Božićni blagdani u Vrhgorsko-Imotskoj Krajini

Pomozi Bože! Evo nam osvanu i željno očekivani badnji dan; dan, koji je za sve katolike vele znamenit, pa i za nas, koji živemo na selu. U Imotskoj i Vrhgorskoj krajini običaj je, da se cijeli taj dan posti, da se pokorno dočeka slavilo porođenje Isusovo, te se pripravlja i u najsiromašnijoj kući glasoviti „bakalar" za večeru. Istina je, da težak, koji sav dan radi, ne može biti bez okrjepe, pa...

Velika Gospa

Velika Gospa je dan svetkovine uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine. Taj dan je i državni blagdan. Na svetkovinu, mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo, dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo, proglasio je papa Pio XII., 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija...

Gospa od Anđela - zaštitnica Imotskog i Imotske krajine

Nakon više od dva stoljeća (1493.-1717.) Imotski i čitava Krajina od Roška Polja do Klobuka, oslobođena je od turskog ropstva. Bilo je to 2. kolovoza 1717. godine na blagdan Gospe od Anđela. Taj dan proglašen je narodnim blagdanom Imotskog i Imotske krajine, a Gospa od Anđela zaštitnicom. Mletačka vojska odmah je sagradila na Topani crkvicu na čast Majke Božje.
Prvi župnik je bio fra Stipan...

Ženitbeni običaji Iz Imotske i Vrhgorske krajine u Dalmaciji

zenitbeni_obicaji_u_Imotskoj_krajini_II

Momak zavoli djevojku te k njoj dolazi u kuću, na pašu itd., ali sve to dok ne doznade, jesu li njegovi roditelji, strici itd. kajeli (zadovoljni). Ako su zadovoljni, tada mu je i na dalje prosto dolaziti; ako li ne, reku, da se okani. Isto tako i ako ona ili njezini nisu zadovoljni. Kad su zadovoljni, njegov otac (kadgod i majka) dođu u njenih na „ugovor" te tu utvrde obetanjem, da će ju on...

Curinstvo, ogovaranja i prošnja

zenitbeni_obicaji_u_Imotskoj_krajini_I
U obitelji di bi bile više ženske dice, onda bi se divojčice od 14 do 15. godine davalo u najam u bogatijih ljudi. Često bi baš te divojčice svojom mizernom plaćom pomagale svojim roditeljima za podržat mlađu braću i sestre. Neke su od tih divojaka u najmu stekle i sriću, to jest udale se i udomile. Siromašnije divojke bi se teže udavale jerbo bi roditelji svojim sinovima tražili ćeri imućniji...

"Sleć" mladence

Vjencanje_poc_20_st_u_gradu_Imotskom
Nakon što bi svit oša svojim kućama, mlada i mladoženja bi išli u svoju sobu. Čekala ji je prva bračna noć. Tadan bi mladence tribalo «sleć», odvest ji do ložnice. Prskale su šale i doskočice na njijov račun tada. Kum i diver bi jin zaželili laku i ugodnu prvu bračnu noć. Bez obzira na to kakva je ona bila, mlada bi morala ujutru ustati prva, čim bi svanilo. Valjalo je izmesti kuću, naložiti...

Od krinoline do Coco Chanel na Imotskoj pjaci

Različiti odjevni predmeti nastali iz potrebe prerušavanja, oponašanja, prekrivanja ili zastiranja, promatrani danas kroz prizmu povijesti kostima, prvenstveno predstavljaju elemente određenih stilskih mijena koje su obilježile odijevanje čovječanstva od najranije povijesti do današnjih dana. Odijevanje danas prerasta u svojevrsni društveni fenomen koji doseže tolike razmjere da daleko nadilaze...

Gordana Radić: Uz izložbu fotografija iz građanskog života i odijevanja u Imotskom

Izložba fotografija starih Imoćana i imotskih obitelji koja obuhvaća vremenski raspon od sedmog desetljeća 19. stoljeća do prvih desetljeća 20. stoljeća, značajno je svjedočenje o negdašnjem načinu življenja u gradu Imotskom, posebice o kulturi odijevanja što i jest tema ove izložbe.
Pred ovim slikama prohujalog vremena zastajemo zaneseni ljepotom motiva uhvaćenih u kadar kamerom vještih majstora...

