Cetinska i posuška kultura

U Posušju, Hercegovini i Dalmaciji okvirno možemo govoriti o dvije domi-nantne kulture: cetinskoj i posuškoj.
 
CETINSKA KULTURA najbolje je istražena u području oko gornjega toka rijeke Cetine. Otkrio ju je i opisao Ivan Marović.{footnote}I. Marović: Iskopavanje kamenih gomila oko vrela rijeke Cetine g. 1953, 1954. i 1958, Vjesnikza historiju i arheologiju dalmatinsku, LXL, Split, 1963., str. 21 sequ. Isti: Rezultati dosadaŠnjih istraživanja kamenih gomila oko vrela rijeke Cetine, u: Materijali IX Kongresa arheologa Jugoslavije, sv. XI., Zadar, 1976., str. 55-75.{/footnote}
Može se podijeliti na tri stupnja (faze):
1. prijelaz iz eneolitika u rano brončano doba,
2. rano brončano doba,
3. prijelaz iz ranoga u srednje brončano doba.
Naselja su obično u pećinama, rjede na brežuljcima i gradinama. Kamena gomila glavni je oblik nadgrobna spomenika. I. Marović ovako rezimira pokapanje u kamenim gomilama na cetinskome vrelu: "Pokojnik se polaže u grobnu ka-enu škrinju (Steinkistengrab) u ležećem zgrčenom položaju, pretežno na desnu stranu. U grob se u većini slučajeva ne meću prilozi. Grobovi ne pokazuju ustaljenu orijentaciju prema stranama svijeta. Susreće se i parcijalno zakapanje: dijelovi glave, što bi možda ukazivalo na kult lubanje. Pokojnici se spaljuju i njihov pepeo polaže u posude koje su zakopane u niže dijelove kamenog nanosa ili u prvobitan humus. Postoji pojava kenotafa. Gomile su se nasipale isključivo nabacivanjem kamenja, bilo da se radi o inhumaciji ili incineraciji. Grobovi su rađeni od dvije dulje ploče postavljene paralelno, a prostor među njima pod pravim kutom sijeku dvije manje ploče zatvarajući grobnu nišu dugu 0,80 -1,00 m i široku 0,50 - 0,80 m. Grob redovito pokriva veća kamena ploča.
Uz oba načina pokapanja u gomilama nalazimo veći broj posuda, od kojih je ogromna većina razbijena uz prigodne obrede. Dva su keramička oblika dominantna: vrčevi (kuglasti ili ovalni trbuh i visoki cilindrični vrat s vrpčastom iksoidnom ručkom, dno ovalno ili s omfalosom) i terine (s ojačanim obodom ustiju i ravnim dnom), bilo da su ornamentirane ili neornamentirane. Ornamentiranje se vrši u tehnici urezivanja, udubljivanja i žigosanja"{footnote}Ivan Marović: Rezultati dosadašnjih istraživanja, str. 69-70.{/footnote}
U gomilama osim keramičkih mogu se katkad pronaći kameni i brončani bodeži, sjekire i nakit. U Bosni i Hercegovini nema cjelovitih područja zaposjednutih nositeljima cetinske kulture. Njezina nalazišta rasijana su po većem broju mjesta, često na istom mjestu na kojemu su i nalazišta posuške kulture.
Važnija su nalazišta u Hercegovini: gradina Krstina kod Graca u Posušju, Ravlića pećina u Tihaljini, Orah kod Bileće, Ljubomir kod Trebinja, Hateljska pećina kod Stoca, Gradac kod Kotorca u Sarajevu i pojedini tumuli glasinačkog područja.{footnote}Arheološki leksikon BiH, sv. 1, str. 66.{/footnote}
 
POSUŠKA KULTURA imenovana je u novije doba.{footnote}Obično se u arheologiji novopronadena kultura imenuje po naselju ili lokalitetu gdje je prvi put pronadena. Za njezino otkriće zaslužan je Petar Oreč, koji je u dogovoru s Borivojem Covićem uveo naziv Posuška kultura: Petar Oreč: Povijesno-kulturno značenje ranokršćanske crkve u Gracu kod Posušja, Posuški zbornik 1, Posušje, 1996., str. 129.{/footnote}Rasprostranjena je uglavnom po Hercegovini, Duvanjskom polju, srednjoj i dijelu sjeverne Dalmacije. Glavna nalazišta u posuškoj opcini opisao je P. Oreč:
Veliki Markov brig{footnote}Petar Oreč: Prapovijesna naselja, str. 188-189.{/footnote}, Ilčinova lazina{footnote}Pe'tar Oreč: Prapovijesna naselja, str. 184-185.{/footnote}, Grizeljova gradina{footnote}Petar Oreč: Prapovijesna naselja, str. 210-211.{/footnote}, Izvanjska gradina{footnote}Petar Oreč: Prapovijesna naselja, str. 210.{/footnote}i gradina Nečajno{footnote}Petar Oreč: Prapovijesna naselja, str. 199-201.{/footnote}.
