O proricanju

Pošto su u Imotskoj krajini, oduvijek, primarne ekonomske djelatnosti bile poljoprivreda i stočarstvo, tako je i osiromašeni puk svim silama nastojao sačuvati i zaštititi ove životno važne grane. Nastojao je saznati što čeka njega i njegovu obitelj u nadolazećoj godini, hoće li ona biti rodna ili ne itd., pa su to nastojali saznati i utvrditi raznim sredstvima, metodama i prirodnim pojavama. Najvažnije je bilo izbjeći vremenske nepogode – led, krupu, sušu itd. koje bi zaprijetile uništenju uroda. I domaće su i divlje životinje svojim glasanjem ili neobičnim ponašanjem «mogle» pretkazati neke pojave ili događaje.  Tako se znalo da slijedi pogoršanje vremena i zahlađenje; ako kokoši legnu ranije nego što je to uobičajeno, ako se okupljaju vrane u niskom letu, ako kokoši stoje na jednoj nozi, ako mravi iznose jaja iz mravinjaka itd. Vrime će okrenit na buru; ako su sunce na zalazu i oblaci oko njega izrazito crvene boje, ako «trepere»zvijezde na nebu itd. Bezbroj je predznaka po kojima su ljudi prepoznavali dolazak kiše. - Ako laste lete nisko, ako muve grizu češće i jače te lete u kuću, ako guje (gliste) izlaze iz zemlje vani, ako žabe više i jače krekeću, ako se oblaci kreću brže od uobičajenoga od Badnjavica prema Drežnju itd. Vjerovalo se da će godina biti dobra i rodna ako su kalandora i dan sv. Marka popraćeni kišom. Psećega su se zavijanja, u blizini svojih kuća, svi plašili, jer je to bio gotovo siguran znak da je smrt u blizini kuće. Smrt je najavljivala i kokoš koja bi zakukurikala kao pijetao, te je takvu odmah trebalo zaklati. Ako mačka prijeđe preko puta kuda ste naumili morate se vratiti natrag, jer to donosi nesreću, a ako prijeđe zmija, onda je to sretna okolnost. Ako se mačka umiva očekujte posjet prijatelja. Moglo se pogoditi čak iz kojega će sela taj prijatelj doći, po tome na koju je stranu mačka, umivajući se, bila okrenuta. Ako se krava zaobada (pobjegne poslije ugriza obada), suša će se nastaviti i dalje. Za pijetla se vjerovalo, ako je crnog perja, da može snesti jaje, kao i kokoš, iz kojega bi se moglo izleći kakvo demonsko biće, pa bi tamniji ili crni pijetao brzo završavao u loncu. Ljudi su se naročito pazili susreta sa zmijama, te su takve susrete nastojali izbjeći. Opravdan strah je bio od zmijskog ugriza, a sve drugo je mistificiranje i praznovjerje. Vjerovalo se da zmija može svoju žrtvu, bilo da se radi o kakvoj životinji ili čovjeku, hipnotizirati i dovući k sebi. Isto se tako vjerovalo da djeca ne smiju ubijenu zmiju podići na štapu iznad koljena, jer će u protivnom prestati rasti i razvijati se. Ukoliko bi trudna žena ubila zmiju predviđali su joj da će roditi zdravo i snažno dijete. Ptica kukavica je zauzimala posebno mjesto i simbolizirala je onu mračniju stranu u sferi mitoloških i nadnaravnih pojava i događaja. Po narodnoj je mitologiji kukavica postala od žene, koja je predugo oplakivala i kukala za izgubljenim mužem, te mu se zbog toga duša nikako nije mogla smiriti na drugom svijetu, pa ju je ta, njegova, ista napaćena duša proklela i pretvorila u pticu kukavicu. Kukavice su smatrane jednim od «sigurnijih» vjesnika smrti, pa ju ljudi nisu voljeli čuti u blizini svojih kuća, a naročito ujutro. Ukoliko bi se kukavica