Praznovjerje - uz rođenje djeteta

Praznovjerje je nekada bilo duboko ukorijenjeno u živote ljudi, a poseban je strah vladao od raznih vradžbina i uroka. Vjerovalo se da je rodilja nečista četrdeset dana nakon poroda, te je u tom periodu iznimno podložna raznim vradžbinama i urocima. Posebno se trudnica morala čuvati, da neke neprirodne i nadnaravne moći, a koje su «posjedovali» određeni ljudi, ne naude njoj ili djetetu.

O proricanju

Pošto su u Imotskoj krajini, oduvijek, primarne ekonomske djelatnosti bile poljoprivreda i stočarstvo, tako je i osiromašeni puk svim silama nastojao sačuvati i zaštititi ove životno važne grane. Nastojao je saznati što čeka njega i njegovu obitelj u nadolazećoj godini, hoće li ona biti rodna ili ne itd., pa su to nastojali saznati i utvrditi raznim sredstvima, metodama i prirodnim pojavama.

O urocima

Vjerovanje u mogućnosti uroka pogledom ili nekim «čarobnim» riječima ostalo je u glavama pojedinih ljudi do današnjih dana. Doista je široka lepeze ljudi koji su „mogli“ posjedovati ovakve mogućnosti. Moć bacanja uroka pripisivala se uglavnom ženama, ali i ponekom muškarcu, i to razrookima, s velikim očima, sraštenim obrvama itd.

O nadnaravnoj snazi

Oduvijek je, kod seoskog stanovništva, strah od neobičnoga, nepoznatoga i neljudskoga bio prisutan i opterećivao ljudsku psihu i život. Vladalo je uvriježeno mišljenje našeg naroda da postoje neki ljudi koji imaju izvanrednu fizičku snagu, te mogućnost da upravljaju nekim događajima ili pojavama ili utječu na njih.

O vilama

I vile su mitska bića kao i ona prethodno navedena, s tim što su one prava fizička i duhovna opreka morama, vješticama i vukodlacima. Ljudi su vile opisivali na razne načine, (mnogi su navodno imali susrete s njima) ali su uvijek, u svim pričama, opisi njihova fizičkoga i duhovnog izgleda, bili identični i slagali se u nekoliko detalja. Prvenstveno se ističe njihova izuzetna ljepota i milozvučan glas, te su vile ove svoje vrline vješto koristile za sebe.

O vukodlacima

Vjerovanje u vukodlake, kao i u druga nadnaravna bića sežu u daleku i mračnu prošlost ljudskog roda, kada su sve pojave u i oko čovjeka bivale mistificirane i pripisivane nekim tajnim silama, čemu je svakako pridonijelo neznanje, strah od nepoznatoga, želja da se ovlada tuđim životima i dobrima itd. Vjerovalo se, naime, da neki, posebno za života zli ljudi, postaju vukodlaci nakon svoje smrti, koji se iz samo njima znanih razloga vraćaju među žive ljude da bi ih plašili i napakostili im.

Vještice - Višćice

Ljudi su u usmenoj predaji opisivali vanjštinu i izgled vještica sukladno njihovomu duhovnom stanju. Pošto su im pripisivane nadnaravne, dakle, nadljudske, neljudske, tj. demonske moći, tako je i njihova vanjština bila mračna i zastrašujuća. Višćice su bile zle, ružne, starije žene, neprirodnog ponašanja i izgleda. Vjerovalo se da su višćice nastale od onih žena koje su kao djevojke bile more, ili su tijekom svog života na neki drugi način, od samog vraga dobile nadnaravne moći (prodale dušu đavlu).

More

Vjerovanje u postojanje ovih bića s nadnaravnim moćima, bilo je rasprostranjeno  u svim krajevima Hrvatske, pa tako i u Imotskoj krajini.* Vladalo je uvjerenje da su more nastajale od neudanih žena tj. usidilica, a kao djeca su bile rođene u «posteljici». Kao djevojčice i djevojke, rastu i razvijaju se potpuno normalno i žive sasvim običnim životom. Tek kada dožive punu starosnu zrelost, a  ne uspiju se udati, u njima se počinje buditi neprirodni i demonski nagon, te počinju sa svojim «djelovanjem».

O stablima

Stabla i drveće su oduvijek bili usađeni u mitologiju i vjerovanje mnogih naroda i to od samih početaka postojanja ljudskog roda (U Edenskom vrtu nalazimo drvo života i drvo spoznaje). Tako su i stari Hrvati klasificirali stabla i drveće na sretna i nesretna, pa je ta i takva klasifikacija, samo u nešto blažem obliku, sačuvana u narodnoj mitologiji do današnjih dana. Stari su ljudi smatrali da je hrast iznimno sretno drvo, te su vjerovali da se u njegovoj krošnji povremeno skupljaju dobre vile.