U Posušju je osim navedenih zabilježena najveća koncentracija staništa posuške kulture: više od dvadeset gradina i izvangradinskih (otvorenih) naselja. Ostala iskapanja poduzeli su B. Čović na Nečajnu i na Trostrukoj gradini{footnote}Borivoj Čović: Regionalne grupe ranog bronzanog doba, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. IV., ANUBiH, Sarajevo, 1983., str. 141.{/footnote}, A. Benac i B. Govedarica na Velikom Gracu na Privali (Stipanići, Duvno){footnote}Prilozi kulturnoj stratigrafiji praistorijskih gradinskih naselja u jugozapadnoj Bosni, ANUBiH, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, k. 18. Sarajevo, 1982., str. 115-131. Utvrdena ilirska naselja: I. Delmatske gradine na Duvanjskom polju, Buškom blatu, Livanjskom i Glamočkom polju, ANUBiH, Djela, Centar za balkanološka ispitivanja, k.5, Sarajevo, 1986., str. 42-44{/footnote} te B. Marijanović u Ravlića pećini.{footnote}Brunislav Marijanović: Ravlića pećina, GZM, 1980./1981., str. 1-55.{/footnote} Istraživanja u istočnoj Hercegovini (Čapljina, Stolac, Trebinje) utvrdila su značajan broj nalazišta posuške kulture izmedu Neretve i Trebišnjice.{footnote}Arheološki leksikon BiH, sv. 1. str. 142.{/footnote}Najčešći su oblik naselja posuške kulture gradine. Veličina naseljena prostora i oblik utvrde različiti su. Javljaju se jednostavne gradine s jednim prstenastim suhozidom, gradine s bastionom i bočnim zidovima, kao i objekti s dva ili tri koncentrična suhozida, ili pak s drugim složenijim tvrdavskim oblicima. Drugi čest oblik je otvoreno (izvangradinsko) naselje, obično manjega opsega, smješteno na nižim kosama iznad polja, uz rub polja, na niskim i kružnim glavicama i sličnim položajima. Pećine su također služile za boravak, možda i kao pastirska skloništa. Što se tiče načina pokapanja, sličan je cetinskoj kulturi. Inhumacija se provodila u zgrčenu položaju u kamenim gomilama. Grobni prilozi obično su skromni. Keramički ulomci znaju se naći u nasipu grobne gomile. Uz grobove moguće je pronaći kremene vrhove za strijele, nožiće, strugalice i žrvnjeve za žito. Keramika se obično dijeli na grubu i finu. Gruba keramika (pitosi, lonci, amfore, grublje zdjele i sl.) radena je najčešće bez primjese mrvljena kamena ili pijeska pa je stoga neotporna. Često je urešena utiskivanjem prsta i plastičnim vrpcama. Uz okomite i vodoravne vrpčaste drške na grubom posudu posebice su česte koljenaste, jezičaste i potkovičaste ručke. Fina keramika rađena je bez primjesa, ili s manjom količinom primjesa sitno mrvljena kamena. Važna značajka posuške keramike su dršci, posebice oni s produžetcima na obodu, iznad drška, sjekirastim (ad ascia), u obliku prizme ili pločice, rožastim i sl.
Koljenasti dršci takoder se pojavljuju u keramičkoj proizvodnji posuške kulturne skupine. Ukrašavanje nije posebno razvijeno, ali su tehnike i motivi vrlo raznovrsni: udubljeni, urezani i žigosani uresi, plastični uresi u obliku bradavice i polumjeseca, otisci namotane uzice (Wickelschnur) i uske tkanice (Litzenkeramik), dok su užlijebljeni uresi rijetki.
