Svilarstvo

Tek poneki etnološki zapisi, primjerice u djelu fra Silvestra Kutleše, Ivana Raosa, pokazateljem su da je jedno staro umijeće - uzgoj dudova svilca bio prisutan na prostorima Imotske krajine.
Svila se koristila za ukrašavanje nošnji, vrlo koloritnim vezovima. Svilarstvo se održalo do prve polovice prošlog stoljeća, a potom je u potpunosti zamrlo, no i danas je vidljivo da je mnoštvo kuća u Imotskoj krajini imala na svom posjedu dudovo stablo ili kako ga naši nazivaju "murvu".
"Priča o svili počinje 2850. g. st. ere u Kini kad je u vrtu ispod dudova stabla sjedila prelijepa princeza Si Ling Chi, zakonita žena Huang Tia ispijajući jasminov čaj. Bio je proljetni dan, iznad nje se upravo razlistavale grančice duda kad joj je u šalicu upala kukuljica, jedan svijetložuti cocon koji se u dodiru s toplom tekućinom raširio poput fine lepeze. Taj je neočekivani dar izazvao pažnju mlade princeze pa ga je ona dugim i crvenim noktima podigla i primijetila da se iz njega izvukla duga i fina nit. Tako je čovjek prvi put upoznao svilu i povezao njezino nastajanje s čahurom svilinog prelca, s lišćem razlistalog duda i vrućom vodom. Potom je nastajao složeni postupak proizvodnje, koji su Kinezi čuvali tisućljećima, izrađujući od svile skupocjenu žensku odjeću i umjetničke vezove. Dvojica misionara su svilene bubice prenijeli u bambusovu štapu u 5. stoljeću prije Krista u Europu."
Starinska imotska nošnja proizvod je domaćeg tkanja i svilarstva. Prepoznatljiva je po jednostavnosti, modrim, crvenim, zelenim i crnim tkaninama, ukrašenim orukavljima, vezenim poprscima na ž. košulji ili haljini, vezenim ž. oglavljima. Svilu se utkala i u mušku narodnu nošnju; ukrašavala je prsluke, a pasovi za kojima se nosilo oružje bili su izrađeni od svile.
Danas će nam tek poneka starica moći ispričati nešto o postupku svilarenja u Imotskoj krajini koji se mnogo ne razlikuje od postupka svilarenja u ostalim krajevima Hrvatske gdje je bio razvijen.
Svilarstvo je u Imotskoj krajini odavno zaboravljeno, svilu danas doista nalazimo samo u ponekoj očuvanoj tkanici, ukrašenom oglavlju, rijetkim primjercima ž. i m. narodne nošnje!Osim tih rijetkih primjera korištenja svile, ipak smo uspjeli očuvati i paletu koje je bila glavno obilježje naše narodne nošnje: crvenu, modru, bijelu, crnu i zelenu, paletu s kojom od rođenja živimo u našem kraju: ma gdje bili: u polju, oko polja ili u krševitim predjelima naše krajine!