oglasila u blizini čije kuće rano ujutro, to je bio siguran znak da će netko iz te kuće uskoro preseliti na oni svit. Izuzev u proljeće, jer tko bi prvi čuo njeno kukanje, vjerovalo se da će mu to donijeti sreću. Lastavicu su smatrane mitskim i gotovo božanskim pticama, te ih se nije smjelo ubijati, jer su upravo lastavice svojim crnim krilima sakrile sva tri sunca koja su nekada obasjavala svijet i na taj način spriječile zmije da ih ispiju. (Po nekim je mitologijama, nekada davno, postojalo čak devet sunca.) Grijeh je bio i rušiti njihova gnijezda, jer se vjerovalo da kuću na kojoj se gnijezde lastavice neće pogoditi grom. I one su svojim letom, cvrkutom i odabirom mjesta za gniježđenje «mnogo toga govorile» seoskom puku. I pčele su, baš kao i lastavice, smatrane posvećenim životinjama. Nije ih se smjelo ubijati, a onoga tko ih ubija čeka veliko zlo i nesreća. Stoga se za pčele nije smjelo govoriti da krepaju (ugibaju), nego da umiru kao i ljudi. I za mnoge druge, sasvim normalne pojave, neuk je i praznovjerni puk često tražio odgovore u tajanstvenom svijetu mraka i čarobnjaštva. Ljudi su proricali i po sebi samima i svomu «čudnom» ponašanju. Ako vas je iznenada zasvrbio desni dlan, tumačili su stari ljudi, nešto ćete morati plaćati, tj. očekuju vas novčani izdaci, a ako je u pitanju bio lijevi dlan, tada ste mogli očekivati novčani ili neki drugi materijalni dobitak. Ako vas je zasvrbilo oko, vjerojatno ćete tog dana plakati. Da biste saznali što vam pretkazuje «zvonjenje» u uhu morali ste priupitati nekoga, o kojem je uhu riječ. Ako je dotični pogodio koje vam uho «zvoni», onda mu slijedi dobitak, a vama nekakva važna vijest, a ako nije pogodio, onda se vi možete nadati dobitku. Ukoliko vas je nakon obilnog obroka uhvatila štucavica (šćucanje), najprije ste pomislili da vas se netko sjeća i da misli na vas, a tek onda na možebitne probavne smetnje. A da biste se riješili ove neugode bilo je dovoljno pogoditi tko to misli na vas i šćucanje bi prestalo! Ako vam na vrhu jezika izbije čvilja, tada netko na vas nešto laže. Kad bi se u šumi djeca zaigrala, pa nisu mogla pronaći stoku, ili put koji vodi do nje, to su jednostavno rješavali «pljuvačkom». Pljunuli bi u dlan lijeve ruke, a bridom desne snažno udarili po lijevom dlanu i pljuvački. U kojemu bi smjeru pljuvaka odletila, u tom je smjeru valjalo potražiti izgubljenu stoku ili put. Ako ste ujutro, naopako, obukli na sebe neki odjevni predmet (guću ili košulju), toga biste se dana mogli opiti, a ako vas slučajno svrbe tabani, tada ćete iznenada negdje otputovati. Ni veće i važnije poslove ljudi nisu započinjali svaki dan. Svecom (nedjelja i crkveni blagdani) se nije smjelo raditi gotovo ništa, osim onoga najnužnijega, a petak se smatrao izuzetno nesretnim danom za započinjanje veće rađe. Naročito se na Veliki petak nije smjelo raditi ništa oko zemlje, pogotovo one poslove u kojima je trebalo «bosti» zemlju, kao štihati, krčiti, saditi itd. Za veće je poslove ponedjeljak bio sigurniji. Ako ste nekuda krenuli, na put, kakav važan posao i sl., a nešto ste zaboravili uzeti, u tom se slučaju niste smjeli vratiti nazad, jer će posao ili put biti neuspješni. - (U povratku nema sriće - često su govorili naši stari)!

 

Vinko Pavić