O vukodlacima

Napisao/la Vinko Pavić

To su ljudi ( vukodlaci su uglavnom muške osobe) koji su i za svog života imali posla s vragom, te se odmetnuli od Boga i ljudi. Dobar se i za života pošten čovjek nije mogao povukodlačiti nakon svoje smrti, nego su to obično ljudi koji su na neki poseban način već od samog rođenja bili «predodređeni» da postanu vukodlaci. Posebno se u to vjerovalo za one ljude koji su kao muška novorođenčad rođena u posteljici, te oni mrtvaci koje ukućani i mještani nisu dobro čuvali, pa je ispod njihova odra na kojemu su ležali prije ukopa u zemlju prošla mačka. Vukodlacima su mogli postati i oni ljudi koji su se za života svjesno, krivo zaklinjali. Vjerovalo se da vukodlaci nemaju kosti, pa se pojavljuju kao kakva mišina (ovčja ili kozja), koja se, jednostavno, valja putem. Ako vukodlak, tako se valjajući kao mišina, sretne kakvu domaću životinju, može se prometnuti u nju jer bi na ovaj način vukodlak imao lakši i jednostavniji pristup živom čovjeku. Najlakše su se pretvarali u konja, magare, psa, kvočku s pilićima itd. Ukoliko bi se koja od ovih domaćih životinja počela čudno i neobično ponašati, (konj iznenada napadne i ugrize vlasnika, kvočka ubija svoje piliće itd.) lako se povjerovalo da se u nju prometnijo vukodlak. Ako bi se u neko doba noći seoski psi uznemirili i počeli iznenada lajati i zavijati kao vukovi, to je bio znak da selom prolazi vukodlak u potrazi za svojom žrtvom. Vukodlaci su bili posebno zli i krvoločni, te su ubijali ljude ispijajući im krv, a povlačili su se u grobove u ranu zoru tj. s kukurikanjem prvih pivaca.

 

 

Vinko Pavić