Fauna Crvenog jezera

Godine 1841. dr. Rudolf Kner, predavač zoologije na bečkome sveučilištu, poduzeo je prvo poznato znanstveno istraživanje faune Crvenog jezera. Posljednje biološko istraživanje bilo je provedeno u okviru ekspedicije »Crveno jezero '98«. Tu ekspedi­ciju organizirali su Hrvatski speleološki savez i German Caving Group iz Njemačke. Zahvaljujući suradnji ronioca, speleologa, biospeleologa i biologa iz Hrvatske, Nje­mačke, Austrije i Švicarske danas se zna više o živom svijetu Crvenog jezera.

Silazak do Crvenog jezera

Dubina i strmina okomitih litica Crvenog jezera te vodna površina koja nestaje u nedostupnim dubinama istodobno pri­vlače i plaše istraživače. Do površine vode treba se spuštati dvije stotine metara. Kada zarone u jezero ronioce obuzima strahopoštovanje pri pogledu na sunčeve zrake koje nestaju u crnoj dubini. Stjenke jezera gusto su obrasle čupavom algom Fontinalis sp. Pričvršćeni za stjenke jezera, kroz alge pužu oko centimetar dugački slatkovodni pužići Bithynia tentaculata, je­dini europski predstavnici porodice Bithynidae. Među algama na stjenkama, posebice na većim dubinama, mogu se naći ko­lonije slatkovodnih spužvi Ephydatia fluviatilis.
U sumrak uz stjenke Crvenog jezera krekeću velike zelene žabe ili obična hrženica (Rana ridibunda). Njihov kreket čuje se uz gornji rub jezera. One su vrlo plašljive i potrebna je velika vještina da bi ih se uhvatilo. Prigodom istraživanja 1998. bio je primijećen i deseteronožni rak (Decapoda), no nažalost pri­mjerak te vrste nije uhvaćen. Uz taj živi svijet u vodi obitavaju i sićušni, oku nevidljivi, planktonski organizmi kao što su skupi­ne kolnjaka (Rotatoria), planktonskih nižih rakova rašljoticalaca (Cladocera) i rakova veslonožaca (Copepoda), koji su specijali­stički obrađeni tek dijelom.
Istraživanja Crvenog jezera postaju složenija kada se s površine jezera treba popeti do petnaestak metara visokog ula­za u špilju. Naime, za najvišeg vodostaja iz špilje istječe višak vode iz jezera. Ta špilja poplavljena je gotovo u cijelosti i duža je od 700 metara. Zbog toga je njezina fauna siromašna. Manji dio špilje je suh i tamo su otkrivene dvije vrste šišmiša, i to ve­liki topir (Rhinolophus ferrum equinum) i dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersi), te špiljska babura iz roda Alpioniscus.

Ribe u Crvenom jezeru

Godine 1858. u Leipzigu je tiskano djelo -»Die Süsswaserfische der Österreichischen Monarchie mit Rücksichte auf die angränzenden Ländern« (»Slatkovodne ribe u Austrijskoj Mo­narhiji s obzirom na pogranične zemlje«). U njemu su Jakob Haeckel i dr. Rudolf Kner objavili prvi opis do tada nepoznate ribe koja je nazvana imotskom gaovicom (Leucos adspersus). Ta ribica dugačka je tek desetak centimetara i ne živi samo u Crvenom jezeru. Kasnije je nađena i u nekim dalmatinskim vodotocima. Sa otvora špilje, koji su prozvali »Balkonom prijateljstva«, istraživači su promatrali kako tik ispod površine desetak plova gaovica kruži jezerom. Kasnije su na području Dinarida otkrivene slične ribice koje su svrstane u rod Phoxinellus. To koliko je taj nalaz važan potvrđuju naknadna istraživanja njemačkih znanstvenika koje je predvodio ihtio­log Jörg Freyhof. U sklopu tih istraživanja bilo je utvrđeno to da imotska gaovica predstavlja zasebnu evolucijsku liniju te je uspostavljena kao tipska vrsta novog roda Delminichthys. Naziv toga roda nastao je kao kombinacija dviju riječi, i to latinskog naziva za ilirsku prijestolnicu predrimske Dalmacije Delminium (današnji Tomislavgrad) te grčke riječi ichthys koja je označavala ribu. U taj novi rod svrstavaju se i srod­ne vrste kao što su popovska gaovica (D. ghetaldii), krbavska gaovica (D. krbavensis) i jadovska gaovica (D. jadovensis).
Analiza posebnog »molekularnogsata« pokazala je to da se u srednjem miocenu odnosno prije oko trinaest milijuna godina rod Delminichthys odijelio od najsrodnijeg roda Pseudophoxinellus. Rod gaovica ostatak je vrsta prvog vala iz potporodice šarana koji se nije značajnije proširio. Vrste drugog vala brzo su zavladale vodama Europe i zapadne Azije. Rod Delminichthys jedan je od najizoliranijih rodova te potporodice jer živi isključivo na Dinaridima. Pretpostavlja se da je u vrije­me dinarske orogeneze odnosno uzdizanja dinarskoga gorja prije desetak milijuna godina taj rod ostao zarobljen u lanci­ma novouzdignutoga gorja i prilagodio se vrlo zahtjevnim i posebnim krškim staništima.
Prigodom posljednjeg istraživanja Crvenog jezera za­mijećene su bile vrsta riba iz roda vijuna (Cobitis) te veća vrsta ribe iz porodice šaranki (Cypriniformes). Budući da je Crveno jezero istraženo do dubine od 250 metara, to će njegova fauna na većoj dubini ostati nepoznani­ca do sljedećih istraživanja.

Roman Ozimec