Ganga - naša prva etno glazba
Ljudsko je grlo najsavršeniji, najljepši i najbolji glazbeni instrument.
Antun Gustav Matoš
Ganga je snažna i zvonka višeglasna kratka narodna pjesma koju pjevaju muške i ženske skupine (kad nema dovoljno pjevača onda i mješoviti duo ili trio hrvatskog seoskog puka u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini. Ta izvorna etnoglazbena vrsta nastala je prije stotinu godinu u Imotskoj krajini, najveću popularnost stekla je sredinom 20. stoljeća, a danas se pjeva kao baštinjeno glazbeno blago u folklornim društvima. Tko je ne voli i ne razumije zbog raznih predrasuda smatra da je ganga primitivna, jednolična i dosadna, dok znalci i ljubitelji ganganja prepoznaju više od stotinu načina njezina upjevavanja u postizanju savršenog zvučnog jedinstva i glasovnog sklada. U ovom je radu naglasak na književnim vrijednostima teksta koji se pjeva – dvostiha u rimovanom desetercu koji govori o društvenim (i uže političkim) i ljubavnim (uže erotskim) temama svakidašnjeg života na vedar, duhovit, ironičan i satiričan način.
Vinjansko kolo
Lipo ti je u mom kolu,
đel divojko, đel dušice
đelema meni na ruku
Još je lipše oko kola
đel divojko, đel dušice
đelema meni na ruku
Vid u mene lipe kose
đel divojko, đel dušice
đelema meni na ruku
Ja ću ti je razmrsiti
đel divojko, đel dušice
đelema meni na ruku
Vid u mene lipa oka
đel divojko, đel dušice
đelema meni na ruku
Evo mi ga i još lipšeg
đel divojko, đel dušice
đelema meni na ruku
Vid u mene lipa lica
đel divojko, đel dušice
đelema meni na ruku
Ja ću ti ga poljubiti
đel divojko, đel dušice
đelema meni na ruku
U mene je čvrsta straža
đel divojko, đel dušice
đelema meni na ruku
Ja ću stražu preskočiti
đel divojko, đel dušice
đelema mi na ruku
Ne priskoči, ne poljubi
đel divojku, đel dušicu
đelema meni na ruku
(Kolo stane, mladić priskoči kolo i poljubi djevojku,
zajedno povedu kolo i završavaju stihovima):
Priskočio, poljubio
đel divojku, đel dušicu
đelema meni na ruku…
Igra žandara i lopova
Više je inačica ove igre, a ja se sjećam ovih detalja. Cilj ove igre je bio u tome da žandari pridobiju što više lopova za sebe. Jednostavno bi se skupina djece podijelila u dva tabora, jedni bi bili žandari, a drugi lopovi. Ove je druge bilo teško prikupiti jer su u ono doba bili negativci i lovina.
Igra trlje
Igra na franje
Tko je imao više ovih predivnih, šarenih, staklenih kuglica, (neko je vrijeme bilo i keramičkih) bio je i važniji, a tko je njima dobro gađao, taj je bio glavni u društvu. Svrha je bila, naravno, pogoditi protivničku franju (netko je franje zvao i pikulama), te bi istu pogotkom, najčešće i osvajao. Za dobar izbačaj ili gađanje, franja se držala između srednjeg prsta i palca, te bi se naglim trzajem palca izbacivala u željenom smjeru.
Neka puca...
Izrada pišćaca ili zvižđe (zviždaljke)
Što je gori
Na jajaš
Ovu su jednostavnu igru djeca igrala u Božićno vrijeme koje je ujedno bilo i vrijeme darivanja. Najčešći darovi za materice i očiće bili su orasi i bademi, pa je ovih koštunjavih voćaka tada bilo više nego u ostatku godine. Ova se igra igrala s ciljem da se od protivnika osvoji što više oraha ili bajama.
Na ploče
Igra - ploče, po pričanju starijih Ričičana imala je dvije slične varijante. Jedna je bila - na puce, a druga - kece. Ploča - na puce, igrala se tako da bi protivnici izabrali svaki svoju kamenu ploču. Obično se uzimala ploča promjera dvadeset do trideset centimetara i to po mogućnosti što pravilnijega, okruglog oblika.
Mučavica - (Lije-tako)
Mučavica je također jedna od igara kojom bi se određivao redoslijed igranja u nekoj igri, ili prvenstvo biranja suigrača, ali i igra kojom su se djeca mogla i pozabaviti. Danas tu igru nazivamo par-nepar, a u Ričicama se ona još zvala, lije - tako. Naziv je igre mučavica, izvedenica riječi mučati, ili šutjeti, a sama igra i jeste takva, tj. igra se mučeći ili šutke, za razliku od šijavice.
Kljuke
Kljuka je igra koju su igrali gotovo isključivo dječaci i momci, koji su na taj način ispitivali svoju snagu pomoću prstiju. Stali bi jedan nasuprot drugomu, uhvatili protivnika svojim savijenim prstom u oblik kljuke za njegov prst (najčešće kažiprst ili srednjak) i povlačili što jače jedan drugoga. Tko bi prvi odustao ispruživši prst, taj je izgubio i slabiji je u kljuki.
Subcategories
Etno - Igre
Igre djece

Etno - Narodna usmena književnost
Mitologija
Etno - Stari zanati
Tkanje
Danas, na tlu Imotske krajine tradicionalni obrti i vještine tekstilnog rukotvorstva u potpunosti su zamrli.
Osim par živućih tkalja, koje isključivo rade po narudžbi tragovi tkalačkog umijeća su gotovo nestali s ovih prostora. O razvijenosti i organiziranosti tekstilnog rukotvorstva na tlu Imotske krajine pisao je Vinko Tolić u svojoj knjizi SKRINJA USPOMENA, Imotski 1997. Ovo djelo ima iznimnam etnografski i etnološki značaj za naš kraj.
Etno - Uporabni predmeti
U kućanstvu
Suvremeni način života briše mnoge stare vještine i znanja, zaboravljamo predmete i alate koji su ne tako davno bili sastavni dio života. Na našu sreću cijeli je niz predmeta ipak sačuvan u muzejima i etno zbirkama. Na taj način možemo lako spoznati uporabne elemente koji su bili izrazito rašireni na području Imotske krajine tijekom 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, a njihova namjena očito seže u još dalju prošlost. Kao prilog donosim mali izbor etno predmeta ovoga podneblja.
More Articles …
Page 1 of 11