Kanjon Badnjevice

Na prijelazu iz stare u novu eru, točnije prije dolaska Rimljana na to područje, snaga vode koja se slijevala niz kanjon Badnjevice rušila je sve prirodne brane, a voda iz Ričičkog jezera slijevala se u Imotsko polje nanoseći veliku štetu poljodjelcima.
 
Kamene pregrade i brane spriječile poplave

Dok su vladali tim krajem Mlečani su počeli uređivati donji tok kanjona Badnjevice. Za vladavine...

Park prirode Blidinje

Blidinje obala

Park prirode Blidinje obuhvaća područije planinske masive Čvrsnice, Čabulje i Vrana, a obuhvaća općine Mostara, Posušja, Tomislavgrada, Prozor-Rame i Jablanice. Zbog svojih povoljnih geomorfoloških osobina i prekrasnih krajobraza, a 30. april 1995. godine to je područje proglašeno parkom prirode.

Područje Blidinja jedinstvena je prirodna pojava, koja sadrži mnoge endemske vrste biljnog i...

Crveno jezero

Zasebnu i najvažniju grupu krških oblika, u neposrednoj blizini SI i SZ odsjeka, kojim obod kontaktira s dnom zavale Imotskog polja su duboke bunaraste ponikve čiji je otvor više ili manje kružnog oblika. Ukoliko postoji duža os, različitog je pravca, bez koincidencije s pružanjem slojeva (J. Roglić, 1938). Dubina im je u usporedbi s promjerom otvora vrlo velika, tako da gledane iz daljine...

Crveno jezero na poštanskoj marki u bloku i na maksimum karti

Dana 8. lipnja. 2007. Hrvatska pošta izdala je prigod­nu poštansku marku u bloku pod nazivom »Crveno jezero«. Prema fotografiji Luke Kolovrata autori tog bloka s markom jesu dizajneri Ivana Vučić i Orsat Franković. Vrijednost bloka iznosi deset kuna. Višeslojni offsetni blok tiskala je tiskara Zrinjski d.d. iz Čakovca u nakladi od 30.000 ko­mada.Dimenzije bloka su 112x73 mm, a maraka u njemu...

Fauna Crvenog jezera

Godine 1841. dr. Rudolf Kner, predavač zoologije na bečkome sveučilištu, poduzeo je prvo poznato znanstveno istraživanje faune Crvenog jezera. Posljednje biološko istraživanje bilo je provedeno u okviru ekspedicije »Crveno jezero '98«. Tu ekspedi­ciju organizirali su Hrvatski speleološki savez i German Caving Group iz Njemačke. Zahvaljujući suradnji ronioca, speleologa, biospeleologa i biologa iz...

Novija speleohidrogeološka i ronilačka istraživanja

O Crvenom jezeru pisali su Philipp Ballif, Alessandro Gavaz­zi, Josip Roglić, Milivoj Petrik, Srećko Božićević i mnogi drugi. Prva sustavna istraživanja morfologije jezera proveo je dr. Josip Roglić 1937. godine, no podatci koji su bili dobiveni mjerenji­ma nisu bili najprecizniji. Precizniji podatci bili su dobiveni hidrološkim mjerenjima akademika Milivoja Petrika.Ta mje­renja bila su provedena...

Modro jezero

modro-jezero
Udubljenje Modrog jezera koje leži u neposrednoj blizini Imotsko predstavlja drugi tip ponikava na obodu zavale Imotskog polja. Ponikva je razvijenija u horizontalnom pravcu. Kod Crvenog jezera u gornjem dijelu izražena je uzdužna dinarska osovina, kod Modrog je pak duži promjer u poprečnom pravcu SI - JZ (J. Roglić, 1938).Duža os ponikve iznosi oko 800 m, a širina joj varira između 250 i 400 m...

Geološke značajke

Od početka stoljeća istraživan je sastav i razvoj zemljišta Imotske krajine posebno zanimljive zbog mnogih krških jezera. Josip Roglić je obradio u potpunosti fizičke i geografske osobine, klimu i biljni pokrivač Imotskog polja 1937. godine. Njegova radnja postala je temelj svim kasnijim istraživanjima. Mnogi istraživači utvrdili su kako je Imotsko polje zatvoren tip područja s vlastitom...

