O nadnaravnoj snazi

Oduvijek je, kod seoskog stanovništva, strah od neobičnoga, nepoznatoga i neljudskoga bio prisutan i opterećivao ljudsku psihu i život. Vladalo je uvriježeno mišljenje našeg naroda da postoje neki ljudi koji imaju izvanrednu fizičku snagu, te mogućnost da upravljaju nekim događajima ili pojavama ili utječu na njih. Takvu im je nadljudsku snagu ili moć dodijelila sama sudbina već prilikom rođenja, ili su je možda naslijedili od svojih predaka, kao neku obiteljsku tajnu.  Nadljudsku su snagu imali oni ljudi koji su rođeni u «posteljici» ili su, pak, rođeni u «bijeloj košuljici», što se odmah nastojalo sakriti od suseljana. Isto su tako nadljudsku snagu ili neprirodne moći mogli imati ljudi koji su na neki drugi način bili «obilježeni». Mogao je to biti kakav madež na vidnom mjestu, bradavica ili čak neka tjelesna anomalija. Vjerovalo se da ljudi s nadnaravnom snagom imaju dva srca, te im otuda takva snaga. Za jednoga je, već odavno pokojnog Ričičanina, dugo kružila priča o silnoj snazi koju je posjedovao. Pričalo se da na ramenima može podići konja natovarenog kašetima pržine. Ljudi su zazirali i nastojali izbjeći susrete s osobama koje su svojim stilom života ili se na neki drugi način bitno razlikovali od «normalnih» ljudi, pa bilo to svojim govorom, ponašanjem ili fizičkim izgledom, kao što su; vračare, razni iscjelitelji-nadriliječnici, pa čak i travari. Zaziralo se i od duša nekih pokojnika kao što su duše pobačene ili djece umrle odmah nakon poroda a nekrštene, duša djece ubijene od majki, samoubojica, utopljenika itd. Također se vjerovalo da blizanci mogu imati neke nadnaravne moći, zatim prvorođeno ili posljednje dijete u majke, dijete koje je rano ostalo bez oca, a pogotovo se to odnosilo na izvanbračno rođenu djecu.

 

Vinko Pavić