Dolama i kaban

Prema zapisima Tinke Piteše iz 1934. godine (Podaci o splitskoj nošnji, arhiv Etnografskog muzeja) uz kaban ili kapot spominje se još dolama ili aja (toga). Piteša objašnjava da se sredinom 19. stoljeća zimi nosila dolama, u obliku dugačkog plašta od sukna crvene, crne ili smeđe boje s kukuljicom. Kako je taj odjevni predmet bio skup, nastala je njegova jeftinija zamjena: ogrtač ili iskrojen...

Nošnje Imotske krajine u povijesnim dokumentima, etnografskim, likovnim i književnim djelima

Za upoznavanje kulturnih tvorevina i njihovo vrednovanje nezaobilazno je proučavanje tradicijskog načina odijevanja pučanstva pojedinih prostornih cjelina kao sastavnog dijela kulturne baštine određenog područja.
Način odijevanja u konačnici opstaje kao prepoznatljivo obilježje jedne zajednice, regije ili naroda.

Narodna nošnja je odjeća šireg seljačkog društvenog...

Imotska narodna nošnja - Don Ilija Ujević

Opis narodne nošnje Imotske krajine nalazimo i u djelu Don Ilije Ujevića, koji u svom djelu Dobranje - prošlost i sadašnjost prenosi Ivan Ćubelić. Don Ilija Ujević djelovao je kao župnik u Dobranjama od 1891. do 1896., a kako bi opisao narodnu nošnju Imotske krajine, za primjer je uzeo jednog seoskog glavara kada ulazi na Božić u crkvu.

... Najzad dođe i glavar. Baš pravi Hrvat, pravi pravcati...

Nošnja Imotske krajine

Najstariji opis narodne nošnje Imotske krajine sačuvan je u rukopisu učitelja Ivana Ujevića,
oca poznatog pjesnika Tina Ujevića, a potječe iz 1895.god.:
Nošnja

Svi muškarci nose obično gaće na kukce i spone, a vežu ih «svitnjakom» (u Vrhgorskoj krajini kažu ugatnjakom). Svi imaju pripašaj ( U Vrhgorskoj krajini kažu «svilaj») od kože sa 5 - 6 listova, kojeg vežu po pasu. U njemu drže svoje...

