Kudjelja s vretenom jedan je od glavnih predmeta naše narodne umjetnosti, čija ljepota izrade i danas plijeni pažnju. Rezanje, oblikovanje i rezbarenje drveta od davnina je poznato i predstavlja jedan od najrasprostranjenijih vidova umjetničkog izražavanja. Kudjelja ima svoje mjesto u tradicionalnom načinu života. Bila je svojina žene koja je već kao djevojčica učila presti. Na izrezbarenu i ukrašenu kudjelju stavljala se pripremljena i iščešljana vuna koja se prela u konac, odnosno vunenu nit koja se namotavala na vreteno. Ispredene niti bile su pripremljene za tkanje ili pletenje. Kudjelje su smatrane darom ljubavi jer su ih izrađivali i poklanjali momci djevojkama, očevi kćerima, muževi ženama, a sinovi majkama. Osobito se pazilo na njihovu ljepotu pa način izrade i bogatstvo ukrasa i šara predstavljaju lijep primjer likovnog izražavanja narodnog stvaralaštva edmedicom.com.

Skrinja – koristila se za robu i posteljinu koju je mladenka nosila u kuću u koju se udaje. Ni jedna djevojka nije se udavala, a da joj roditelji nisu dali napraviti škrinju (skrinju) ili ormar i krevet. Škrinja je sinonim za čvrste obiteljske vrijednosti. Nakon udaje djevojke u trenutku kada postanu majke u njih su polagale svoju najvrjedniju imovinu, čuvajući ih za udaju svojih  kćeriju.

Bačva - osnovni inventar svakog podruma, izrađena od hrastovine. Od rimskog pjesnika i povjesničara Marka Aneja-Lukana ostao nam je najstariji zapis iz Istre i s otoka Krka (49. godine p.n.e.), iz kojega zaključujemo da su drvene bačve izrađivali još Iliri - prastanovnici naših krajeva.

Singerica - mašina za šivanje koja je najčešće bila smještena uza zid s najviše dnevnog svjetla. To je predmet koji je snaha (ako je bila dovoljno imućna) donijela u svoj dom. Iznad mašine nerijetko se nalazilo veliko zrcalo (špigl). 

Srp - alat kojim se želo žito, djetelina, trava. Izrađen od kovanog željeza u vignju. Nasađen u drvenu dršku. Bio je dio alata svake obitelji.

Demežana, demejana, demižon - staklena posuda (boca) opletena prućem koja je služila za držanje vina i rakije.

Sepet - pletena korpa visoka oko metar, široka oko 60 cm, duga oko 50 cm, oblika je kvadra,  obično jednako široka pri dnu i pri vrhu što nije bilo pravilo. Pravi domaći sepeti iz našeg kraja su bili pravljeni od drinovine kao kostura a pleteni od rakite koja se sjekla uz obalu rijeke Vrljike. Osnovna namjena sepeta je bila u berbi grožđa, u njega se prikupljalo ubrano grožđe a onda bi ga muškarac na desnom ramenu prebacio do bačve koja se nalazila na zaprežnim kolima.

Vučija - drvena posuda elipsastog oblika u kojoj se nosila voda. Često su je i žene nosile na leđima. Nazivala se još i burilo - drvena plosnata posuda, napravljena od  drvenih obrađenih letvi kao i bačva, jako čvrsta, obavijena metalnim obručima specijalno rađenih za burilo.
Bukara - drvena posuda iz koje se pije vino.

Kamenica - udubljeni blok kamena, koji je služio kao pojilo za stoku. Imotska krajina, ručna izrada, kamen, 70-te godine 20. st. Kamenica je ime koje se koristilo i za prirodne rupe u kamenu u kojima se iza kiša skupljala voda. Ako su bile između pola (stijena) u hladu ,onda se voda dugo vremena sačuvala u njima. Služile su i domaćim i divljim životinjama.

Prakljača - plosnato pomagalo kod pranja rublja u obliku lopatice, kojom je pralja udarala po mokrom rublju, simbol čistoće... Udarcima se razgrađivala nečistoća natopljenog prljavog rublja... Izrezbarene površine prakljače koristile su za lakše utrljivanje sapuna... Posvećivala im se posebna pažnja te su skoro sve različito ornamentirane i svaki bi ornament mogao predstavljati i kreativnost ukućana kojima je pripadala. Rublje se često pralo uz rijeku... kasnije i u koritima... Osim sapuna iz kućne radinosti za pranje koristio se nekada i pepeo. Lovreć, poč. 20. st., drvo, rezbareno.