Pašara

Igra se u kući, obično na prelu s neograničenim brojem igrača. Svaki igrač uzme sebi neko ime, obično je to bilo ime voća. Prvi igrač govori npr.: "Pašara poleti, na krušku doleti", igrač imenom kruška odgovara: "Nije, ne", prvi igrač opet pita: "Da di jede", a ovaj mora brzo odgovoriti npr.: "Pašara poleti, na šljivu doleti"; sada ovaj tko je šljiva odgovara isto brzo i tako ukrug.
Bit je u tome da se svaki upit i odgovor izgovori sve brže i brže, i ako se netko smete, tj. ne zna odgovoriti, taj dobiva po ruci "turom" onoliko puta koliko kaže igrač koji mu je postavio pitanje.
 
Slavko Galiot