Novija speleohidrogeološka i ronilačka istraživanja

O Crvenom jezeru pisali su Philipp Ballif, Alessandro Gavaz­zi, Josip Roglić, Milivoj Petrik, Srećko Božićević i mnogi drugi. Prva sustavna istraživanja morfologije jezera proveo je dr. Josip Roglić 1937. godine, no podatci koji su bili dobiveni mjerenji­ma nisu bili najprecizniji. Precizniji podatci bili su dobiveni hidrološkim mjerenjima akademika Milivoja Petrika. Ta mje­renja bila su provedena od 1955. do 1958. godine. Iako je na površini jeze­ra bilo više speleoloških ekipa, nitko nije objavio rad o speleološkim objek­tima unutar »kratera« Crvenog jezera. Prva je to napravila međunarodna ek­spedicija »Crveno jezero 98«. dubina nije bila dokumentirana pravovaljano odnosno da čo­vjek nije bio na toj dubini i slično.
U svijetu speleoronjenje se naglo razvilo krajem sedamde­setih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada su najdublji zaroni bili ostvareni na izvoru Fontaine de Vaucluse. Naime, posebna ronilica »Speleonaut« (bez posade) dosegla je dubinu od 315 metra. Slična ronilica »Hyball« u Hranickoj u Češkoj dosegnula je dubinu od 165 metara. U skladu s time ti speleološki objekti bili su dovoljno dokumentirani te su bili uvršteni na svjetske popise najdubljih svjetskih vodnih objeka­ta.
Budući da je osamdesetih godina prošloga stoljeća u Hr­vatskoj speleoronjenje počelo zauzimati sve važnije mjesto u istraživanjima, najbolji svjetski speleoronioci pozvani su da dođu roniti na Crveno jezero. No, zbog Domovinskog rata mnogi ugledni speleoronioci nisu se usudili doći u Hrvatsku. U mjesecu rujnu i listopadu 1997. te u mjesecu veljači i rujnu 1998. ekipa speleoronioca »German Caving Group« iz Han­novera boravila je na Crvenom jezeru. Na ukupno 454 točke ta ekipa dubinu jezera mjerila je uz pomoć echosonara i pre­ciznih dubinomjera. Mjerenja iz 1955. bila su izvedena na 39 točaka. Najveća izmjerena dubina iznosila je 276,35 metara te je to bilo za dvadesetak metara više od rezultata prijašnjih mjerenja. Prvi zaron u Crveno jezero s ronilačkim bocama bio je ostvaren 28. veljače 1998. godine. Tom prigodom speleoro-nioci su zaronili do dubine od -71 metar.

Rezultati međunarodne speleoronilačke ekspedicije »Crveno jezero 98«

Razvitak speleoloških, speleohidrogeoloških i speleoro-nilačkih metoda omogućila su novija istraživanja u Crvenom jezeru koja su bila provedena u ljeto 1998. godine. Te godine međunarodna speleoronilačka ekspedicija »Crveno jezero 98« došla je do zanimljivih znanstvenih podataka. Naime, tom pri­godom u 454 točke bila je izmjerena dubina jezera, izrađena je geodetska snimka podvodnih dijelova jezera te je bilo istraženo nekoliko stotina metara suhih i potopljenih špiljskih kanala koji se nalaze unutar okomitih litica jezera. Posebnom autonom­nom ronilicom izmjerena je i snimljena najveća dubina jezera (-281 metar), ustanovljen je dotok vode u jezero kroz špiljski kanal te je izračunato to da zapremina vode u jezeru iznosi oko šesnaest milijuna kubičnih metara. Novija istraživanja dala su i podatke koji će omogućiti bolju spoznaju speleogeneze toga krškog fenomena. Regresivno okršavanje bilo je dominantno u genezi, dok je gravitacijsko okršavanje imalo samo dopunsku ulogu. Dno jezera nagnuto je prema zapadu, a najniža točka nalazi se šest metara ispod razine mora. Tijekom istraživanja na dubinama od -206 do -281 metar primijećeno je snažno strujanje vode u smjeru jugozapada. Ukupna visinska razlika od najviše točke na obodu jezera do najniže snimljene točke na dnu jezera iznosi 528 metara. Dno jezera nastavlja se u dubinu, ali zbog tehničkih teškoća kamera nije uspjelo proći dublje. Za­pravo je riječ o špiljskom kanalu velikih dimenzija koji se ukoso nastavlja prema jugozapadu.
Prigodom istraživanja izrađena je dokumentacija (foto, geo­detska, video) o nepoznatim dijelovima jezera. Na istočnom dijelu jezera na dubini od oko 175 metara otkriven je dovo-dni špiljski kanal dimenzija 30 x 30 metara. U skladu s time zaključeno je to da se glavni procesi okršavanja stijena odvijaju iz unutrašnjosti prema površini te da je vidljivo tzv. regresivno okršavanje. U unutrašnjosti toga kanala nastala je i fascinant­na prostorija veličine 400 x 300 x 500 metara. Pronađene su i determinirane neke nove vrste špiljskih riba i račića te žaba i kukaca unutar jezera odnosno speleoloških objekata. Snim­ljeni su speleohidrogeološki i najvažniji tektonski elementi do dubine od devedeset metara. Pronađeno je i istraženo više od 800 metara špiljskih kanala unutar »kratera« jezera. Najdublja točka jezera izmjerena je na 281 metar, tj. šest metara ispod razine mora. Također, izmjerena je stalna temperatura vode od +7,9°C, i to na ispod 50 metara dubine. Na dnu jezera ustano­vljeno je i kretanje podzemne vode prema zapadu.
Ronjenje uz pomoć »helioxa« do dubine od 181 metra bilo je jedno do tada najdubljih zaronjavanja u svjetskim špiljama. Tom prigodom bilo je ustanovljeno to da je dno jezera veliko oko 300 x 300 metara, a da njegova površina iznosi oko 180 x 200 metara. Snimljena su i više od 22 sata videozapisa.
Od 19. rujna do 11. listopada 1998. među­narodnu speleološku ekspediciju »Crveno jeze­ro 98« vodio je prof. dr. sc. Mladen Garašić. U ekspediciji su sudjelovala 43 člana iz nekoliko europskih zemalja. Došlo se je do novih spoz­naja o speleogenezi objekta te o njegovoj morfo­logiji, hidrogeologiji, tektonici i biospeleologiji. Izrađena je nova dokumentacija (videozapisi, strukturnotektonski i speleološki zemljovid). To je bila prva hrvatska speleoronilačka ekspedicija s međunarodnim sudjelovanjem pod okriljem članica UIS-a Njemačke, Austrije i Švicarske. Sedimentološka ispitivanja bila su provedena u su­radnji s Institutom Max Planck iz Tubingena i Teh­ničkog fakulteta iz Munchena, a biospeleološka sa znanstvenicima iz Salzburga. Precizne geodetske instrumente ekspediciji je posudilo Sveučilište u Zurichu. Proučavanje speleogeneze Crvenog jezera omogućilo je bolje shvaćanje nastanka većeg broja sličnih pojava u okružju, a potvrdilo je pretpostavku o postojanju velikog recentnog i još većeg paleospeleološkog sustava koji se sada formira između glavne (II) i fosilne (III) faze speleogeneze.

Mladen Garašić