Ženitbeni običaji Iz Imotske i Vrhgorske krajine u Dalmaciji

zenitbeni_obicaji_u_Imotskoj_krajini_IIMomak zavoli djevojku te k njoj dolazi u kuću, na pašu itd., ali sve to dok ne doznade, jesu li njegovi roditelji, strici itd. kajeli (zadovoljni). Ako su zadovoljni, tada mu je i na dalje prosto dolaziti; ako li ne, reku, da se okani. Isto tako i ako ona ili njezini nisu zadovoljni. Kad su zadovoljni, njegov otac (kadgod i majka) dođu u njenih na „ugovor" te tu utvrde obetanjem, da će ju on uzeti, pa poslije toga ne smjedu se jedno drugom iznevjeriti.

Kad se približi vrijeme ženidbe, njegov otac i majka skuvaju pogaču (u ovoj se prigodi zove „kolač"), kakvu dobru kokoš ili tukca, pa u torbu. Osim toga otac ponese jabuku i u nju zadije banovaca, forinata itd., kako koji može, te iđu u njenih na večeru. Kada dođu, dadu sve to njenim, ali se to jede već istu večer za večerom, osim kolača, koji ona sutradan dijeli svojim prijateljicam. Poslije toga njegov otac dade djevojci jabuku, a više puta i prsten. Ovo se zove „prstenovanje". Nakon večere ugovore dan vjenčanja i koliko ima biti svata. Na rastanku njimam (sic) djevojka daruje po štogod za sve ukućane, n. pr. bječve, pâs, napršnjake itd. U večer, prvo nego li bude vjenčanje, sakupe se svi svatovi u mladoženjina oca na večeru kao i ostala rodbina i prijatelji.

Prvo nego li sjednu za večeru, svaki svat ispali po jednu pušku, te se tako i iz daljega može znati, koliko ima svata. Svatko sjedne, gdje tko hoće, a starješina na vrh stola. — Tijekom večere, on se ustane, podigne bukaru i reče jednomu po jednomu, n.pr.: „Zdrav, stari svate! Evo ti kita svata te ih sjutra vodi po djevojku s pomoću Božjom. Sretno ti i čestito bilo!" Pa onda svakomu redom, spomenuv svakomu njegovu svatsku čast. Sutradan, netom svane, zaviče čauš: „Ala svati, pod barjak, da idemo po djevojku!" — Svatova bude od 5—15. — Najprvi iđe „prvinac", za njim čauš. Ovo je najgori svat. Zametne se kakvom toljagom i sveže štogod na vrh nje, n. pr. rubac ili šta slična. On zameće šale i ludorije. — Za čaušom iđe barjaktar, koji nosi trobojnicu, a povrh nje gvozdeni križ, a na križ su nasađene jabuke. Na svakom razkršću barjaktar križa barjakom, jer da tuda najviše vještice igraju svoje kolo. — Za barjaktarom dolazi stari svat; za starim svatom mladoženja (gjuvegija); za gjuvegijom dva kuma, a za kumovim dva djevera, i djeverbaša, koji zapovijeda djeverovim. Sa djeverim iđe i jedna djevojka, koju u Imotskomu zovu „jenga", a u Vrhgorcu „kamara" (od talijanske riječi „comare" — kuma?) — Prvo nego su se uputili, stari svat moli Boga, da ih ne bi koja napast pratila. — Svi obučeni u najsvečanije odijelo iđu tako do kuće djevojčine. Kada dođu tamo, onda djeveri stoje pred kućom i kažu : „Ovdje nam je ostala jedna djevojka, po koju smo došli. Poštenu je ostavili, poštenu nam je i dajte". — Tu se sakupi mnogo cura te jednu po jednu izvode i govore: „sada poznaji!" — Oni odgovore: „poštena, dobra i sve, ali ta nije naša!" — Najzad je izvedu. Onaj, koji je izvede, reče: „ja hoću jabuku za jabuku!" Onda mu djeverovi daruju od 1—5 for. — Tad je vode u crkvu. Barjak leprša, čauš popjeva: „veselo, veselo, stari svate, dragi brate! Družina ti dobre volje, bez nevolje! Pjevaj, pucaj, druže!" Onda jedan za drugim, po redu, puca. Kada su se vjenčali, vrate se u djevojčinu kuću. Tu je sve pripravno što se bolje može: jede se, pije, veseli. Ukućani i svojta nazdravljaju starom svatu i ostalim svatovim. — Kad stari svat pije, vjenčana i djeverovi stoje na nogama. Sve što hoće da učine ostali svatovi, valja da reku: ,,s testirom (dopuštenjem) starog svata!" Kada dođe vrijeme od polazka, čauš zaviče: „azur (spremni) svati, azur i djevojka! Vrijeme došlo, red je putovati. Tijesni klanci a dugi konaci, tuđa zemlja kalauza (provodića) nejma. Kupite se, punci i punice, darivajte mladog gjuvegliju!" Tad izađe djevojačka majka, daruje zeta, a dariva ga i ostala svojta, njetko bječvam, a njetko košuljom itd. On svakomu po nješto plati. Tad odputuju. Kad svatovi dođu kući mladoženje, čauš pjeva: „veseli se pirova majko, evo ti vodimo zamotana đavla!" — Netom dođe djevojka, prebaci jabuku preko kuće te klekne i poljubi prag. Kada unutra uniđe, poljubi svekrvu (muževljevu majku), njegova otca i ostalu rodbinu. Prvo nego li pođu leći, dođe mlada s djeverom te svlači obuću svatovim, koju će ona ob noć izsušiti, a oni je moraju sjutradan izkupiti. Ujutro ona donese u bukari vode i otirač, te se svi svatovi moraju njezinom vodom prati te joj nješto baciti u novcu u bukaru. Tako to traje 2—3 dana, kako tko može. (Nadodati je, da prvi dan, dakle još u kući njena otca, darivaju dvije djevojke, ili žene, sve svatove jednim cvijetom, te pripjevaju, n. pr.:

