Ganga - naša prva etno glazba

Ljudsko je grlo najsavršeniji, najljepši i najbolji glazbeni instrument.

Antun Gustav Matoš

Ganga je snažna i zvonka višeglasna kratka narodna pjesma koju pjevaju muške i ženske skupine (kad nema dovoljno pjevača onda i mješoviti duo ili trio hrvatskog seoskog puka u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini. Ta izvorna etnoglazbena vrsta nastala je prije stotinu godinu u Imotskoj krajini, najveću...

Vinjansko kolo

Lipo ti je u mom kolu,

đel divojko, đel dušice

đelema meni na ruku

 

Još je lipše oko kola

đel divojko, đel dušice

đelema meni na ruku

 

Vid u mene lipe kose

đel divojko, đel dušice

đelema meni na ruku

 

Ja ću ti je razmrsiti

đel divojko, đel dušice

đelema meni na ruku

 

Vid u mene lipa oka

đel divojko, đel dušice

đelema meni na ruku

 

Evo mi ga i još lipšeg

đel divojko, đel dušice

đelema...

Igra žandara i lopova

Više je inačica ove igre, a ja se sjećam ovih detalja. Cilj ove igre je bio u tome da žandari pridobiju što više lopova za sebe. Jednostavno bi se skupina djece podijelila u dva tabora, jedni bi bili žandari, a drugi lopovi. Ove je druge bilo teško prikupiti jer su u ono doba bili negativci i lovina.Kad bi se tako podijelili lopovi bi se morali skriti, a žandari bi krenuli u akciju traženja. Kad...

Igra trlje

Danas postoje razne inačice ove ili slične igre, pa i poznata igra "mlina" koja se također igra u dvoje, ali sa šest figurica. To je jedna od društvenih igara koja se dosta dugo održala, a još ju i dan-danas djeca ponegdje zaigraju. I odrasli su se znali rado upustiti u ovu igru, jer je trajala kratko i nije iziskivala nekakve nedostižne rekvizite, kao ni umni i fizički napor.Na komadu papira, na...

Igra na franje

Tko je imao više ovih predivnih, šarenih, staklenih kuglica, (neko je vrijeme bilo i keramičkih) bio je i važniji, a tko je njima dobro gađao, taj je bio glavni u društvu. Svrha je bila, naravno, pogoditi protivničku franju (netko je franje zvao i pikulama), te bi istu pogotkom, najčešće i osvajao. Za dobar izbačaj ili gađanje, franja se držala između srednjeg prsta i palca, te bi se naglim...

Neka puca...

Skupina bi djece posjedala u krug i svatko bi za sebe odabrao naziv kakva oružja. Npr. Ante bi bio pištolj, Mate - top, Jure - puška itd. U sredinu bi postavili kakvu loptu, u ono je vrijeme to bila krpenjača, a jedan je od djece bio prozivač, te je on stajao sa strane i nije aktivno sudjelovao u igri.Prozivač bi zapovjedio ovako: Neka puca, neka puca, (a ovi su svi napeto iščekivali čije će ime...

Izrada pišćaca ili zvižđe (zviždaljke)

Izrada pišćaca ili zvižđe iz kore jasenovih mladica, bila je nezaobilazna zabava, kad bi se djeca našla u šumi. Odreže se mlada jasenova grana, debljine prsta, te se nožem u krug pažljivo zareže kora, dužine željena pišćaca. Zatim se pažljivo drškom noža udara po zarezanom dijelu kore, ali tako da kora ne pukne. Bilo je važno odvojiti cijelu koru od drveta. Udarajući drškom noža po kori «majstor»...

Što je gori

Još jedna igra se vezivala uz proslavu blagdana te se uglavnom igrala oko Uskrsa, točnije na veliki petak. Dugo je živjelo uvjerenje da koliko se vina popije na veliki petak toliko se dobije krvi, pa su toga dana roditelji davali i svojoj djeci po malo vina. U ovoj se igri od djece tražila dosljednost i točnost u odgovorima, te posebno ozbiljnost.Dok bi se ispitanik nasmijao ispadao bi iz igre...