Potkategorije

  • Etno - Glazba i folklor
  • Etno - Igre
    • Igre djece
      Igre i zabave su se često razdvajale na muške i ženske. Tako su igre kao što su na pitonjke i cingarele, smatrane isključivo ženskim, a klisa i gudača, ploče, kamena s ramena i kljuke, izrazito muškim igrama. Malo je onih igara u kojima su ravnopravno sudjelovala muška i ženska djeca.
    • Igre odraslih
  • Etno - Narodna usmena književnost
    • Epske pjesme
    • Legende
    • Lirske pjesme
    • Mitologija
      Stari Slaveni, a među njima i Hrvati, kao i neki drugi Europski narodi, pripadaju grupaciji Indoeuropskih naroda, te su u davnoj prošlosti imali isti ili sličan jezik, kulturu, običaje, vjerski život i mitologiju. Tako su i «Prahrvati» sve do dolaska na ove današnje prostore, tj. do pokrštavanja i prihvaćanja katoličke vjere, štovali razna božanstva i bogove, vjerovali u njihove moći, slavili ih i častili na svoj specifičan način, te bili uvjereni da su njihovi bogovi i nekim ljudima, životinjama, stvarima pa i drveću dali, za njih, zaštitničke ili uništavajuće moći. Mitološka slika o bogovima, u ono vrijeme, bila je veoma bogata i razgranana. Kod svih je južnoslavenskih naroda vladao tzv. dualistički nadzor između dobra i zla (svijetlobog ili bijelbog i crnbog). Među najštovanijima od mnogih staroslavenskih bogova bio je Svijetlobog ili Bijelbog. Smatrali su ga onim koji im šalje sve dobro što im se kroz život događa, za razliku od Crnboga koji im donosi zlo i nesreću u njihove živote. Posebno je bio štovan bog Svarog, kojega su smatrali tvorcem neba i zemlje te su vjerovali da je on praotac svih drugih bogova, pa su mu podizali bezbrojna svetišta i kultna mjesta, na kojima su ga slavili i prinosili mu razne žrtve. Vjerovali su da sve zna i vidi te su ga još zvali Svevid ili Sveznadar. Bog vatre, munja, gospodar svemira, te krotilac oluja na moru zvao se Perun. Najčešće je u staroslavenskoj mitologiji ovaj bog bio predstavljen u liku orla koji sjedi na hrastovoj grani, s koje vlada cijelim svijetom. Perun je taj koji je u velikoj borbi sa svojim protivnikom Velesom (bog podzemlja i mraka) oslobodio i pustio narodu vode koje je ovaj bio zarobio. Imali su oni i nekoliko svojih boginja koje su štovali, a jedna od najpoznatijih i njima najdraža je bila boginja Vesna. Etimologija imena Vesna, može se u više europskih jezika dovesti u usku vezu s proljećem, te se smatra da je Vesna bila boginja proljeća. Zla boginja - hladnoće, zime i smrti bila je boginja Morana. Mitologija se ove zle boginje sačuvala do današnjih dana (kao i mnoge druge) kroz djelovanje demonskih bića - mora, koje noću prolaze i kroz najmanje otvore na vratima i taru ljude. Nakon početka pokrštavanja «poganih» Hrvata, katolička se crkva ozbiljnije i s pravom suprotstavljala takvim božanstvima poganstva. (Prvi dokazi o pokrštavanju Hrvata sežu još u 8. stoljeće do poznate krstionice kneza Višeslava, a koju je izradio svećenik Ivan u čast i slavu svetog Ivana Krstitelja.) Prihvaćanje katoličke vjere i odanosti rimskom Papi za Hrvate je ujedno bio i početak pristupanja europskom civiliziranom svijetu. Tako su neki stari mitovi i poganski obredi bili lišeni mitskih objašnjenja te se polako pretvarali u narodne običaje. Neki su kroničari spremno tvrdili da je i rimska crkva poštivala neke stare tradicijske običaje, a koje nisu bile u suprotnosti s naukom kršćanske vjere. Tako je štovanje kulta staroslavenskog boga Peruna u narodu, na neki način, preneseno na svetog Iliju (Ilija gromovnik), a kult boga Velesa na svetog Vlaha, zaštitnika pastira itd.
    • Molitve
    • Narodne priče i predaje
    • Poslovice
    • Sakupljači narodnog blaga
    • Stručni prilozi
  • Etno - Običaji
  • Etno - Odijevanje
  • Etno - Stari zanati
    • Narodna medicina
    • Opančarstvo
    • Svilarstvo
    • Tkanje

      Danas, na tlu Imotske krajine tradicionalni obrti i vještine tekstilnog rukotvorstva u potpunosti su zamrli.
      Osim par živućih tkalja, koje isključivo rade po narudžbi tragovi tkalačkog umijeća su gotovo nestali s ovih prostora. O razvijenosti i organiziranosti tekstilnog rukotvorstva na tlu Imotske krajine pisao je Vinko Tolić u svojoj knjizi SKRINJA USPOMENA, Imotski 1997. Ovo djelo ima iznimnam etnografski i etnološki značaj za naš kraj.

  • Etno - Tradicijska jela
  • Etno - Uporabni predmeti
    • U kućanstvu

      Suvremeni način života briše mnoge stare vještine i znanja, zaboravljamo predmete i alate koji su ne tako davno bili sastavni dio života. Na našu sreću cijeli je niz predmeta ipak sačuvan u muzejima i etno zbirkama. Na taj način možemo lako spoznati uporabne elemente koji su bili izrazito rašireni na području Imotske krajine tijekom 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, a njihova namjena očito seže u još dalju prošlost. Kao prilog donosim mali izbor etno predmeta ovoga podneblja.