Žužul

Prezime Žužul je jedinstveno za imotski kraj. Svi Žužuli su potomci jedne obitelji s deset članova kojoj je glavar bio Križan Žužulović i zapisani su u Zemljišniku na području Nebriževac iz 1725. gdje piše da su dobili 18 kanapa zemlje.

Te iste godine je zapisan i Šare Žužulović koji je za nagradu sam dobio 29 kanapa, no nakon smrti zemlju je uzeo Stipan Crnica, serdar Krajine. Vjerojatno je Šare sudjelovao u oslobađanju Imotskoga 1717.g što bi moglo objasniti darovanu zemlju, no kako je umro bez potomaka zemlja se vratila državi. Ili se nije htio doseliti u Imotski te ostao s obitelji u zaleđini Omiša pokraj Cetine. Moguće da su Šarići u Svinišću baš po njemu dobili ime.

Godine 1739. u stanju duša Podbablje piše da Križan Žužulović ima obitelj s 11 članova, godine 1835. bilo je deset, a 1907. 25 obitelji koje se dijele u četiri roda; Svitlučići, Kurajići, Cicvarići i Alađevci. Danas ima nešto više od četiri stotine pripadnika ovog plemena. Kako se to prezime nalazi samo u župi Podbablje teško je odrediti odakle su stigli ili su zapravo starosjeditelji na ovom području. No iz rijetkih povijesnih zapisa može se ponešto naslutiti.

Čitajući "Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina", Orijentalni institut, Sarajevo 1985. gdje je Ahmed S. Aličić preveo jedan od prvih turskih popisa Hercegovine iz sedamdesetih godina 15. stoljeća nalazimo tekst:

"NAHIJA HUMSKA ZEMLJA (HUM) DŽEMAT VUKIĆA KRMPOTIĆA Spomenuti, Petrij sin Miomana, Vukas sin Milivoja, Milun sin Mukice, Radoje sin Čučula, Milašin sin Čučula, Vladisav sin Krmpotića, Pava sin Milića, Vučihna sin Stranputića, Petri sin Dobromana, Vukas sin Danče, domova 11, Mjesta po imenu Ledinac, Veselivštak, Buhovo i Borajna ranije je Sinan-beg dao nevjernicima: Vukiću, Radosavu i Vučihni i džematima koji njima pripadaju, kao zimovište. Od ranije su to bile njihove baštine pa su ponovo došli pod tim uslovom."

Kako je transilteracija problematična (slovu mogu biti čitana i kao č, ž, dž...) vrlo lako moguće da ovdje imamo prvi zapis prezimena Žužul i to u blizini ili čak na samom području stare Imote. Radoje i Milašin Žužul bi po tom bili prvi zapisani Žužuli i to u poznatom plemenu Krmpota koje se dobrim dijelom kasnije raselilo na sjever Dalmacije u Veliko Krmpotsko Selo, danas Medviđu, a onda dalje preko Velebita u Lič te zaleđinu Senja i Novog Vinodolskog gdje su bili poznati kao Bunjevci.

Idući zapis koji bi mogao imati veze s ovim prezimenom je na dan 24.11.1636. kad Vicenzo Forze u nazivu sela u Buccovizzi, sjeverna Dalmacija, opet uz selo Krmpote spominje i selo Zuzuli kojeg danas više nema. No par godina kasnije kako veli B. Desnica u "Istoriji kotarskih uskoka" spominje se izvještaj o bitci pod Ribnikom iz 1648. iz kojeg se mogu vidjeti brojna stanje Morlaka (sposobnih za oružje), mjesta porijekla i trenutna mjesta boravka imamo:

1. Knez Nikola Tadijić: uskoci iz Krmpota naseljeni ispod Poljica, od 150 pješaka izgubili 10 .....

5. Harambaša Petar Miljanić: uskoci iz Čučulovaca naseljeni u Vrsima, od 70 pješaka poginulo 6 .....

U Vrsima nema Žužula niti igdje u zaleđini Zadra. No postoji prezime Žuža u Prigradi kod Novigrada koji ne znaju točno odakle su i kako pročedili. Prvi spomem direktnog pretka današnjih Žužula je u Kačićevoj pismarici gdje u popisu vitezova zadvarskih iz Morejskog rata (1684.-1699.) imamo i Iliju Zuzula:

... Ništa manje Kekez Mihovile i delija Zuzule Ilija: svi su ovi srca Smiljanića, a desnice Rade Miletića. ...

http://www.sss-makarska.hr/spisi/velikani/kacic/razgovor/110.htm

U popisu Imoćana koji su 1686.g naselili Zadvarje i okolna sela nema Žužula. Ali po usmenoj predaji u Grubine su se stigli upravo sa Slimena kod Dubaca, dakle iz tog kraja. Slično prezime, ali u Svinišću nešto kasnije spominje don Slavko Kovačić i tvrdi da su neki Čučulovići promjenili prezime u Šarić.

U Svinišćima su g. 1725., kad je sastavljano stanje duša, i poslije, živjele sljedeće obitelji doseljene iz Žeževice i Katuna:

Tavrić (g. 1686. "Tafra"!),[6] Bartulin, Pejković, Brzović, Ćosić, Jurjević, Popović, Bolčić (poslije Terzić), Sovulj (1 osoba, ostali su u međuvremenu prešli u Kučiće), Kalajžić[7] i Balić.

Tu više nije bilo Krželja, Šestanovića, Šodana, Švraguljića, Krčića i Santrića. Oni su se tada nalazili samo na svojoj starini u Žeževici i Zadvarju. U međuvremenu su se u Svinišće naselile neke nove obitelji, kojih tu nije bilo g. 1686., kao npr. četiri zagvoško-medovačke: Stupalović (poslije Cerić), Brstilo, Čagalj i Novaković.

Za obitelji Zrnčić, Marčušić, Čučulović (poslije Šarić), Mlinarević, Pavičić i Rogošić navedene u spomenutome stanju duša nije moguće sa sigurnošću reći, jesu li i one naknadno odnekud doselile ili su im se u međuvremenu promjenila prezimena. Premda Calergi u tomu selu nije naznačio starosjedilačke obitelji, čini se da je ipak jedna bila, i to Burić koja se javlja u staroj matičnoj knjizi pod prezimenom Lučić već u prvoj polovici 17. stoljeća, a oko g. 1700. upisivana je nekad kao Lučić, nekad kao Burić.[8] Moguće da su to bili Žužulovići kako se u imotskim zapisima početkom 18. st ovo prezime i zapisuje.