Na jajaš

Ovu su jednostavnu igru djeca igrala u Božićno vrijeme koje je ujedno bilo i vrijeme darivanja. Najčešći darovi za materice i očiće bili su orasi i bademi, pa je ovih koštunjavih voćaka tada bilo više nego u ostatku godine. Ova se igra igrala s ciljem da se od protivnika osvoji što više oraha ili bajama.Jedan bi sudionik iz džepa uzeo u svaku ruku po nekoliko oraha ili bajama (pazeći da protivnik...

Na ploče

Igra - ploče, po pričanju starijih Ričičana imala je dvije slične varijante. Jedna je bila - na puce, a druga - kece. Ploča - na puce, igrala se tako da bi protivnici izabrali svaki svoju kamenu ploču. Obično se uzimala ploča promjera dvadeset do trideset centimetara i to po mogućnosti što pravilnijega, okruglog oblika.Svaki bi igrač iza pika (kamen visine desetak centimetara), stavio jednak broj...

Mučavica - (Lije-tako)

Mučavica je također jedna od igara kojom bi se određivao redoslijed igranja u nekoj igri, ili prvenstvo biranja suigrača, ali i igra kojom su se djeca mogla i pozabaviti. Danas tu igru nazivamo par-nepar, a u Ričicama se ona još zvala, lije - tako. Naziv je igre mučavica, izvedenica riječi mučati, ili šutjeti, a sama igra i jeste takva, tj. igra se mučeći ili šutke, za razliku od šijavice.Igrači...

Kljuke

Kljuka je igra koju su igrali gotovo isključivo dječaci i momci, koji su na taj način ispitivali svoju snagu pomoću prstiju. Stali bi jedan nasuprot drugomu, uhvatili protivnika svojim savijenim prstom u oblik kljuke za njegov prst (najčešće kažiprst ili srednjak) i povlačili što jače jedan drugoga. Tko bi prvi odustao ispruživši prst, taj je izgubio i slabiji je u kljuki.

