Vještice - Višćice

Napisao/la Vinko Pavić

Ljudi su u usmenoj predaji opisivali vanjštinu i izgled vještica sukladno njihovomu duhovnom stanju. Pošto su im pripisivane nadnaravne, dakle, nadljudske, neljudske, tj. demonske moći, tako je i njihova vanjština bila mračna i zastrašujuća. Višćice su bile zle, ružne, starije žene, neprirodnog ponašanja i izgleda. Vjerovalo se da su višćice nastale od onih žena koje su kao djevojke bile more, ili su tijekom svog života na neki drugi način, od samog vraga dobile nadnaravne moći (prodale dušu đavlu). Danju su živjele običnim, svakodnevnim životom, kao i sve normalne žene, a u sumrak bi se preobrazile i pretvarale u neku životinju, ali najradije u onu koja leti. Najčešće je to bio leptir. I dan-danas se u našem narodu, za leptira, održao naziv višćica ili višća. Često su žene-vještice bile nesvjesne svog stanja, pa tako mnoge od njih nisu ni znale da su upravo one višćice. Kod njih je prevladavao izuzetan strah i zazor od svega što je simboliziralo sveto i božje. Ukoliko bi se netko slučajno zatekao u blizini mjesta njihova sastanka (a to je najčešće kakvo gumno ili krošnja oraha), bilo je dovoljno prekrižiti se i spomenuti Božje ime i one će se razbježati, a njihov pohod, te večeri - propasti. Vještice su bile najaktivnije u «vrijeme poklada», kada su napadale ljude i malu djecu, pa su se u to vrijeme muškarci, u strahu da ne postanu njihove žrtve, nastojali zaštititi na razne načine. Grudi bi mazali lukom (češnjakom), a vijence luka vješali pored ulaznih vrata ili na koje drugo vidno mjesto, jer se vjerovalo da ih luk odbija i oduzima im vještičje moći. Vjerovalo se da žene-vještice mogu i svojim pogledom nauditi čovjeku. Isto se tako vjerovalo da vještice uzimaju kravama mlijeko, pa ono postaje loše i nekvalitetno za jelo i eventualnu preradu u sir. Ako su ljudi posumnjali da kojoj kravi višćica muze mliko (ako je vodenasto i bez masnoće), nastojali su se što prije riješiti takve krave. Rado su vještice seljanima uništavale ljetinu, a veoma su često pile vino iz bačava te iste punile vodom. Kad bi se u sumrak žene-vještice spremale poletjeti od kuće, mazale bi se nekom tajanstvenom mašću i izgovarale samo njima -čarobne riječi: «Ni o trn, ni o grm, već na pometeno guvno». To iz razloga da ih demonske sile odnesu točno tamo gdje su naumile, a ne u kakvu šikaru ili trnje. Ako bi u sumrak ili uvečer u kuću, slučajno, uletio kakav leptir, ukućani su ga nastojali što prije uhvatiti, istjerati van ili pak ubiti, jer se vjerovalo da je to posjet, upravo, neke vještice, koja je došla izvidjeti situaciju i pripremiti teren za svoj posjet. Ako ga uhvate, potrgaju mu krila, tako da više ne može letjeti, bace ga vani govoreći: «Dođi sutra dat ću ti soli.» Ako bi kojim slučajem drugo jutro kakva starija mještanka prva navratila u tu kuću, odmah bi se posumnjalo da je upravo ona sinoćnja vještica koja ih je posjetila. Isto se tako vjerovalo da djevojke i mlađe žene ne mogu biti vještice, te se uvijek sumnjalo na starije žene. Vješticama su smatrane i one žene koje bi se u crkvi, za vrijeme prikazivanja tijela i krvi Kristove, okrenule od oltara prema izlaznim vratima crkve. Vladalo je uvjerenje da se vještice mogu vratiti normalnom životu te vremenom izgubiti svoje demonske moći ukoliko bi se istinski pokajale tj. ispovjedile, te ostatak svoga života posvetile pomaganju drugih ljudi i molitvi. Također se vjerovalo da bi vještica ostavila na miru osobu koja bi joj pri njenom posjetu iščupala pramen kose, te više nikada ne bi mogla ući u tu kuću.

 

Vinko Pavić