Kanjon Badnjevice

Na prijelazu iz stare u novu eru, točnije prije dolaska Rimljana na to područje, snaga vode koja se slijevala niz kanjon Badnjevice rušila je sve prirodne brane, a voda iz Ričičkog jezera slijevala se u Imotsko polje nanoseći veliku štetu poljodjelcima.
 
Kamene pregrade i brane spriječile poplave

Dok su vladali tim krajem Mlečani su počeli uređivati donji tok kanjona Badnjevice. Za vladavine Austro-Ugarske Monarhije odnosno do 1918. u donjem toku kanjona bilo je sagrađeno pet kamenih pregrada te je u te radove bilo uloženo ondašnjih 328 zlatnih kruna. Nakon tih zahvata smanjile su se bujice iz kanjona koje su plavile zapadni dio Imotskog polja.
Izgradnjom brane Ričica i akumulacijskog jezera zausta­vljen je prodor vode. Brana je sagrađena 1985. u sklopu vo-donatapnog sustava za Imotsko polje, no da bi taj sustav bio uređen u cijelosti treba izvesti još neke opsežne radove.

Od niske vode do neprohodnih dijelova kanjona

Donji dio kanjona Badnjevice omiljeno je kupalište stanovništva Prološca. No, kada se od Prološca krene uzvo­dno prema Ričicama rijeka Suvaja koja protječe kanjonom i kanjon vrlo brzo pokažu svoje draži. Ondje se izmjenjuju dijelovi rijeke niskog vodostaja koji se mogu pregaziti i vo­deni džepovi koji su duboki nekoliko metara. Kroz te vo­dene džepove treba plivati ili ih treba obići kroz kamenjar i šikaru.
Rječica Suvaja bogata je ribom, rakovima i žabama http://ci....-review/. Na kamenjaru često se može susresti poskok (Vipera am-modytes), najopasnija i najveća europska zmija otrovnica. Ondje raste mediteransko i aromatično bilje. Na nekoliko mjesta gusto šiblje i stabla premostila su vodu. Prema selu Ričice stijene kanjona sve su strmije i nepristupačnije. Na vrhu klisure vide se i ostatci četiriju utvrda koje su koristi­li Rimljani i Osmanlije. Pri kraju kanjona Skakala obilazak nije moguć. Naime, na pojedinim mjestima strme i glatke litice sužavaju kanjon na desetak centimetara. Kada je vo­dostaj rijeke viši, roneći treba obići uglavljeni kamen.
Najatraktivniji je posljednji dio uzvodnoga kanjona. Nai­me, ondje se isprepliću mrak i labirint pećina. U određeno doba dana u igri sa sunčevim zrakama voda koja protječe uz smeđe-žute stijene stvara jedinstveni doživljaj. Da bi se prošao taj dio kanjona i da bi se popelo uz dvadesetak meta­ra visok zid potrebna je alpinistička oprema, a zbog hladne vode i kratko ronilačko (neoprensko) odijelo.

Luka Kolovrat