Stari svate, dragi brate!

Daruj mene, Bog će tebe: :

Ili kruškom il' jabukom,

Il’ pleticom, il’ šesticom,

Il' kesicom iz njedara.

Što je da je, nek' j ' u zlatu, zlato moje!" itd.

Tada jim svaki dade po štogod. Mladoženja iđe prvi leći, a kumovi doprate mladu kašnje. Prvo je bio običaj, da je oni svuku do gola, ali se ovo po malo gubi). Zadnji dan dijeli mlada darove poslije užine. Svakom svatovskom ukućanu daruje štogod, a on njoj priličnu nagradu u novcu. Nakon 10 dana dođe ju posjetiti njezina rodbina („pohođani"); ona kašnje iđe sama ili s mužem u rod. Najzad napomenuti je, da seljaci cijene ne baš puno svoje žene, te ih se još nađe, koji reku: ,,da prostite, moja žena". — Nu ovo se već gubi. Majka u opće voli sinove, nego li kćeri; ali ako se je kći udala, a sin oženio, l% žive u miru sa sinovljevom ženom. Majka voli mužu svoje kćeri nego njoj istoj. Poslovice: Gledaj konju, je l’ debela vrata, a djevojci, kakva joj je majka. — Sadi lozu iz temelja, ženi sina od plemena. — Nek' je od roda, daje gora od groma. — Teško onoj, koja sama dođe! — Dijevom vila, nevom gnjila. — Dok djevojka, dur djevojka; kad nevjesta, baš ni s mjesta. — Vjeruj psu do smrti, a žensku do prve prigode. — Nek je od kuće, da je gora od kučke.


Zbornik za narodni život i običaje, 1896., br. 1

(c) 2010, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, sva prava pridržana.