Ima li u Tv seriji erotike koliko je iz Imotske krajine uvršteno u knjigu "Kudilja i vreteno"?

prosjaci(...)Možda nijedne riječi: iz serije Prosjaci i sinovi nisu postale tako popularne kao riječi - SILO NEČISTA! Ni u jednoj pjesmi u knjizi Kudilja i vreteno seks nije otuđen od rada i prirode. Narodni pjesnik zatječe erotiku u radu, iz rada, i među predmetima koji slute u radu uzima simbole i metafore. Eros rada i eras tijela tvore prirodno jedinstvo. To vidimo u samom naslovu knjige. Kudilja je ženski, vreteno je muški spolni organ. Stvaralačka radoznalost što se osjeća kad se radi kudiljom i vretenom prenosi se u erotski užitak. Kad muškarac u nekom skrovitom gaju - bez sile - povali ženu i zadovolji je sa strašću kakvu čitamo u Verhaerena, onda je to NEDUŽNO djelo prirode. Ljetne grmljavine u užarenoj imotskoj kotlini, poslije kojih će obilna kiša u provali prirodne "strasti" oploditi suhu zemlju, u svemu je nalik na zadovoljenje te tjelesne pohote.
U imotskim selima ima jedan glagol koji možda drugdje ne postoji, bar ne u značenju što ga ima u Imotskoj krajini. To je glagol - gonjanje. I dan danas možete naći pobožne starice u tom kraju koje će vam, bez malo kršćanskog srama, ispričati kako ih je taj i taj negdje u polju ili dubravi - izgonjao.
Gonjati znači zateći negdje samu djevojku, drpati je, povaliti, izgnječiti joj - obično bujne - sise, pritisnuti je, stiskati, pokušati joj rastaviti noge koje ona grčevito stiska, doprijeti rukama ili međunožjem blizu one stvari, ali unutra - jok! Sad, ako ćemo pravo, bilo je ponekad i unutra, al' i to onda više nije bilo gonjanje. Gonjanje se uvijek zbivalo uz ograničeni pristanak djevojke. I bi i ne bi. To ženski , i bi i ne bi bio je zapravo veličanstven izazov i veličanstvena suzdržljivost prirode. Djevojkom, kao budućom roditeljicom života, nasljeđivano stoljećima, upravljalo je načelo opstanka, brige o potomstvu, načelo rada, civiliziranog produženja vrste. Muškarcem također. Kao prirodna jači, on je nasrtao; kao prirodno slabija, ona ga je u gonjanju izazivala, ali mu se i opirala. Gonjanje je tako završavalo pomirbom. Ali i obostranom željom: bit će i ONO jednoga dana, bit će unutra, ali to će značiti ŽIVOT, nov život - DIJETE. I onda kad se djevojka ili udana žena svome tajnom ljubavniku dokraja daje seks je nedužan, ČIST, kao nebo što se razvedri nakon što u grmljavini kišom natopi zemlju. On nije sila nečista, sila đavolska, kao u Prosjacima i sinovima! On je - SILA PRIRODNA.
Dugo sam razmišljao o tome zašto je žena u Prosjacima i sinovima sila nečista, premda mi je katolički odgoj nudio, jednostavan odgovor. Kao ljubitelju žena (ne mislite svašta!), nametnuo mi se zaključak mnogo jednostavniji od jednostavnog katoličkog. A on glasi: žena je u Prosjacima i sinovima sila nečista zato što se glavni likovi u toj seriji bave - NEČISTIM POSLOM. U tome sam otkrio i Raosovu genijalnost i njegov – što se tiče drugog, ljepšeg lica Imotske krajine - potpuni promašaj. Kad bi - onako pretjerano karikirani njegovi muški likovi postojali u stvarnosti, bili bi slabi ljubavnici.
Budući da smatram da je normalni seks rad, da je vezan za rad, te kako muški likovi u toj seriji ne žive od rada, nego od varanja - mislim da je za njih i seks varanje. I to varanje žene! Kako? Ovako: žena u seriji mora ići na priličnom razmaku od muškarca. Biće da je toliki razmak i između orgazma muškarca i trenutka u kojem bi orgazam trebala doživjeti žena. Dakle, prosjačenje i varanje kao POGLED NA SVIJET ima svoj izraz i u međunožju. I tu ona prosjačka stvar vara. Ni tu ne može živjeti od svoga rada - jadnik, pada (na koljena), ponižava se do nepostojanja. Umjesto da stoji čvrsto na svojoj "zemlji", da je obrađuje, da je zadovolji kako bi mu u obostranom užitku začela plod Tako se serija Prosjaci i sinovi izdaje kao serija o NEDOSTATKU PLODNE ZEMLJE koju će natopiti nebo, kiša. Zato je moguće da Kikaš to nesklono mu nebo vara - on u crkvi s pomoću hinjenog boga vara naivnu ženu. Sila nečista je nedostatak rodne zemlje koja je simbol žene, kao što je žena njen simbol. Zato je sila nečista, bujna Vrtirepka, zgriješivši, trebala skočiti u vodu i tako se ubiti. Prosjačenje je ubijanje zemlje - žene, erosa rada. Ali Vrtirepku spašava Matan koji u svojoj prosjačkoj lukavosti vara čak i svoga najodanijeg mu pretka. Dakle, prosjačenje je moguće i kao "stvaralački" čin.
Ali nije Raos dosegao onu Imotsku krajinu koja ima plodnu zemlju, seksualnog Čovjeka i seksualnu Ženu, koja veže rad kao načelo planetarnog opstanka.

Milan IVKOŠIĆ
Imotska krajina
15. svibnja 1984.
(preneseno iz «Studia»)