Potkategorije

  • Etno - Glazba i folklor
  • Etno - Igre
    • Igre djece
      Igre i zabave su se često razdvajale na muške i ženske. Tako su igre kao što su na pitonjke i cingarele, smatrane isključivo ženskim, a klisa i gudača, ploče, kamena s ramena i kljuke, izrazito muškim igrama. Malo je onih igara u kojima su ravnopravno sudjelovala muška i ženska djeca.
    • Igre odraslih
  • Etno - Narodna usmena književnost
    • Epske pjesme
    • Legende
    • Lirske pjesme
    • Mitologija
      Stari Slaveni, a među njima i Hrvati, kao i neki drugi Europski narodi, pripadaju grupaciji Indoeuropskih naroda, te su u davnoj prošlosti imali isti ili sličan jezik, kulturu, običaje, vjerski život i mitologiju. Tako su i «Prahrvati» sve do dolaska na ove današnje prostore, tj. do pokrštavanja i prihvaćanja katoličke vjere, štovali razna božanstva i bogove, vjerovali u njihove moći, slavili ih i častili na svoj specifičan način, te bili uvjereni da su njihovi bogovi i nekim ljudima, životinjama, stvarima pa i drveću dali, za njih, zaštitničke ili uništavajuće moći. Mitološka slika o bogovima, u ono vrijeme, bila je veoma bogata i razgranana. Kod svih je južnoslavenskih naroda vladao tzv. dualistički nadzor između dobra i zla (svijetlobog ili bijelbog i crnbog). Među najštovanijima od mnogih staroslavenskih bogova bio je Svijetlobog ili Bijelbog. Smatrali su ga onim koji im šalje sve dobro što im se kroz život događa, za razliku od Crnboga koji im donosi zlo i nesreću u njihove živote. Posebno je bio štovan bog Svarog, kojega su smatrali tvorcem neba i zemlje te su vjerovali da je on praotac svih drugih bogova, pa su mu podizali bezbrojna svetišta i kultna mjesta, na kojima su ga slavili i prinosili mu razne žrtve. Vjerovali su da sve zna i vidi te su ga još zvali Svevid ili Sveznadar. Bog vatre, munja, gospodar svemira, te krotilac oluja na moru zvao se Perun. Najčešće je u staroslavenskoj mitologiji ovaj bog bio predstavljen u liku orla koji sjedi na hrastovoj grani, s koje vlada cijelim svijetom. Perun je taj koji je u velikoj borbi sa svojim protivnikom Velesom (bog podzemlja i mraka) oslobodio i pustio narodu vode koje je ovaj bio zarobio. Imali su oni i nekoliko svojih boginja koje su štovali, a jedna od najpoznatijih i njima najdraža je bila boginja Vesna. Etimologija imena Vesna, može se u više europskih jezika dovesti u usku vezu s proljećem, te se smatra da je Vesna bila boginja proljeća. Zla boginja - hladnoće, zime i smrti bila je boginja Morana. Mitologija se ove zle boginje sačuvala do današnjih dana (kao i mnoge druge) kroz djelovanje demonskih bića - mora, koje noću prolaze i kroz najmanje otvore na vratima i taru ljude. Nakon početka pokrštavanja «poganih» Hrvata, katolička se crkva ozbiljnije i s pravom suprotstavljala takvim božanstvima poganstva. (Prvi dokazi o pokrštavanju Hrvata sežu još u 8. stoljeće do poznate krstionice kneza Višeslava, a koju je izradio svećenik Ivan u čast i slavu svetog Ivana Krstitelja.) Prihvaćanje katoličke vjere i odanosti rimskom Papi za Hrvate je ujedno bio i početak pristupanja europskom civiliziranom svijetu. Tako su neki stari mitovi i poganski obredi bili lišeni mitskih objašnjenja te se polako pretvarali u narodne običaje. Neki su kroničari spremno tvrdili da je i rimska crkva poštivala neke stare tradicijske običaje, a koje nisu bile u suprotnosti s naukom kršćanske vjere. Tako je štovanje kulta staroslavenskog boga Peruna u narodu, na neki način, preneseno na svetog Iliju (Ilija gromovnik), a kult boga Velesa na svetog Vlaha, zaštitnika pastira itd.
    • Molitve
    • Narodne priče i predaje
    • Poslovice
    • Sakupljači narodnog blaga
    • Stručni prilozi
  • Etno - Običaji
  • Etno - Odijevanje
  • Etno - Stari zanati
    • Narodna medicina
    • Opančarstvo
    • Svilarstvo
    • Tkanje

      Danas, na tlu Imotske krajine tradicionalni obrti i vještine tekstilnog rukotvorstva u potpunosti su zamrli.
      Osim par živućih tkalja, koje isključivo rade po narudžbi tragovi tkalačkog umijeća su gotovo nestali s ovih prostora. O razvijenosti i organiziranosti tekstilnog rukotvorstva na tlu Imotske krajine pisao je Vinko Tolić u svojoj knjizi SKRINJA USPOMENA, Imotski 1997. Ovo djelo ima iznimnam etnografski i etnološki značaj za naš kraj.

  • Etno - Tradicijska jela
  • Etno - Uporabni predmeti
    • U kućanstvu

      Suvremeni način života briše mnoge stare vještine i znanja, zaboravljamo predmete i alate koji su ne tako davno bili sastavni dio života. Na našu sreću cijeli je niz predmeta ipak sačuvan u muzejima i etno zbirkama. Na taj način možemo lako spoznati uporabne elemente koji su bili izrazito rašireni na području Imotske krajine tijekom 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, a njihova namjena očito seže u još dalju prošlost. Kao prilog donosim mali izbor etno predmeta ovoga podneblja.