Posuška kultura izrasla je iz sraza kasnoeneolitičkog substrata s novim valom doseljenika koji pristižu u riječne doline Neretve, Cetine i Trebišnjice krajem eneolitika i početkom brončanog doba. Zasad se može podijeliti u dva razdoblja: starije (nalazi na Nečajnu), koje počinje u starijem dijelu ranog brončanog doba i mlađe (nalazi iz Sovića), koje počinje tijekom mladeg dijela ranog brončanog doba.{footnote}Arheološki leksikon BiH, sv. 1, str. 142-143.{/footnote}Ipak, unatoč postignutim rezultatima navedenih istraživanja, sustavnih širih iskapanja u zapadnu dijelu Hercegovine još nije bilo. Mislimo, naravno, na razdoblje brončanog doba. U susjedstvu Alojz Benac sa stručnom skupinom sustavno je istraživao delmatske gradine.{footnote}Alojz Benac: Utvrđena ilirska naselja, Sarajevo, 1986., str. 1-219.{/footnote}Evo pojedinih njegovih zapažanja, koja bi se djelomice mogla odnositi i na stanje u posuškoj općini:
"Prigodom podizanja gradinskih objekata pretpovijesno pučanstvo ovih krajeva (Duvanjskoga polja, nap.R.D.) držalo se točno odredenih principa: položaja s kojega se ima širi pregled terena te mogućnost lokacije da slijedi prirodan oblik terena. U tom smislu korištene su tri vrste uzvišenja:
- zaravnjene i odvojene kose od po-zadine,
- kružno zaobljene glavice,
- grebeni izduženih kosa.
Sam limitni tumul (obrambena gomila u sklopu gradine, nap. R. D.) na gradinama Duvanjskog polja, po pravilu, okrenut je prema strani suprotnoj rubu polja. Dosta velik broj gradina ima ovalan, odnosno jajolik oblik. Jedan dio njih striktno se povija prema prirodi izabrane lokacije, ali se uglavnom radi o zaobljenim, pa i kružnim oblicima. Jedan broj gradina ima potkovičast oblik. Izvjestan broj duvanjskih gradina nije bio utvrđen kamenim nasipom. Ali na njima bio je podignut velik limitni tumul, po čemu su one vrlo karakteristične. Daleko najveći broj gradina bio je opasan, ili utvrđen na osjetljivim mjestima, nasipom od kamena. Nasipi su načinjeni prostim nasipanjem kamena, ili su pak korištene pri tome razne vrste suhozida. U pojedinim slučajevima unutrašnjost nasipa bila je ispunjena kamenom trpancem, koji se prigodom rušenja suhozida obrušio na obje njegove strane. Moguće je da su na pojedinim gradinama, osim limitnih, postojali i kultni tumuli. Ulazi su mogli biti flankirani kamenim blokovima i na taj način zaštićeni od napada.
Kada je riječ o namjeni i karakteru gradina, može se izdvojiti više skupina:
- trajnije nastanjene utvrdene gradine s dvojakom ulogom, naselja i utvrde,
- gradine, mogu biti i nastanjene, s izvjesnim podgradem,
- manji broj gradina imao je ulogu osmatračnica,
- vrlo malen broj gradina mogao je imati ulogu pomoćnih utvrda,
- kultne ili djelomično kultne gradine.
Vremenski duvanjske gradine možemo podijeliti na četiri razdoblja:
- I. ranobrončano doba,
- II. kasnobrončano doba,
- III. željezno doba (Ha C) s klasičnom delmatskom keramikom,
- IV. željezno doba (Ha D) prije rimske okupacije i u doba rimske dominacije."{footnote}Alojz Benac: Utvrđena ilirska naselja, str. 56-65.{/footnote}
Poznati istraživač brončana doba na istočnoj obali Jadrana Šime Batović podijelio je brončanodobne lokalitete na jadranskoj obali u pet skupina: Gruppo Istriano, Gruppo Liburnico, Gruppo Japodico, Gruppo Dalmatico i Gruppo SubAdriatico.
U dalmatsku skupinu uvrstio je i tri brončanodobna lokaliteta iz Posušja: Gradac, Orlov kuk i Petroviće kod Rakitna.
