Tovar igre

Obično se igralo na ognjištu. Nacrta se krug, a na krugu crte i to onoliko crta koliko ima igrača. Jedan igrač štapom ili ožegom pokazuje na crte i govori: "Tovar gre", drugi igrač kojemu su zavezane oči odgovara: "Nek ide", a kada kaže: "Rastovaraj", tada prvi igrač pita: "Ukoliko?" Onaj što je pogađao određuje koliko će se udaraca "turom" dati onom na čijoj se crti rastovario magarac.

Pašara

Igra se u kući, obično na prelu s neograničenim brojem igrača. Svaki igrač uzme sebi neko ime, obično je to bilo ime voća. Prvi igrač govori npr.: "Pašara poleti, na krušku doleti", igrač imenom kruška odgovara: "Nije, ne", prvi igrač opet pita: "Da di jede", a ovaj mora brzo odgovoriti npr.: "Pašara poleti, na šljivu doleti"; sada ovaj tko je šljiva odgovara isto brzo i tako ukrug.

Magarac

Igralo se navečer na prelu (sijelu); uzme se drvo debljine prsta, a dužine 5-10 cm, razreže se po dužini te spoji i baci na stol ili na neku ravnu površinu. Ako se okrenu obje polovice naliče, tj. daje gore ravni dio, tada je taj igrač "car". Zatim baca sljedeći igrač i ako mu se drvo ne okrene licem prema gore, on je "sluga". Onda baca sljedeći igrač, ako mu se jedna polovica okrene na lice, a druga je ravnim djelom legla na podlogu, on je "magarac".

Piljanje

Ženska igra. Igralo se s finim okruglim kamenčićima koji se zovu "pilji". Igralo se s pet "pilja"; oni se spuste na zemlju (ili neku drugu ravnu podlogu) uzimamo jedan i bacamo ga uvis (tako da ga sigurno ulovimo) i dok je kamenčić u zraku, igrač mora uzeti jedan sa zemlje, prije nego padne onaj "pilj" koji je bacio uvis. Ako ne uzme "pilj" sa zemlje ili mu onaj što ga baci uvis padne na zemlju prije nego ga uhvati, gubi pravo igre i igru nastavlja sljedeća igračica dok i ona ne pogriješi.

Kovčanje

Igralo se na ravnom terenu, a u igri je moglo sudjelovati 4-6 igrača (većinom su igrali stariji, a i djeca). Postavio bi se kvadratni kamen visine 10-12 cm, od njega bi se izmjerilo desetak koraka i povukla crta. Obično se igralo pojedinačno.

Kevanje

PRASICA, ovo je bila najpopularnija čobanska igra koja se igrala štapom ("kevom") koji na kraju ima kuku ili balotu (sličan štapu za hokej). U igri je obično sudjelovalo 5 do 7 igrača. Rasporedili bi se u krug na nekoj ravnoj livadi ili docu i svi osim jednoga igrača iskopali bi rupu koju bi u igri morali čuvati štapom, na sredini se kopala jedna veća rupa - kota.

Ćiškape

Muška igra. Kada bi se oko podneva ovce napasle, polijegale bi na ledinu ili proplanak i preživale, a čobani bi izvadili hranu iz torbe i počeli objedovati. Poslije toga obično su se skupljali svi Čobani kod kakve ravne livade ili doca da zaigraju koju od čobanskih igara. Ako je bilo puno čobana, izabirali bi ĆIDU-ĆIŠKAPU, jer u njoj broj igrača nije bio ograničen broj.

Šijavica ili mura

U župnom je listu « Ričice god. I. (2001.)» Ante Brnas na lijep i slikovit način prikazao ovu najomiljeniju mušku igru koja se igra i dan danas i to ne samo u Ričicama. Ante je zapisao:
Malo je glava, mislim na odrasle muškarce, i danas u Imotskoj krajini, da ne zna igrati šijavice.