Ženitbeni običaji Iz Imotske i Vrhgorske krajine u Dalmaciji

zenitbeni_obicaji_u_Imotskoj_krajini_IIMomak zavoli djevojku te k njoj dolazi u kuću, na pašu itd., ali sve to dok ne doznade, jesu li njegovi roditelji, strici itd. kajeli (zadovoljni). Ako su zadovoljni, tada mu je i na dalje prosto dolaziti; ako li ne, reku, da se okani. Isto tako i ako ona ili njezini nisu zadovoljni. Kad su zadovoljni, njegov otac (kadgod i majka) dođu u njenih na „ugovor" te tu utvrde obetanjem, da će ju on uzeti, pa poslije toga ne smjedu se jedno drugom iznevjeriti.

Curinstvo, ogovaranja i prošnja

zenitbeni_obicaji_u_Imotskoj_krajini_IU obitelji di bi bile više ženske dice, onda bi se divojčice od 14 do 15. godine davalo u najam u bogatijih ljudi. Često bi baš te divojčice svojom mizernom plaćom pomagale svojim roditeljima za podržat mlađu braću i sestre. Neke su od tih divojaka u najmu stekle i sriću, to jest udale se i udomile. Siromašnije divojke bi se teže udavale jerbo bi roditelji svojim sinovima tražili ćeri imućniji roditelja. Bitno se je bilo oženit iz bogatije kuće, pa makar divojka bila i slabijeg vanjskog izgleda ili moguće i defektna. Veliki broj roditelja je sugerirao i određivao koja će im biti nevista, a najviše se to očitovalo kod sinova jedinaca, ili obrnuto kod divojke dotarice.

"Sleć" mladence

Vjencanje_poc_20_st_u_gradu_ImotskomNakon što bi svit oša svojim kućama, mlada i mladoženja bi išli u svoju sobu. Čekala ji je prva bračna noć. Tadan bi mladence tribalo «sleć», odvest ji do ložnice. Prskale su šale i doskočice na njijov račun tada. Kum i diver bi jin zaželili laku i ugodnu prvu bračnu noć. Bez obzira na to kakva je ona bila, mlada bi morala ujutru ustati prva, čim bi svanilo. Valjalo je izmesti kuću, naložiti vatru i srediti sve po kući. Svekrvu je sve moralo dočekati gotovo.