(...)Možda nijedne riječi: iz serije Prosjaci i sinovi nisu postale tako popularne kao riječi - SILO NEČISTA! Ni u jednoj pjesmi u knjizi Kudilja i vreteno seks nije otuđen od rada i prirode. Narodni pjesnik zatječe erotiku u radu, iz rada, i među predmetima koji slute u radu uzima simbole i metafore. Eros rada i eras tijela tvore prirodno jedinstvo. To vidimo u samom naslovu knjige. Kudilja je ženski, vreteno je muški spolni organ. Stvaralačka radoznalost što se osjeća kad se radi kudiljom i vretenom prenosi se u erotski užitak.
Etnologinja Ivanka Ivkanec podsjeća na erotsku dimenziju povijesti Dalmatinske zagore
Osamnaestog siječnja počinje vrijeme poklada, mesopusta, raskalašenog ponašanja, koje se najviše vrti oko seksa i erotike, dakle intime koja se u našim selima čuva barem ispod tri suknje ili ispod jednog para gaća. Ovim tradicionalnim običajem tjeraju se zima i zli duhovi, doziva proljeće i kroz prste gleda na ludosti koje okreću naglavce ulični život. Baš se u pokladama pokazuje živost, nagomilana ljubavna energija, zanosi i mašta, ono na što su ljudi inače najosjetljiviji i što u svakidašnjem životu vrlo često ojkanjem izražavaju: "Oj, znat ćeš mala,/ šta je Uništanac,/ kad te golu strpa pod sukanac" - taj od pamtivijeka erotski pjev i zov delija vrličkog kraja bio je živ još i 1988., kada ga je zapisala etnografkinja Ivanka Ivkanec, vrhunska stručnjakinja za hrvatsku narodnu intimu. - Unište je, naravno, selo, ali "u ništa" znači i spolni čin, objašnjava nam. Spolni je nagon bio jači od patrijarhalnog morala, jači od kazni, kao što je često i ljubav bila jača od smrti ...
Ima li u Tv seriji erotike koliko je iz Imotske krajine uvršteno u knjigu "Kudilja i vreteno"?
(...)Možda nijedne riječi: iz serije Prosjaci i sinovi nisu postale tako popularne kao riječi - SILO NEČISTA! Ni u jednoj pjesmi u knjizi Kudilja i vreteno seks nije otuđen od rada i prirode. Narodni pjesnik zatječe erotiku u radu, iz rada, i među predmetima koji slute u radu uzima simbole i metafore. Eros rada i eras tijela tvore prirodno jedinstvo. To vidimo u samom naslovu knjige. Kudilja je ženski, vreteno je muški spolni organ. Stvaralačka radoznalost što se osjeća kad se radi kudiljom i vretenom prenosi se u erotski užitak.
Gonjanje
Jedan neobičan fenomen seksualnih sloboda na dinaroidnim područjima trajao je sve do početka 60-tih godina 20. stoljeća. Radi se o gonjanju. Premda se o gonjanju rijetko govorilo, a još rjeđe pisalo od strane relevantnih stručnjaka (etnologa, povjesničara ili sociologa), ovaj je fenomen zanimljiv stoga što baca sasvim drugačije svjetlo na prosječnog hrvatskog Dinaroida. Zdrava seksualnost, taj česti pojam modernog liberalnog društva pojavio se na Zapadu tek 60-tih godina 20. stoljeća. A kod nas "konzervativnih" Dinaroida on je trajao više od tisuću godina!
Predstavljanje svadbe u hrvatskim pokladnim običajima
Unatoč brojnosti svadbenih elemenata umetnutih u okvir pokladnih događanja, razlike između ovih dviju cjelina uočljive su već na prvi pogled. Sadržaj tih elemenata se transponiranjem u pokladno razdoblje bitno izmijenio: svečano postaje smjehovno, povišen ton prelazi u grotesku (Bahtin 1978:18).
Glazbala na kojima svirači izvode svoje pokladne "svatovce" u pravilu su raštimana, pjesme, zdravice i propisani dijalozi između svatova redovito su izmijenjena teksta i lascivna karaktera.
Inverzija spolova u hrvatskim pokladnim i svadbenim običajima
U inačicama zabilježenima u okolici Županje, Gospića i Imotskoga, u Donjim Kaštelima te na Pelješcu muškarci maskirani u žene nose sa sobom novorođenče, presvlače ga, hrane, optužuju nekoga iz publike da je otac djeteta, ali ne oponašaju porođaj.
