Ganga - naša prva etno glazba

Ljudsko je grlo najsavršeniji, najljepši i najbolji glazbeni instrument.

Antun Gustav Matoš

Ganga je snažna i zvonka višeglasna kratka narodna pjesma koju pjevaju muške i ženske skupine (kad nema dovoljno pjevača onda i mješoviti duo ili trio hrvatskog seoskog puka u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini. Ta izvorna etnoglazbena vrsta nastala je prije stotinu godinu u Imotskoj krajini, najveću popularnost stekla je sredinom 20. stoljeća, a danas se pjeva kao baštinjeno glazbeno blago u folklornim društvima. Tko je ne voli i ne razumije zbog raznih predrasuda smatra da je ganga primitivna, jednolična i dosadna, dok znalci i ljubitelji ganganja prepoznaju više od stotinu načina njezina upjevavanja u postizanju savršenog zvučnog jedinstva i glasovnog sklada. U ovom je radu naglasak na književnim vrijednostima teksta koji se pjeva – dvostiha u rimovanom desetercu koji govori o društvenim (i uže političkim) i ljubavnim (uže erotskim) temama svakidašnjeg života na vedar, duhovit, ironičan i satiričan način.

Vinjansko kolo

Lipo ti je u mom kolu,

đel divojko, đel dušice

đelema meni na ruku

 

Još je lipše oko kola

đel divojko, đel dušice

đelema meni na ruku

 

Vid u mene lipe kose

đel divojko, đel dušice

đelema meni na ruku

 

Ja ću ti je razmrsiti

đel divojko, đel dušice

đelema meni na ruku

 

Vid u mene lipa oka

đel divojko, đel dušice

đelema meni na ruku

 

Evo mi ga i još lipšeg

đel divojko, đel dušice

đelema meni na ruku

 

Vid u mene lipa lica

đel divojko, đel dušice

đelema meni na ruku

 

Ja ću ti ga poljubiti

đel divojko, đel dušice

đelema meni na ruku

 

U mene je čvrsta straža

đel divojko, đel dušice

đelema meni na ruku

 

Ja ću stražu preskočiti

đel divojko, đel dušice

đelema mi na ruku

 

Ne priskoči, ne poljubi

đel divojku, đel dušicu

đelema meni na ruku

 

(Kolo stane, mladić priskoči kolo i poljubi djevojku,

zajedno povedu kolo i završavaju stihovima):

Priskočio, poljubio

đel divojku, đel dušicu

đelema meni na ruku…

 

Vinjansko kolo, HKUD-a “Seljačka sloga” Vinjani Donji
DVD "STARI DOM U SRCU MOM",
kamera: Ljubo Šušnjar "Sherbo",
montaža: Ante Šušnjar "Koko",
tehn. rukovodstvo: Pere Šušnjar.
snimljeno 2004./2005.

Igra žandara i lopova

Više je inačica ove igre, a ja se sjećam ovih detalja. Cilj ove igre je bio u tome da žandari pridobiju što više lopova za sebe. Jednostavno bi se skupina djece podijelila u dva tabora, jedni bi bili žandari, a drugi lopovi. Ove je druge bilo teško prikupiti jer su u ono doba bili negativci i lovina.

Igra trlje

Danas postoje razne inačice ove ili slične igre, pa i poznata igra "mlina" koja se također igra u dvoje, ali sa šest figurica. To je jedna od društvenih igara koja se dosta dugo održala, a još ju i dan-danas djeca ponegdje zaigraju. I odrasli su se znali rado upustiti u ovu igru, jer je trajala kratko i nije iziskivala nekakve nedostižne rekvizite, kao ni umni i fizički napor.

Igra na franje

Tko je imao više ovih predivnih, šarenih, staklenih kuglica, (neko je vrijeme bilo i keramičkih) bio je i važniji, a tko je njima dobro gađao, taj je bio glavni u društvu. Svrha je bila, naravno, pogoditi protivničku franju (netko je franje zvao i pikulama), te bi istu pogotkom, najčešće i osvajao. Za dobar izbačaj ili gađanje, franja se držala između srednjeg prsta i palca, te bi se naglim trzajem palca izbacivala u željenom smjeru.

Neka puca...

Skupina bi djece posjedala u krug i svatko bi za sebe odabrao naziv kakva oružja. Npr. Ante bi bio pištolj, Mate - top, Jure - puška itd. U sredinu bi postavili kakvu loptu, u ono je vrijeme to bila krpenjača, a jedan je od djece bio prozivač, te je on stajao sa strane i nije aktivno sudjelovao u igri.

Izrada pišćaca ili zvižđe (zviždaljke)

Izrada pišćaca ili zvižđe iz kore jasenovih mladica, bila je nezaobilazna zabava, kad bi se djeca našla u šumi. Odreže se mlada jasenova grana, debljine prsta, te se nožem u krug pažljivo zareže kora, dužine željena pišćaca. Zatim se pažljivo drškom noža udara po zarezanom dijelu kore, ali tako da kora ne pukne. Bilo je važno odvojiti cijelu koru od drveta. Udarajući drškom noža po kori «majstor» bi izgovarao brojalicu:

Što je gori

Još jedna igra se vezivala uz proslavu blagdana te se uglavnom igrala oko Uskrsa, točnije na veliki petak. Dugo je živjelo uvjerenje da koliko se vina popije na veliki petak toliko se dobije krvi, pa su toga dana roditelji davali i svojoj djeci po malo vina. U ovoj se igri od djece tražila dosljednost i točnost u odgovorima, te posebno ozbiljnost.

Na jajaš

Ovu su jednostavnu igru djeca igrala u Božićno vrijeme koje je ujedno bilo i vrijeme darivanja. Najčešći darovi za materice i očiće bili su orasi i bademi, pa je ovih koštunjavih voćaka tada bilo više nego u ostatku godine. Ova se igra igrala s ciljem da se od protivnika osvoji što više oraha ili bajama.

Na ploče

Igra - ploče, po pričanju starijih Ričičana imala je dvije slične varijante. Jedna je bila - na puce, a druga - kece. Ploča - na puce, igrala se tako da bi protivnici izabrali svaki svoju kamenu ploču. Obično se uzimala ploča promjera dvadeset do trideset centimetara i to po mogućnosti što pravilnijega, okruglog oblika.

Mučavica - (Lije-tako)

Mučavica je također jedna od igara kojom bi se određivao redoslijed igranja u nekoj igri, ili prvenstvo biranja suigrača, ali i igra kojom su se djeca mogla i pozabaviti. Danas tu igru nazivamo par-nepar, a u Ričicama se ona još zvala, lije - tako. Naziv je igre mučavica, izvedenica riječi mučati, ili šutjeti, a sama igra i jeste takva, tj. igra se mučeći ili šutke, za razliku od šijavice.

Kljuke

Kljuka je igra koju su igrali gotovo isključivo dječaci i momci, koji su na taj način ispitivali svoju snagu pomoću prstiju. Stali bi jedan nasuprot drugomu, uhvatili protivnika svojim savijenim prstom u oblik kljuke za njegov prst (najčešće kažiprst ili srednjak) i povlačili što jače jedan drugoga. Tko bi prvi odustao ispruživši prst, taj je izgubio i slabiji je u kljuki.

Page 1 of 11

© 2022 IMOart