O urocima

Vjerovanje u mogućnosti uroka pogledom ili nekim «čarobnim» riječima ostalo je u glavama pojedinih ljudi do današnjih dana. Doista je široka lepeze ljudi koji su „mogli“ posjedovati ovakve mogućnosti. Moć bacanja uroka pripisivala se uglavnom ženama, ali i ponekom muškarcu, i to razrookima, s velikim očima, sraštenim obrvama itd. Ureći su mogli i stari i nemoćni ljudi, gladni, bolesni i umirući, prosjaci i invalidi, trudnice itd. Neki su ljudi nesvjesno ili neželjeno imali mogućnost uroka, jer su na neki način stekli ili naslijedili ove moći.  Moglo se ureći gotovo sve i svašta. Sve što je dobro, lijepo i napredno kod djece, trudnica, mladića, djevojaka, a isto se tako moglo ureći domaće životinje, polja, vinograde, ljetinu itd. Mnoge su nedaće, koje su pogađale ljude, pripisivane raznim urocima; ako bi podbacila ljetina, jalova stoka, često umiranje djece kod istih roditelja itd. Često pobolijevanje djece, odraslih osoba, pa i stoke, također se pripisivalo urocima. Da bi izbjegli uroke i zaštitili sebe i svoje bližnje od ovih negativnih utjecaja, ljudi su pribjegavali raznim metodama zaštite. Molitva i zavjetovanje kojemu svecu su svakako najvažnije i najučinkovitije metode zaštite, ali se u životu pribjegavalo i magijsko-ritualnoj terapiji. Dječja se robica, povoji i ostalo morala obavezno skinuti sa sušila prije mraka, kako u sumrak ili gluvo doba noći netko ne bi bacio kakve uroke na nju. U slučajevima uzastopnog umiranja male djece kod istih roditelja, pribjegavalo se zaštiti slijedećeg novorođenog djeteta, nadijevanjem profilaktičkog imena, i to najčešće po kakvom svecu, kojemu su kasnije intenzivnije molilo i preporučalo za zdravlje djeteta. I neke stvari su se koristile u obrambene svrhe i vjerovalo se da mogu zaštititi od uroka sve što im je podložno kao što su; kršćena voda, sol, maslinove ili druge grančice blagoslovljene na Cvitnicu, medaljice, zatim luk (češnjak), biber, kokošja jaja, srebrni novac, ali i neke nečiste stvari kao što su: pljuvačka, lug, prašina itd. Neke su od navedenih stvari ljudi često koristili i kao apotropeje tj. amajlije, noseći ih u džepu, oko vrata ili zašivene u kakav odjevni predmet.

 

Vinko Pavić