenja vena, hemoroida, začepljenosti, oboljenja jetre i dr. Vino se koristi za proizvodnju ljekovitih vina.