115 godina školstva u župi Podbablje

Temeljna školska naobrazba otpočela je u Podbablju krajem XIX. stoljeća, a o tome će biti riječi u ovom radu. Nažalost, nedostatak dokumenata umanjit će cjelovitost i iscrpnost ovoga rada, ali se nadamo da ćemo usprkos svemu ipak uspjeti upoznati našu javnost sa školskom izobrazbom u Podbablju. Zato, uz dostupnu i postojeću dokumentaciju, od srca zahvaljujem svim osobama koje su mi svojim informacijama, pisanom riječju i usmenom predajom pomogli u ovom radu. Nakon uvodnih misli i povijesnog pregleda obradit ćemo pet škola župe Podbablje u kojima se danas izvodi nastava u prva četiri razreda osnovne izobrazbe. Redoslijed će biti kronološki, ali ćemo se u tome držati i centralnih osnovnih škola kojima pripadaju škole u Podbablju.

 

Uvod

Naziv škola dolazi od grčke riječi čije je prvotno značenje mir, počinak, slobodno vrijeme. Spomenuta značenja s vremenom se nadopunjuju pa ona znači i posao koji se obavlja u slobodno vrijeme, a uzme li se u obzir vrijeme nastajanja spomenute riječi, kada je taj odmor dolazio po-slije različitih fizičkih poslova onda je jasno da je to bio posao poučavanja, osobito predavanja mudroslovaca, da bi na kraju i samo mjesfo održavanja predavanja dobilo isto značenje. Prema tome škola je obrazovna i odgojna ustanova gdje se kolektivno stječu osnovna pismenost, znanje iz pojedinih znanosti, umjetnosti i vještine iz određenih struka.
Kako se vidi još od najstarijih vremena Ijudi su davali važnost intelektualnom čovjekovom rastu, a samo sv. Pismo kaže:
,,A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milostipred Bogom i Ijudima." (Lk 2,52)
Čovjek je, dakle, osposobljen da se intelektualno uzdiže, a zato mu je potrebna odgovarajuća stručna izobrazba koju stječe upravo u školi. Stjecanje znanja u javnim (ili privatnim) školskim ustanovama redovito je, uz ostale važne čimbenike, popraćeno društvenim i državnim statusom i zainteresiranošću onih kojima je to povjereno. Nažalost, naša domovina nije u tome imala mnogo sreće, jer strane vlasti koje su kroz mnoga stoljeća upravljale našim prostorima nisu imali previše sluha za takve ustanove. Zbog toga su izvana gradskih sredina djeca ostajala gotovo stopostotno nepismena, a oni rijetki koji su ipak stekli abecedu pismenosti to su postizali osobnom inicijativom, nastojanjem roditelja ili svećenika/župnika.
Narodnim preporodom (1835.-1848.) budi se nacionalna svijest u Hrvatskoj i škole se usprkos tuđinskoj vlasti i drugim poteškoćama sve više otvaraju. U Dalmaciji austrijska vlast, koja je u dva navrata vladala ovim prostorima, počinje otvarati škole i po selima, Francuzi nastavljaju, a druga i posljednja vlast Austrije (1913.-1918.) još više pojačava otvaranje novih školskih ustanova.
U Imotskoj krajini osnovne škole otvaraju se dosta kasno, točnije krajem XIX. stoljeća. Prvi vjesnici prosvjete u Krajini su župnici koji otvaraju privatne škole (Imotski, Studenci, Proložac...), a oni su i glavni pokretači otvaranja javnih, tj. državnih školskih ustanova. Otvaranje škola prolazilo je kroz mnoge nevolje. Nepostojanje odgovarajućih zgrada, slabo imovinsko stanje našega seljaka, velike udaljenosti pojedinih dijelova dotičnog mjesta, a osobito svakidašnji poslovi (polje, stoka i drugi radovi) bili su velika prepreka uspješnom radu škola. Ipak, usprkos svemu tome jednom započeto djelo prosvjete našega čovjeka nezadrživo je raslo i išlo naprijed tako da danas cijela Imotska krajina ima zadovoljavajuću školsku izobrazbu, a njezini sinovi se razmiljiše domovinom i svijetom kao vrsni i priznati intelektualci i stručnjaci.
Školstvo Podbablja