Batović je raščlanio 167 nalazišta s jadranske obale iz kasnoga brončana doba, od čega je njih 65 na dalmatskom području. Pokojnike se pokapalo na tri načina: u skupnim grobljima na ravnu zemljištu, u kamenim humcima podalje od naselja i u pećinama. Pokretni predmeti raznoliki su: oruđe, oružje i nakit. Primjerice, zastupljena su četiri tipa brončanih fibula:
a) u obliku violinskog gudala,
b) lučne s dva zadebljanja na luku,
c) zmijolike i
d) zavojničko-naočaraste.
Osjeća se utjecaj s talijanskom obalom.{footnote}Šime Batović. L' eta del bronzo recente sulla costa orientale dell' Adriatico, ANUBiH, GodiŠnjak Centra za balkanološka ispitivanja, k. 16, Sarajevo, 1980., str. 48-51.{/footnote}Slične rezultate Batović je otkrio istražujući utvrdena naselja na liburnskom teritoriju{footnote}Šime Batović: Caracteristiques des agglomerations fortifi(es dans la region des Liburniens, ANUBiH, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, k. 13, Sarajevo, 1977., str. 201-225.{/footnote},te na dubrovačkom području.{footnote}Sime Batović: Osvrt na područje Dubrovnika u prapovijesti, u: Arheološka istraživanja u Dubrovniku i dubrovačkom primorju, Hrvatsko arheološko društvo, sv. 12, Zagreb, 1988., str. 51-77.{/footnote}
Ivan Marović mnogo je radio na istraživanju grobnih gomila u srednjoj Dalmaciji. Njegova istraživanja oko vrela Cetine{footnote}Ivan Marović: Istraživanje kamenih gomila cetinske kulture u srednjoj Dalmaciji, Vjesnikza historiju i arheologiju dalmatinsku, sv. 84, Split, 1991., str. 15-214.{/footnote}, na otoku Hvaru{footnote}Ivan Marović: Iskopavanje kamenih gomila u Bogomolju na otoku Hvaru, Vjesnikza historiju i arheologiju dalmatinsku, sv. 78, Split, 1985., str. 5-35.{/footnote}i u Poneretavlju kod Vida{footnote}Ivan Marović: Prahistorijska istraživanja u okolici Narone, HAD, sv. 5, str. 45-104,{/footnote}osvjetljavaju i brončano doba u Posušju. Slično se može reći i za dvije njegove sinteze: Novi prilozi upoznavanju ranog brončanog doba u srednjoj Dalmaciji i južnoj Bosni{footnote}Vjesnikza arheologiju ihistoriju dalmatinsku, LXXIV., Split, 1980., str. 5-25.{/footnote} i Prilozi poznavanju brončanog doba u Dalmaciji.{footnote}Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, LXXV., Split, 1981., str. 7-61.{/footnote}
Gradinski sustav u Sinjskoj regiji sličan je onome u Posušju, utvrdio je Marović, primjerice gradinama Nečajnu i Krstini.{footnote}Ivan Marović: Sinjska regija u prahistoriji, znanstveni skup: Cetinska krajina odprethistorije do dolaska Turaka, Hrvatsko arheološko društvo, sv. 8, Split, 1984., str. 54.{/footnote}U pojedinim gomilama oko Vida, antičke Narone, Marović je zamijetio da postoje grobnice, obično površinske, te u kamenim nasipima pokoje gradine. On misli kako se radi o naknadnim srednjovjekovnim ukopima.{footnote}Ivan Marović: HAD, sv. 5, str. 54.{/footnote}Identična pojava otkrivena je i u posuškim kamenim gomilama.{footnote}Petar Oreč: Prapovijesna naselja, str. 245.{/footnote}Vjerojatno se radi o starohrvatskim ukopima. U pregledu usporedbena materijala vezana za gradine i gomile mogu se spomenuti stariji rad B. Čovića Uvod u stratigrafiju i hronologiju praistorijskih gradina u Bosni{footnote}Poseban otisak Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1965., str. 27-100.{/footnote}i noviji prikaz B. Govedarice Prilozi kulturnoj stratigrafiji praistorijskih gradinskih naselja ujugozapadnoj Bosni.{footnote}ANUBiH, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, k. 18, str. 111-188.{/footnote}