More

Napisao/la Vinko Pavić
Vjerovanje u postojanje ovih bića s nadnaravnim moćima, bilo je rasprostranjeno  u svim krajevima Hrvatske, pa tako i u Imotskoj krajini.* Vladalo je uvjerenje da su more nastajale od neudanih žena tj. usidilica, a kao djeca su bile rođene u «posteljici». Kao djevojčice i djevojke, rastu i razvijaju se potpuno normalno i žive sasvim običnim životom. Tek kada dožive punu starosnu zrelost, a  ne uspiju se udati, u njima se počinje buditi neprirodni i demonski nagon, te počinju sa svojim «djelovanjem». Vjerovalo se da se mora može preobraziti u bilo koju životinju  - u konja, mačku, kokoš ili kakvu pticu, ali je najčešće to bila kakva domaća životinja. Jedno od karakterističnih i, svakako, najpoznatijih sposobnosti mora je mogućnost prolaska i provlačenja kroz najmanje otvore, a najčešće se uvlačila u kuće svojih žrtava - kroz ključanice. Mora je nakon ulaska u žrtvinu kuću iste pritiskala (trala), težinom svog tijela, istodobno im zatvarajući usta da ne bi koga dozvali. More, gotovo da nisu birale svoje žrtve, te su se znale okomiti na svakoga tko bi im se zamjerio ili ih na neki način uvrijedio, a nisu štedjele ni malu djecu. Osoba koju je «mora satrala», ujutro bi bila fizički, potpuno, iscrpljena i slomljena. Ukoliko bi žrtva uhvatila moru, te joj zaprijetila da će otkriti njen identitet, taj je bio zauvijek oslobođen ove napasti, jer su se more naročito plašile da ne budu otkrivene, jer bi tada bile, sigurno, izopćene iz sela od strane sumještana. Ako bi netko prije izlaska sunca uzeo kakav predmet koji pripada osobi za koju se sumnjalo da je mora, onda ga ova nije mogla satrati. Ukoliko bi pala sumnja na neku osobu da je mora, «provjera» se vršila na jednostavan način. Naime, osumnjičena je trebala dragovoljno sisti na varićak (oveća okrugla drvena posuda za žito), čime bi pokazala da nema nikakvih nadnaravnih moći. Ako bi odbila sjesti na varićak bila bi definitivno proglašavana morom. Isto je tako mora mogla izgubiti svoje moći samim činom priznanja izgovarajući riječi: Ja sam mora, na te pala gola, crnja od lonca, tanja od konca, manja od bobova zrnca. U novije su vrijeme ljudi poistovjećivali more s vješticama, no u daljoj su prošlosti itekako razlikovali ova demonska stvorenja i točno znali «mogućnosti» jedne   i  druge spodobe.

(autor je ovaj tekst promatrao kroz tradiciju svog rodnog sela Ričice)

Vinko Pavić