U Podbablju je prva škola otvorena 30. studenoga 1892. godine. Od tada do danas školska izobrazba je stalna, ali je uvijek ostala na prvom stupnju, tj. nastava se održava samo za početnike (danas prva četiri razreda), dok za ostala četiri razreda osnovne izobrazbe učenici i učenice Podbablja moraju pohađati škole u drugim mjestima.
No, godina otvaranja škole u Podbablju u sebi krije velika nastojanja i pregalački rad mnogih vrijednih Ijudi koji su uložili mnogo truda da i Podbablje dobije svoju obrazovnu ustanovu. U tome su prednjačili župnici.
Tako fra Andrija Pervan, 30. rujna 1843. godine piše: Dolje potpisani župnik daje do znanja da u njegovoj župi još dica nisu počela polaziti na skulu. Prvi uzrok za koji nisu dolazili na skulu jest njihovo siromaštvo, ne mogu bosi ni goli."1
Ove župnikove riječi jasno govore o teškoćama školske izobrazbe. No, kako tada još nije bila otvorena škola zaključiti je da se ovdje radi ili o privatnom poučavanju djece ili o pripravama za otvaranje škole. Inicijativa za otvaranje škole je dolazila i od državnih institucija, pa tako, uz ostale primjere, Poglavarstvo iz Imotskoga 1875. godine traži od župnika popis djece od 6 do 12 godine, naravno, radi pohadanja škole. Kako se približavamo godini otvaranja škole tako su i dokumenti brojniji. Konačna odluka o otvaranju škole u Podbablju donesena je 1890. godine. Naime Pokrajinsko školsko vijeće obavještava školsko vijeće Podbablja da je 18. Studenoga 1890. P.Z.V. br. 65 zaključilo je da ta učionska okolina bude III. reda."2
Prije samog otvaranja škole u Podbablju 1892. godine u pozovu fra Ivanu Tonkoviću da dođe na sastanak općinskog vijeća u IV. točci piše: Izbortrojiceredovitihčlanovaidvojicezamjenika u mjesno školsko vijeće za odlomak Podbablje u smislu & 5 pokrajinskog zakona 8/2 1869..."3
U zahuktali tijek događaja vezanih za otvaranje škole u Podbablju uključio se i sam splitski biskup Franjo Nakić koji piše fra Ivanu Tonkoviću: ...imenujem Vas Poštovani Otče, kao člana zastupajućeg Crkvu u tomu mjestnom učionskom Vieću, koje se ima ustanoviti."4
No, kako se bližio dan otvaranja škole tako se, čini se, povećavala i nervoza medu stanovnicima koji su željeli izbjeći slanje svoje djece u školu. Tome ide u prilog dopis br. 771 u kojem se obavještava Mjesno školsko vijeće da se prema njihovom dopisu od 17 studenoga oslobađaju od pohađanja škole Gudelji, Žužuli, Patrlji, Šućuri i Matkovići te da ostalim roditeljima nalože da upišu svoju djecu u školu koja će se otvoriti 30. studenoga 1892. godine.5
O samom otvaranju škole i drugim usputnim dogadajima nemamo podataka. Novootvorena učionica nije dugo ostala samo učionicom za dječake, nego je ubrzo postala mješovitom. Naime, 30. siječnja 1893. godine Poglavarstvo iz Imotskoga dopisom br. 34 obavještava Mjesno školsko vijeće da Visoko carsko pokrajinsko učionsko vijeće 7. siječnja iste godine svojim dopisom br. 5283 ...naložilojedatapučkaučionaudiljbude pretvorena u mješovitu" i da u vezi s tim vijeće, dok se to ostvari, zatraži od župnika popis ženske djece od 1. veljače 1881. do 31. siječnja 1887. Škola je postala mješovitom 1895. godine o čemu svjedoči dopis iz 1895. godine u kojemu piše: Neka se to vijeće pobrine da ta učionica bude bezodvlačno otvorena kao mješovita dvorazredna, te neka uputu Upraviteljstvo učionice da ženski odjel bude povjeren nadomjesnoj učiteljici..."6
Iz navedenog se vidi da je škola u Podbablju u par godina otvorila vrata i ženskom naraštaju i omogućila jednom i drugom spolu iste uvjete za stjecanje najosnovnije školske izobrazbe.
Skola je otvorena u kući Pefra Capina u Hršćevanima i to je najstarija školska ustanova u Podbablju, a prva učiteljica bila je Josipa Kukuljica.
Skola u Hršćevanima, kako se vidjelo i iz spomenutog dopisa nije mogla zadovoljiti potrebe tako velikog i mjesta. Stoga se ubrzo prišlo i otvaranju drugih škola. Prva od njih bila je škola u Grubinama, koja je otvorena, 1905.godine ukući Mate Vukovića „Papka", a prvi učitelj bio je Petar Perić. Poslije Grubina škola je otvorena i na Kamenu Mostu i to 1832. godine u kući Pere Tonkovića, a prva učiteljica bila je Dinka Bilić. Ni tu se nije stalo. Tako je 1945. godine otvorena škota i u Podbablju Gornjem. Njezino prvo prebivalište bilo je u kući Ante Patrlja. Jedino u Drumu škola nije bila otvorena dok se nije izgradila odgovarajuća školska zgrada, a to je bilo u siječnju 1962. godine.
Škole u Podbablju

U Podbablju, kako je i rečeno, danas postoji više škola. No kako su to sve četverogodišnje škole uključene su druge Centralne osnovne škole. Budući da u Podbablju, nažalost, nema osmogodišnje škole spomenute škole ne pripadaju istoj COŠ. Skole u Hršćevanima, Gornjem Podbablju i Drumu pripadaju COŠ Zmijavci, škola u Grubinama COŠ „Tin Ujević" Krivodol i škola na Kamen Mostu COŠ „Stjepan Radić" u Imotskom.
1       Dekanatski arhiv u lmotskom; usp. FraVjeko Vrčić, Župe imotske krajine, l.dio, Imotski 1978., 115.
2       Dokument br. 589 iz Poglavarstva u Imotskom upućen je 1893. godine, ali se datum ne može očitati, jer je mjesto pokidano. Inače ovaj kao i slijedeći dokumenti nalaze se u pismohrani župe Podbablje (dalje PŽP) poredan u snopiće po godištima.
3       PŽP- Radi se o dopisu br. 4087, od 18. kolovoza 1892.
4       PŽP-Dopis br. 1777,Split, 22. srpnja 1892.
5       PZP - Dopis je upućen iz Imotskoga 22. studenoga 1892.
6 PŽP- Dopis Kotarskog učionskog vijeća br. 56 upućen je 21. siječnja 1895.