Prema građi s Brača, Korčule, iz Komina i Malog Stona u Dubrovačkom primorju te iz Lovreća kraj Imotskog, sporadično su nositeljice pokladnih izvedbi trudnoće i porođaja zbilja žene.
Pokladni život Imotskoga
"VIDI GA KAKO SE UMAČKARA..."
Iako poklade odavna imaju uporište u vjerskim pučkim običajima, raslojavanjem građanskog društva "mačkaravanje" je uzdignuto na razinu osmišljenog odgovora na sve društvene pojave. Sredina, u kojoj svatko svakoga vidi i zna, te svatko svakome može poviriti u pjat, daje neiscrpan izvor pokladnog izrugivanja. Tako poklade i maškare dođu kao neka prirodna pogodnost, odgovor na brojne zgode svakodnevnog života, a najviše kao želja da se u malomišćanskim zimskim danima poludi, poditinji
Božićni blagdani u Vrhgorsko-Imotskoj Krajini
Pomozi Bože! Evo nam osvanu i željno očekivani badnji dan; dan, koji je za sve katolike vele znamenit, pa i za nas, koji živemo na selu. U Imotskoj i Vrhgorskoj krajini običaj je, da se cijeli taj dan posti, da se pokorno dočeka slavilo porođenje Isusovo, te se pripravlja i u najsiromašnijoj kući glasoviti „bakalar" za večeru. Istina je, da težak, koji sav dan radi, ne može biti bez okrjepe, pa se štogod i založi.
Velika Gospa
Velika Gospa je dan svetkovine uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine. Taj dan je i državni blagdan. Na svetkovinu, mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo, dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo, proglasio je papa Pio XII., 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo. Imoćani od davnina zavjetuju Velikoj Gospi u crkvici Gospe od Ružarija na Opačcu, najstarijoj zavjetnoj crkvici u ovom kraju, obilaze i klanjaju se Gospinoj slici, prinose joj darove i upućuju molitve.
Gospa od Anđela - zaštitnica Imotskog i Imotske krajine
Nakon više od dva stoljeća (1493.-1717.) Imotski i čitava Krajina od Roška Polja do Klobuka, oslobođena je od turskog ropstva. Bilo je to 2. kolovoza 1717. godine na blagdan Gospe od Anđela. Taj dan proglašen je narodnim blagdanom Imotskog i Imotske krajine, a Gospa od Anđela zaštitnicom. Mletačka vojska odmah je sagradila na Topani crkvicu na čast Majke Božje.
Ženitbeni običaji Iz Imotske i Vrhgorske krajine u Dalmaciji
Momak zavoli djevojku te k njoj dolazi u kuću, na pašu itd., ali sve to dok ne doznade, jesu li njegovi roditelji, strici itd. kajeli (zadovoljni). Ako su zadovoljni, tada mu je i na dalje prosto dolaziti; ako li ne, reku, da se okani. Isto tako i ako ona ili njezini nisu zadovoljni. Kad su zadovoljni, njegov otac (kadgod i majka) dođu u njenih na „ugovor" te tu utvrde obetanjem, da će ju on uzeti, pa poslije toga ne smjedu se jedno drugom iznevjeriti.
Curinstvo, ogovaranja i prošnja
U obitelji di bi bile više ženske dice, onda bi se divojčice od 14 do 15. godine davalo u najam u bogatijih ljudi. Često bi baš te divojčice svojom mizernom plaćom pomagale svojim roditeljima za podržat mlađu braću i sestre. Neke su od tih divojaka u najmu stekle i sriću, to jest udale se i udomile. Siromašnije divojke bi se teže udavale jerbo bi roditelji svojim sinovima tražili ćeri imućniji roditelja. Bitno se je bilo oženit iz bogatije kuće, pa makar divojka bila i slabijeg vanjskog izgleda ili moguće i defektna. Veliki broj roditelja je sugerirao i određivao koja će im biti nevista, a najviše se to očitovalo kod sinova jedinaca, ili obrnuto kod divojke dotarice."Sleć" mladence
Nakon što bi svit oša svojim kućama, mlada i mladoženja bi išli u svoju sobu. Čekala ji je prva bračna noć. Tadan bi mladence tribalo «sleć», odvest ji do ložnice. Prskale su šale i doskočice na njijov račun tada. Kum i diver bi jin zaželili laku i ugodnu prvu bračnu noć. Bez obzira na to kakva je ona bila, mlada bi morala ujutru ustati prva, čim bi svanilo. Valjalo je izmesti kuću, naložiti vatru i srediti sve po kući. Svekrvu je sve moralo dočekati gotovo.