Vrba rakita

SALIX PURPUREA L.

Por. Salicaceae (vrbe)

Vrba rakita rasprostranjena je u zapadnoj, srednjoj i južnoj Europi, sjevernoj Africi i dijelu Azije. Ova biljka najčešće raste uz rijeke i potoke, po rudinama. Podnosi raznovrsna tla. Traži dosta vlage i sunca. Zanimljivo je napomenuti da se vrba rakita može naći i na 1800 m nadmorske visine, gdje raste pojedinačno na vlažnim planinskim točilima. U...

Pavitina, škrabutina

CLEMATIS RECTA L.

Por. Ranunculaceae (žabnjaci)

Pavitina je rasprostranjena u srednjoj, južnoj i istočnoj Europi te u Aziji. Nalazimo je u svijetlim šumama i šikarama uz putove, u živicama i sl. Voli šljunkovita, kamenita ili ilovasta tla. U Imotskoj krajini je široko rasprostranjena biljna vrsta. Ova biljka ima uspravne ili puzajuće zeljaste (rijetko odrvenjele) šuplje stabljike koje su glatke...

Obični jorgovan

SYRINGA VULGARIS L.

Por. Oleaceae (masline)

Jorgovan je kao ukrasna biljka rasprostranjen u velikom dijelu svijeta. U Imotskoj krajini možemo ga vidjeti u mnogim dvorištima, vrtovima. Ova biljka traži hranjiva i vodopropusna tla. Najbolje uspijeva na sunčanim i otvorenim mjestima. Jorgovan je listopadni grm koji naraste oko 3 m visoko, ali može i više. Ima tanke i uspravne, šibolike grane na...

Smrekasta mlječika, mali mlječ, obična mlječika

EUPHORBIA CYPARISSIAS L.

Por. Euphorbiaceae (mlječike)

Ova biljka rasprostranjena je po cijeloj srednjoj i južnoj Europi, Balkanskom poluotoku, jugu Skandinavije, srednjoj i južnoj Rusiji, u Sibiru do Bajkala. Najčešće je nalazimo na pustim i suhim mjestima, livadama, uz putove, po nasipima, pjeskovitom tlu i sl. Ova zeljasta trajnica grmolikog izgleda ima stabljike gusto obrasle spiralno...

Potkategorije

  • Priroda - Biseri
    • Badnjevice

      Kanjon Badnjevice spaja selo Ričice i mjesto Proložac i jedan je u nizu prirodnih zanimljivosti Imotske krajine o kojima se zna malo. U pretpovijesno vrijeme u kanjonu su se nalazile mnoge prirodne brane koje su vodu zadržavale u predjelu Ričica i tako oblikovale manje jezero. Za plovidbu po Ričičkom jezeru Iliri su koristili lađe koje su na obali vezali za željezne prstene. Kasnije je pronađen velik broj tih prstena.

    • Blidinje
    • Crveno jezero

      Crveno jezero smješteno je kilometar zapadno od grada Imotskog i najveće je između osamnaest većih ili manjih suhih jezera ili vodom ispunjenih depresija jezera u okružju. Zbog crvenih stijena na liticama dubljim od 250 metara dobilo je naziv Crveno jezero. Boja jezera je tamnomodra, a veliko je oko 150 x 180 metara. Njegova veličina ovisi o razini vode i godišnjem dobu. Jezeru se najlakše može prići s istočne strane, ali uz pomoć užeta. Naime, riječ je o okomitoj litici dugoj oko šezdeset metara nakon koje slijedi oko tri stotine metara vrlo strmog sipara. Posljednjih najmanje desetak metara (ovisno o razini jezera) proteže se ponovo okomita litica. Iznad površine jezera okomite litice visoke su između 160 i 250 metara. To znači da se u ljetnim mjesecima ni do jedne točke na obodu jezera ne može prići bez uporabe posebne tehnike.

    • Modro jezero
  • Priroda - Zemljopis
  • Priroda - Živi svijet