Vinova loza

VITIS VINIFERA L.

Por. Vitaceae (lozice)

Vinova loza je biljka čije porijeklo ni do danas nije posve razjašnjeno. Najraširenije mišljenje je da ova biljka potječe iz zapadne Azije i jugoistočne Europe. Djelovanjem čovjeka naknadno je prenesena širom svijeta gdje se u kulturi uzgaja u velikom broju sorti. Vinova loza spada u red onih kultura koje je čovjek počeo najranije uzgajati. U Imotskoj krajini je najraširenija poljoprivredna kultura. Ova biljka ima iskrivudanu stabljiku obavijenu tamnosmeđom korom koja se ljušti uzduž u obliku uskih traka. Na ograncima stabljike nalaze se gotovo okrugli listovi koji obično imaju 3 do 5 režnjeva, a pri osnovi su srcasto usječeni. Nalaze se na peteljkama. Rub im je grubo, tupo i nejednoliko nazubljen. Vinova loza ima i vitice kojima se prihvaća za okolne biljke, kolce ili žicu. Nasuprot svakog lista nema cvata ili vitice. Plodovi su mekane bobe koje formiraju grozd. Boja, okus i veličina boba varira i ovisi o sorti. Vinova loza cvjeta u lipnju i srpnju, a plodonosi u rujnu. Ova biljka ima dosta široku primjenu u pučkoj medicini gdje se upotrebljava kod oboljenja vena, hemoroida, začepljenosti, oboljenja jetre i dr. Vino se koristi za proizvodnju ljekovitih vina.